Zadovoljavanje samo riječima tevbe bez osjećaja kajanja u srcu
KLASICI TESAVVUFA
Izvodi iz djela “Bolesti nefsa i načini liječenja”
Ebu Abdurrahman Muhammed es-Sulemi, k.s.
ZADOVOLJAVANJE SAMO RIJEČIMA TEVBE BEZ OSJEĆAJA KAJANJA U SRCU
Nedostatak: Drugi nedostatak nefsa je to da osoba, nakon što zaplače, osjeti olakšanje te da se u njenom srcu pojavi radost (Da joj se srce smiri zbog mišljenja da je učinila ono što je bilo potrebno).
Liječenje: Lijek za spašavanje od ove mahane je u tome da osoba, uporedo sa plačom, nastavi biti tužna (svojim srcem). Dakle, da ne dozvoli da se njeno srce obraduje i osjeti se spokojnim zbog prolivenih suza. Rob treba plakati sa tugom, prihvatajući svoju nedostatnost i nemoć spram Uzvišenog Gospodara. Ne bi se trebalo dešavati da plače samo zbog tjeskobe i tuge koju osjeća. Jer, onaj ko plače zbog tuge, prilikom plača osjeća olakšanje i biva sretan. Ako neko istinski plače osjećajući žal zbog grijeha koje je počinio, taj plač mu još više povećava tugu i ne može mu donijeti olakšanje (srce mu ostaje potišteno i tužno).
POUZDAVANJE U LJUDE I OČEKIVANJE POMOĆI OD NJIH
Nedostatak: Sljedeći nedostatak nefsa je to da rob od drugog roba, koji uistinu nije u stanju otkloniti štetu, očekuje i traži da mu otkloni neku štetu, odnosno da od onoga ko mu ne može pribaviti korist očekuje korist. Tu se također ubraja i to da rob pridaje pretjerano veliku važnost stjecanju opskrbe i brine se zbog opskrbe, iako je Uzvišeni Allah njegovu opskrbu zagarantovao.
: Lijek je u tome da se rob potrudi da osnaži i učvrsti svoj iman, razmišljajući o ajetima: “Ako ti Allah dadne kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može otkloniti, a ako ti zaželi dobro – pa, niko ne može blagodat Njegovu spriječiti; On njome nagrađuje onoga koga hoće od robova Svojih; On prašta i milostiv je.” (Junus, 107), “Na Zemlji nema nijednog živog bića, a da ga Allah ne hrani (…)” (Hud, 6). Rob će postići takvo stanje (hakikat) jedino kad shvati i spozna da su ljudi i sva stvorenja uistinu slabi i nemoćni. Tada će znati da stvorenje, koje je u suštini i samo u potrebi, ne može biti u stanju da otkloni potrebu drugog stvorenja. Jer, nemoguće je da onaj ko je slab i nemoćan ustroji i uredi sbebe (povodi, uzroci) da bi se nečija potreba ispunila. Tako se rob, koji istinski spozna tu istinu, izbavlja iz svoje greške i postiže spas usmjeravajući se svim svojim bićem Uzvišenom Gospodaru i pouzdavajući se u Njega.
NEDOSLJEDNOST I LIJENOST U IBADETIMA
Nedostatak: Nadalje, jedan od nedostataka nefsa je zapostavljanje zapovijedi Uzvišenog Allaha i činjenja ibadeta, te pokazivanje lijenosti po tom pitanju. Još veća sramota i nedostatak od toga je stanje kada rob uopće ne primijeti da je lijen i da ne robuje onako kako je potrebno, te se ni ne obazire na to. A još veća sramota je to da smatra da se takvo što ne nalazi pri njemu. Ipak, ono što je veća sramota i od toga jeste da rob, unatoč zapostavljanju ibadeta i nedostatnostima u ibadetu, sebe smatra dostatnim i uspješnim. Uzrok spomenute sramote i nedostatka je to što rob, kada pokaže pokornost spram propisa i kada bude uspješan u činjenju ibadeta, malo zahvaljuje na tome Uzvišenom Allahu. A kada rob malo zahvaljuje Gospodaru, on biva spušten sa stepena uspješnih na stepen nedostatnih; na njegove oči se postavlja perda, pa on više ne može uočiti greške i nedostatke. Na taj način, ružna djela koja čini počinje smatrati lijepima. Uzvišeni Allah o tome kaže: “Kako mogu biti isti: onaj kome su njegova ružna djela prikazana lijepim, a i on ih smatra lijepim (…)” (Fatir, 8)
Liječenje: Lijek je u ustrajavanju u traženju utočišta kod Uzvišenog Gospodara, te u neodvajanju od zikrullaha i učenja Časnog Kur’ana. Zatim, rob treba preispitati svoju opskrbu i potruditi se da jede samo ono što je halal. Potom, treba iskazivati poštovanje prema muslimanima, a čuvati se nepoštovanja i nepravde, te treba tražiti od Allahovih evlija da čine dovu da ga Uzvišeni Allah vrati u lijepo stanje u kojem je ranije bio. Nadati se da će Uzvišeni Allah takvom robu otvoriti put robovanja i služenja Njemu Uzvišenom.
NEMOGUĆNOST UZIMANJA SLASTI IZ IBADETA
Nedostatak: Jedan od nedostataka nefsa je i to kada rob čini ibadet i djela pokornosti Uzvišenom Gospodaru, ali pri tome ne osjeća nikakvu slast. Razlog takvog stanja može biti to što se u djela ibadeta umiješao rijaluk (pretvaranje), što u njima ima malo ihlasa ili pak to što je rob napustio neki od sunneta.
Liječenje: Lijek za spomenuti nedostatak je u tome da rob pokaže trud kako bi postigao ihlas i ustrajnost u slijeđenju šerijata. Sem toga, da bi ishod nekog posla ili djela mogao biti ispravan i dobar, neophodno je na početku popraviti nijet.
SVRSTAVANJE SEBE MEĐU DOBRE ROBOVE
Nedostatak: Jedan od nedostataka nefsa je i to da rob, zbog svoga boravka u medžlisima dobrih robova, zbog boravka na mjestima koja su dobročinitelji napravili, ili zbog učinjenih dobrih djela, za sebe umisli da je i sam od dobrih robova. Međutim, postoje takvi dobri robovi koji strahuju od toga da će zbog njihovih propusta i grijeha čak i dobri robovi iz njihove okoline ostati lišeni dobra. (Dakle, pribojavaju se da bi njihovi grijesi mogli biti uzrokom kazne za cijelu zajednicu.) Jedan od alima iz generacije selef-i saliha je bio upitan: “Šta misliš o ljudima koje si vidio na Arefatu?”, pa je odgovorio: “Vidio sam takvu skupinu ljudi za koje sam uvjeren da bi im Uzvišeni Allah oprostio, samo da ja nisam bio među njima.” Upravo takvo je stanje ljudi koji su se istinski probudili iz gafleta (nemar). Oni se ne smatraju dobrim robovima niti dobročiniteljima, nego su, naprotiv, izrazito ponizni.
Liječenje: Lijek je u tome da rob bude svjestan da ga Uzvišeni Gospodar – iako je On Onaj Koji mnogo prašta – vidi dok čini grijeh ili postupa suprotno Njegovim propisima, te da osjeća stid zbog toga. (Jer, počinio je grijeh znajući da ga Uzvišeni Gospodar gleda. A to je velika greška koju ne smije zaboraviti i zbog koje treba osjećati veliki stid.) Osim toga, rob ne treba gajiti lijepo mišljenje o svome nefsu, nego ga uvijek treba smatrati manjkavim. U tom smislu treba shvatiti i riječi Fudajla b. Ijada kaddesallahu sirreh, koji se svome Gospodaru često obrćao dovom: “Allahu moj! Čak i da mi oprostiš grijehe, ja osjećam veliki sram pred Tobom i stidim Te se.” Rob će postići takvo stanje tek onda kada postigne potpunu svijest o tome da Uzvišeni Gospodar zna za sva njegova djela i da ga uvijek nadzire.
