Zar su ta vrata ikada zatvorena?
Jedan od velikih sufija iz 13. stoljeća, Ibn Ataillah Iskenderi, k.s., u svome djelu “Tadžu ‘l-Arus: Mladina kruna” o neophodnosti usmjeravanja Uzvišenom Hakku trudom, navodi sljedeće: “Nemoj otići sa ovog svijeta a da nisi okusio slast ljubavi prema Allahu, dž.š. Ta slast se ne nalazi u jelu i piću, jer, u njoj nemaju nikakva udjela životinje, kao ni poricatelji, njihova slast je u jelu i piću.
Ti budi ortak melekima, neka tvoja slast bude u zikru Uzvišenog Allaha. Ruh ne podnosi nefsanske stege. Kada se predaš dunjalučkoj lešini onda više nisi dostojan izlaska pred Allaha, dž.š., jer oni koji su se zaprljali prljavštinom grijeha, oni ne dolaze u blizinu Uzvišenog Gospodara. Budući da je tako, ti očisti svoje srce od prljavštine grijeha, kako bi se kapije gajba (nevidljivo) za tebe otvorile. Usmjeri se Allahu, dž.š., vrati se Njemu tevbom i zikrom. Ko neprestano kuca na vrata, naposlijetku mu se vrata otvore. Da ne postoji prijateljstvo među ljudima, ja ti ovo ne bih govorio.
Rabija Adevijja je rekla: ‘Zar su ta vrata ikada zatvorena, pa da se sada otvore!’ O čovječe! Ta vrata su vrata Allahove blizine. Kloni se toga da ti srce bude u nemaru spram jednoće Uzvišenog Allaha. Prvi stepen onih koji čine zikr jeste da srcem uvijek osjećaju Njegovu jednoću. To što zakiri spominju Allaha, dž.š., i što im se vrata otvaraju upravo je zbog toga što osjećaju. Oni koji su udaljeni od Allahove, dž.š., milosti, udaljeni su jer su činili zikr nemarno.
Ti se možeš spasiti tog stanja ako zauzdaš nefs, jer samo se on protivi spominjanju Allaha, dž.š. Koliko je samo velika tvoja ljubav prema stvorenjima, a koliko je mala tvoja ljubav prema Allahu, dž.š.! Da su ti se otvorila vrata ljubavi prema Allahu, dž.š., i vrata Njegove ljubavi prema tebi, svjedočio bi mnogim stvarima koje bi te iznenadile.
Kada po noći klanjaš dva rekata namaza, kada posjetiš bolesnika, kada klanjaš dženaza-namaz, kada udijeliš sadaku siromahu, kada pomogneš bratu muslimanu i kada ukloniš prepreku s puta, znaj da te Allah, dž.š., voli i da ti voliš Njega Uzvišenog. Za tebe nema korisnijeg ibadeta od spominjanja Allaha, dž.š. Zikr je lahak ibadet za one koji ne mogu stajati na nogama, za bolesnike, iznemogle i stare koji ne mogu obaviti ruku i sedždu. Alimi i posjednici mudrosti uče te kako ćeš stati pred Allaha, dž.š. Jesi li ikada vidio roba koji je spreman na služenje čim ga neko kupi?
Roba najprije daju nekome ko će ga odgojiti i taj ga uči edebu i lijepome ponašanju. Nakon što postigne lijep odgoj i edeb, daju ga vladaru na služenje. Upravo tako rade i evlije. Muršidi su uz muride sve dok njihovim himmetom ne dođu do Allahove, dž.š., blizine. Baš kao neko ko uči dijete da pliva, on pliva uz njega sve dok dijete ne nauči da pliva samostalno. Kada postane sposobno da samo pliva, on ga ostavlja. Ne vjeruj onima koji kažu da ne možeš stići Allahu, dž.š., preko vjerovjesnika, evlija i dobrih robova jer Uzvišeni Allah je njih učinio vesilom za stizanje Njemu Uzvišenom.”
Časopis Semerkand