Zrno pijeska
Udjelu “Faslu ‘l-hitab” Muhammed Parisa, k.s., prenosi da je Ebu Said Ebu ‘l-Hajr, k.s., rekao: “Mi svojom malom pameću malome djelu koje učinimo dajemo veliku vrijednost, pa ga vidimo velikim. A tolike blagodati, plemenitost i beskrajnu milost Uzvišenog Hakka ne vidimo. Trebamo znati da je to zbog našeg stanja nemara i debele perde zaborava. Moramo znati i biti svjesni da su loše osobine i niske primisli perde, te moramo nastojati da ih se oslobodimo. Mi sve u životu uglavnom proračunavamo i činimo shodno vlastitim mjerilima.
Međutim, trebamo gledati na mjerila Allahove Knjige. Djela trebamo činiti u skladu sa naredbama Uzvišenog Allaha. Sve dok se ne oslobodimo brige za oba svijeta, dok svoj pogled sa svega stvorenog ne usmjerimo samo na Allaha, dž.š., nemoguće je da da postignemo istinsku slobodu i hajr. Ali, naše misli su usmjerene ili na nefsanska proračunavanja ili na šejtanske varke, pa zbog toga zaboravljamo na Uzvišenog Allaha i prihvatamo ropstvo Njegovim robovima.”
Nije bitno da li je putnik Hakku muškarac ili žena, bitno je ono što čini. Onaj ko na Allahovom, dž.š., putu postigne slobodu, tj. ko postigne potpunost, bio muškarac ili žena, kod Allaha, dž.š., velikan. A velikan je onaj u čijem srcu nema mjesta ni za kog, osim za Allaha, dž.š. Na nama je da znamo da nas naš Gospodar nije zaboravio, da se toga uvijek sjećamo i da činimo zikr. Uzvišeni Allah Svoje robove, pa čak ni nevjernike, ne zaboravlja ni na tren. Jedino mi Njega zaboravljamo. Nakšibendijski sadati (prvaci) su kazali: “Ako zaboraviš na Allaha, dž.š. – pa, koga ćeš se onda sjećati, koga spominjati?!” A čovjek spominje ono što voli… Onaj ko spominje Allaha, dž.š., želi Ga upoznati.
Međutim, treba biti svjestan da Ga može upoznati samo djelimično. Inače, ko to može istinski poznavati Uzvišenog Allaha, Njegova imena i Njegove osobine? Uzvišeno ime “Allah” je ime koje u sebi obuhvata sva Allahova imena i sve sifate. On je Jedini Gospodar. Niko sem Njega ne može postojati sam po sebi, a sve što postoji Njemu duguje svoje postojanje.
On Uzvišeni u časnom ajetu kaže: “Sve će, osim Njega, propasti!” (Kasas, 88) To što su pripadnici svih časnih tarikata, tokom cijelog života zauzeti zikrom ima za svrhu da ih dovede do stanja u kojem će iz svojih srca izbaciti sve ljubavi koje su uzrok zaborava na Gospodara svjetova. Sve stvoreno čini zikr Allaha, dž.š. Svako stvorenje Ga poznaje shodno svojim svojstvima, zna šta se od njega traži, te kroz vezu sa Njim nastavlja svoje postojanje. Međutim, iz razloga što mi pridajemo vrijednost vlastitom postojanju, nismo u stanju da vidimo bezbroj stvorenja koja je Uzvišeni Allah stvorio, kao ni njihove prostrane svjetove. Ali, zrno pijeska ne može negirati pustinju, niti drvo šumu. Tako ni mi ne smijemo negirati niti zaboraviti Uzvišenog Gospodara Koji je stvorio nas i sva druga stvorenja.
