Zastori od svjetla i tmina
Svaki čovjek ponaosob posjeduje određene zastore, i to prema stanju u kojem se nalazi. Zastori jednih su od svjetla, a zastori drugih su od tmina. Tih zastora ima više vrsta i deredža. Moguće je da neko vidi blagodati, a da pri tome ne vidi Onoga od Koga te blagodati potiču. Neko bude zaveden djecom, i zaboravi da ih mu je Uzvišeni Allah poklonio.
Nekoga opet zavede imetak, nekoga položaj, a nekoga čak i znanje. Svi oni zaborave na Onoga od Koga potiču sve te blagodati. Sve su to svojevrsni zastori. Fudajl b. Ijad, kaddesallahu sirreh, se pokajao, a bio je razbojnik. Zamolio je jednom Gospodara, riječima: „Gospodaru, spasi si me onoga što me odvodi u propast! Ispuni mi srce ljubavlju prema Tebi!“ Jedne prilike je uzeo svoje dijete u naručje, pa je Gospodar nadahnuo dijete da progovori: – Babo, da li me mnogo voliš? – Naravno da te jako mnogo volim, sine. – Čudim se tvome srcu, babo. Kako je moguće da u jednom srcu budu dvije ljubavi?
Fudajl, kaddesallahu sirreh, je odmah spustio dijete iz naručja. Nije cilj to da ti ne voliš svoje dijete, nego je cilj da te ljubav prema njemu ne zanese i okupira do te mjere da zaboraviš na Gospodara. Svaka ljubav koja čovjeka okupira i odvodi od Uzvišenog Allaha je haram, pa čak i da je riječ o ljubavi prema znanju! Kada neki rob zavoli svoja djela i zikr, i kada im se počne diviti, to mu bude zastor od svjetlosti. I to je nešto što je jako loše.
Jusuf, alejhisselam, se jedne prilike ogledao. Kroz glavu mu je tada prošlo: „Kad bi me kao roba prodavali, niko ne bi imao dovoljno novca da me plati.“ Šta mu se nakon toga dogodilo? Bačen je u bunar! Poslije su ga oni koji su ga pronašli u bunaru i iz njega izvukli, prodali za samo dvadeset srebrenjaka. To je svota za koju se kupi par ovaca! Kada se našao u zatvoru, osobi koja je cijedila Faraonu grožđe, i koja je s njim zajedno boravila u zatvoru, je, kada je puštana na slobodu i kada se od nje opraštao, rekao da ga ona spomene kod Faraona. To je bio razlog zbog kojeg je u zatvoru proveo dvanaest, umjesto sedam godina, koliko je prvobitno trebao. Zastor mu je bilo to što je od nekog drugog, mimo Uzvišenog Allaha, zatražio pomoć.
Potrebno je, dakle, cijelim svojim srcem i dušom biti predan Uzvišenom Allahu. Ali, to znači da se iz srca treba izbaciti sve ono što ga okupira. U to stanje nije lahko doći. Osoba koja to želi, mora da se distancira od tjelesnih užitaka i strasti, a to nije moguće osim uz veliki sabur! Istinski spokoj i mir koje vjernik nastoji postići, nalaze se tek na ahiretu. Ti sve ono što lično učiniš vidiš velikim, pa makar to u suštini bilo i sićušno. Tako budeš zaveden onim što činiš, i to te odvrati od toga da vidiš da je sve dobro od milosti Uzvišenog Allaha. Ako budeš tako posmatrao, to znači da si u gafletu, a od gafleta nema većeg i opasnijeg zastora!
Da bi mogao uočiti veličinu Uzvišenog Allaha, da bi je mogao shvatiti i pojmiti, uslov je da se riješiš zastora koji ti se nadvijaju nad očima i srcem. Šejh Ahmed Gudždevani, kaddesallahu sirreh, je rekao: „Ja već četrdeset godina nisam bio u stanju nemara naspram Uzvišenog Allaha, čak ni onoliko vremena koliko je vrapcu potrebno da kljunom zahvati vode.“
Znaj da te Uzvišeni Allah ne zaboravlja ni onda kada ti zaboraviš Njega! Čovjek, kada zaboravi na Uzvišenog Allaha, onda spominje ono što mu je uzrokovalo zaborav. Molim Uzvišenog Allaha da nas spasi od gafleta i nemara prema Njemu, i da nam podari da Ga se neprestano sjećamo, te da čak niti ijedan trenutak ne budemo u nemaru, gafletu, spram Njega.
