Uspomene i sjećanja na Gavs-i Sanija, k.s.
Postoje mnoga sjećanja i brojne uspomene na Gavs-i Sanija, šejha sejjida Abdulbakija el-Husejnija, kuddise sirruhu, koja su vezana za njegov tridesetgodišnji iršad, ali i za period kada je bio sufija i halifa. Ova sjećanja i uspomene predstavljaju vrijedne informacije o njegovom hizmetu, iršadu i ahlaku. Predstavit ćemo nešto od toga. Uspomene i sjećanja od kojih je sastavljen ovaj tekst potiču od njemu bliskih osoba.
HIZMET SUFIJAMA
Jedan stari sufija kazuje: Dok je naš Gavs, kuddise sirruhu, bio halifa, lično je obavljao tekijske poslove. U vrijeme žetve, jedne prilike, Sejda Muhammed Rašid, kuddise sirruhu, došao je u hambar. Dali su mu jednu stolicu na koju je sjeo. I Gavs je došao. Sejda mu se obratio: „Abdulbaki, daj sufijama čorbu.“ Odmah je otišao donijeti je. Došao je malo poslije, noseći ispod ruke korpu s hljebom i šerpu s čorbom u rukama. Stavio je pred sufije i rekao: „Bujrum, jedite.“ Mi smo ostavili posao i spremili se da jedemo. Vidjeli smo kako je Gavs uzeo crijevo, stavio ga na česmu koja je bila pored restorana i kako poliva sufijama da operu ruke. Dok je jedan sufija prao ruke, Gavs je vidio na njegovoj glavi prašinu koja mu je pala sa vršalice. Crijevo je dao jednom sufiji, a onda je lično oprao glavu tom sufiji. Mi smo svjedočili kako je lično hizmetio hizmećarima… „Ne budite prepreka hizmetu“
Jedan sufija kazuje: Jedne prilike na hadžu, Gavs je sjedio u Haremu. Stavio je pred sebe rahle i učio Časni Kur’an. Kada bi vidio hadžije koje dolaze da uče Kur’an, zastajao bi i pružao im rahle, a onda bi ponovo nastavljao učiti. Jedan sufija reče: – Nemojte se zahmetiti, ja ću dijeliti rahle. Gavs se nasmiješio, pogledao ga i rekao: – Zašto mi priječite da hizmetim? Mi hizmetimo Muhammedovom, sallallahu alejhi ve sellem, ummetu. Hajde, i vi sebi nađite neke hizmete. Ne budite prepreka hizmetu.
IZMEĐU MURŠIDA I MURIDA
Jedan sufija kazuje: Neki alim je krenuo u Menzil, želeći da vidi Gavsa. Spremio se i izašao na put. Došao je u Menzil i boravio nekoliko dana. U tom periodu nešto mu je privuklo pažnju. Nije mogao izdržati, nageo se prema Gavsu i rekao: – Mi, alimi i vaizi, šejhu, sohbetimo ljudima. Kad se završi sohbet, izađemo, ali niko ne ide za nama. Vi, međutim, dođete, ne govorite ništa, samo dadnete tevbu, ali kada krenete, za vama svi idu. Šta je tajna tog muhabeta? Gavs, kuddise sirruhu, mu je na to rekao: – Vidite li ovu žicu u zraku? – Da. – Dobro. Šta kroz nju prolazi? – Struja. – Dobro. Vidiš li je? Alim je tada zastao. Gavs, kuddise sirruhu, mu na to kaza: – Eto, takva veza postoji i između muršida i murida. Okom se ne vidi, ali se srcem osjeti.
DOVA
Jedan sufija je 2006. godine otišao na hadž. S Arefata je nazvao Gavsa. Dok su pričali, Gavs mu je rekao: – Spomeni i nas u dovi. Sufija je na to kazao: -Mi Vas uvijek spominjemo u dovi. I Vi nas spomenite. Gavs je na to rekao: – Mi učimo dovu za sve sufije. „Nemojte se zahmetiti zbog mene“
Jedan sufija kazuje: Ljekar koji je saznao da je Gavs bolestan, nazvao ga je i pitao za zdravstveno stanje. Rekao mu je da odmah mora na pregled. Pozvao ga je da dođe u bolnicu. Kada je rekao da je toliko slab da ne može putovati, ljekar je kazao: – Ako dozvolite, ja bih Vama došao s jedim prijateljem, hirurgom, da Vas pregledamo. Gavs je na to rekao: – Ne, nemojte se zahmetiti zbog mene. Budući da je ljekar insistirao, Gavs je rekao: – Kada ovamo dolazite, nijetite da dolazite zarad zijareta sadatima. Allah će vam za svaki korak dati sevap.
FOTOGRAFIJA KOJA JE SNIMLJENA BEZ DOZVOLE
Gavs-i Sani, kuddise sirruhu, jako se ljutio na one koji snimaju fotografije i videe, zbog edebsuzluka. Rukom bi išarertio da ga ne snimaju. Ili bi im pak slao nekoga da ih opomene. Neka žena je u Haremu snimala Gavsa izdaleka. Kada je to Gavs spazio, rekao je: – Ono što ona čini je edebsuzluk. U Haremu se ne može ni ljutiti ni naređivati. Iako smo rekli da nas ne snimaju, opet nas snimaju. Haram je i povreda prava osobe ako je slikamo ili snimamo bez njezine dozvole. Nama nije nimalo prijatno kada nas slikaju i snimaju. Dođe nam da napustimo hadž i vratimo se kući. Potom je s Gavsom razgovarao njegov unuk, pa je opet rekao: – Naredba je iznad adaba. Mi smo nešto naredili, i opet rade suprotno. Jedan sufija reče: – Rade to iz muhabeta. Oprostite im, inače će stradati. Na to Gavs reče: – Ne, muhabet ne navodi na grijeh. To što čine je haram. Sufija će ponovo: – Nemojte se ljutiti na njih, propast će. Na to će Gavs, osmjehnuvši se: – Mi se nismo srcem naljutili.
ODLUKA JE VAŠA
Godine 1996. upitali su Gavs-i Sanija, kuddise sirruhu, da li se mogu posjećivati drugi šejhovi i slijediti. Gavs-i Sani, kuddise sirruhu, je bio u svojoj avliji. Onima koji su pitali održao je sljedeći sohbet: „Sejjid Taha Hakkari je bio halifa Mevlane Halida Bagdadija. Sejjid Taha je opet imao dvojicu halifa. Jedan od njih je Sejjid Abdullah, a drugi Sibgatullah Ervasi. Njegove halife su tada uz njega još uvijek upotpunjavale sejr-i suluk. Neko vrijeme poslije, iz Bagdada je stigao Mevlana Halid. Htio je da čini sufijama tevedždžuh nakon sabah-namaza. I alimima i sufijama je to jako prijalo. Svi su se spremili za tevedždžuh. Sejjid Taha, kuddise sirruhu, je zatražio od Sejjida Abdullaha i Sibgatullaha Ervasija, kuddise sirruhuma, da obnove abdest i da idu pod tevedždžuh Mevlane Halida, kuddise sirruhu. No, oni su mu kazali: – Mevlana Halid je Vaš šejh, a Vi ste naš. Mi ne idemo pod njegov tevedždžuh. Ma koliko da je velik alim, mi smo se predali Vama. Mi zbog toga ne idemo pod tevedždžuh nekog drugog šejha. Te riječi su se dopale Sejjidu Tahi, kuddise sirruhu, te je rekao: Prave sufije trebaju biti poput vas.“ Gavs-i Sani, kuddise sirruhu, nakon što je ovo ispričao, kazao je: „Vallahi, mi vam ne kažemo ni da idete, a niti vam kažemo da ne idete. Vidjeli ste sadate. Odluka je vaša.“
EDEB PREMA NJEGOVOM IMENU
Jedan sufija prenosi: „Jednog dana smo oprali put kojim je Gavs, kuddise sirruhu, prolazio od kuće do mesdžida u Dedekoju. Budući da nismo mogli pronaći četku kojom bismo posušili vodu, pa smo prostrli novine. Gavs, kuddise sirruhu, je krenuo na namaz. Kada je izašao, zastao je. Između njega i nas je bilo nekih petnaest metara. Upitao je: – Ko je ovo stavio? Mi smo rekli da smo mi prostrli kako se ne bi ukvasio. Na to je rekao: – Zar se u ovim novinama ne spominju imena Ahmet, Muhammed, Mustafa? Odmah smo pokupili te novine.“
PRETJERIVANJE
Jedan sufija kazuje: „Jedne prilike upitao sam Gavsa, kuddise sirruhu: – Da li je tačno to što sufije govore, da muršid-i kamil vidi i zna svako stanje sufije? Gavs, kuddise sirruhu, je odgovorio: – Ne, samo Uzvišeni Allah sve vidi i sve zna. Zašto pretjeruju? To je pogrešno. Čak neki govore da Allah prima svaku dovu muršida. On, međutim, nije ni Pejgamberu, sallallahu alejhi ve sellem, primao sve dove. Mnogo je upućivao dovu za svog amidžu Ebu Taliba. Uzvišeni Allah, međutim, nije dao uputu Ebu Talibu. Budući da Uzvišeni Allah nije primao sve dove Svog najvoljenijeg stvorenja, ko je onda muršid pa da njemu prima sve dove?! Zatim sam pitao: – Neki opet govore kako Uzvišeni Allah opskrbu sufija spušta u ruke muršida. Šta Vi kažete o tome? Gavs, kuddise sirruhu, je na to kazao: – Nikako! Apsolutni Opskrbitelj je Uzvišeni Allah. Samo On daje opskrbu.“
TEVBA
Jedan sufija kazuje: „Jedno vrijeme Gavs, kuddise sirruhu, je imao puno problema s krstima. Nije mogao dolaziti na sabah, podne i ikindiju u džamiju. Klanjao je kući. Samo bi dolazio na akšam i jaciju. Otišli smo skupa s Gavsom ljekaru u Gaziantep. Ljekar je rekao: – Mora se dosta odmarati. Dva dana smo ostali u Gaziantepu. U povratku kazao sam Gavsu: – Da Vas odvedemo na neko mjesto da se odmorite, jer ako odemo kući, nećete se odmoriti. Gavs, kuddise sirruhu, je rekao: – Gdje da me odvedeš? Ima posla, ima tevba. Narod dolazi čak iz Istanbula. Dolaze sa svih strana. Odgovorio sam na to da imaju zadužene osobe za tevbu, da će ponovo doći… Kazao sam kako nam je jako važan i da je potrebno da se jako odmori. Na to je kazao: – Kako onda, sufijo, da pogledam u lice Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!
POSJETA BUHARI
Jedan sufija koji je skupa s Gavs-i Sanijem, kuddise sirruhu, išao u posjetu u Buharu kazuje: „Čuo sam da će Gavs ići u Buharu, pa sam otišao do njega. Upitao sam ga da li će ići, pa mi je potvrdno odgovorio. Kazao sam: – Povedite i nas. – Ne može. Mi idemo za sve vas, odgovorio je, na šta sam mu rekao: – Povedite me da Vam tamo hizmetim. Na to moje insistiranje, Gavs, kuddise sirruhu, je rekao: – Tamo niko nikome neće hizmetiti. Svako će sebi hizmetiti, zato što tamo ima Šah-i Nakšibend. Ja sam rekao: – Šta se mene to tiče, Vi ste moj Šah-i Nakšibend! – Ne, ne! Popunjeno je sve, odvratio je Gavs. Ostao sam neko vrijeme pored Gavsa. Poslao nas je kući. Negdje oko 22:30 zazvonio mi je telefon. Bio je to Gavs. Upitao me je: – Gdje ti je pasoš? – Ovdje je, ali je istekao. – Odmah ga donesi. Neka te upišu, pa da i ti ideš. Odjenuo sam se i otišao odmah. Gavs je pogledao pasoš i kazao mi: – Idi i odmah izvadi novi. Sjedi u autobus za Ankaru, pa da odmah krene u proceduru. Klanjao sam sabah, sjeo u auto bus. Iz Afjona sam otišao u Konju. Predao sam molbu za pasoš u 8:30. u 16:30 su me prozvali. Bila je velika gužva. Dok sam pružao pasoš, čovjek koji je radio na šalteru pitao me je: – Ko ti je štela? Na to mi reče: – Ja ovdje godinama radim. Nikada se nije dogodilo da neko preda molbu ujutro, a da uvečer stigne nared. Shvatio sam kako je Gavs činio himmet. Došao je dan putovanja. Letjeli smo iz Istanbula. Nakon pet sati leta, stigli smo u Taškent, glavni grad Uzbekistana. Kad smo sletjeli, ostalo je malo vremena do izlaska Sunca. Između tog mjesta i Turske bila je razlika u sat vremena. Klanjali smo u džematu sabah-namaz u jednom kraju aeorodroma. Zadržali su nas nekoliko sati na aeorodromu. Imali smo pratioca i vozača, profesora s Unverziteta Ahmet Jesevi. Bili su jedno auto i jedan minibus s 20 sjedišta. Bili su to stari modeli, kao nekada u Turskoj, prije 30-40 godina. Gavs i profesor su sjeli u auto, a mi u minibus. Krenuli smo ka gradu Turkistan, u Kazahstanu. Kada smo napustili Taškent, bilo je već podne. Odmarali smo ispod jednog mosta. Jeli smo i klanjali. Gavs je želio održati sohbet: „Sufije, mi nismo ovamo došli da bismo šetali, išli u kupovinu, odmarali se i zabavljali. Nismo, dakle, došli na odmor. Uzvišeni Allah nam je dosudio da dođemo ovamo. Ono što ćemo ovdje zaraditi bit će dovoljno i nama i svim sufijama. Neka se niko ni sa kim ne koška ovdje, neka niko nikoga ne povrijedi. Svi budite ponizni i skrušeni. Uzvišeni Allah je dao da se Ka’ba podigne na najuniženijem mjestu. Da je htio, mogao je dati da se podigne na najuzvišenijem. No, i pored toga, Ka’ba je uzvišene vrijednosti. Kao što voda otiče kao nizinama, tako i Allahova milost ide ka poniznim i skrušenim srcima. Šah-i Nakšibend je svoj položaj postigao poniznošću. Da li ste vidjeli ikada kako voda teče ka visinama? Uvijek teče ka nizinama. I vi ćete biti ponizni i skrušenih srca, kako bi se u njih ulila Allahova milost. Okoristimo se tom milošću i ne vraćajmo se praznih ruku. Tesarruf Šah-i Nakšibenda je velik. Ponesimo taj tesarruf za ummet Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.“
Nakon akšama stigli smo u Turkistan. Tu smo bili gosti u kući tog profesora. Gavs je bio jako sretan. Samo sam ga par puta vidio u tom stanju. Lice mu je sijalo od nura. Nije se moglo gledati u njega koliko je bilo sjajno. To večer smo se rasporedili u više kuća. Na sabah-namazu smo se ponovo okupili. Otišli smo u turbe Aslan Babe, učitelja Ahmeta Jesevija, koje je u Turkistanu. Gavs je rekao Mulla Jahji da prouči dovu. Prije nego što je ušao u turbe, Gavs je dugo činio murakabu pred turbetom. Skinuo je obuću i približio se turbetu. Poslije smo sišli u bunar u kojem je Ahmet Jesevi živio nakon svoje 63. godine, koji se nalazio ispod zemlje i u koji sunčeva svjetlost nije dopirala. Ahmed Jesevi je rekao: „Budući da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije živio više od 63 godine, ni ja ne mogu hodati po Zemljinoj kori nakon 63. godine, jer ni on nije hodao.“
Nešto poslije smo posjetili univerzitet, gdje smo ručali. Mnogo profesora i studenata je dalo tevbu. Gavs je nekim profesorima čak dao i vekalet. Kupljena je i jedna parcela. Gavs je ostavio novac da se izgradi zgrada koja će služiti za hizmet. U Turkestanu smo ostali sedam dana. Kamo god da smo išli, auto u kojem je bio Gavs jako brzo se kretalo, dok je minibus u kojem smo se mi vozili išao 25-30 km/h. Događalo se da pucaju gume… Tako smo bili često primorani da stajemo. Tamo nije bilo vulkanizera kao što ovdje ima, na svakom koraku. Mi smo sami popravljali i lijepili gume. No, gdje god bi nam pukla guma, ljudi bi se oko nas okupljali. Nismo znali kako su bivali obaviješteni. Dolazilo bi po njih pedeset. Nakon što smo tu proboravili sedam dana, krenuli smo prema Taškentu. Na putu smo posjetili nekoliko medresa. Gavs je pokazao interesovanje i pažnju prema učenicima.
Iz Taškenta smo krenuli prema Buhari. Možda nam se dogodilo da nam je pedeset puta pucala guma i da su ljudi činili tevbu. Jednog dana, ovako sam se obratio Gavsu: – Zar se ne može učinit tevba bez pucanja gume? Je li to nužno da guma pukne, kako bi se učinila tevba? Gavs se nasmiješio. No, bijaše mu baš prijatno kada sam to rekao. Tokom puta, prvo smo svratili u selo Gudždevan, gdje smo posjetili mekam Abdulhalika Gudždevanija, kuddise sirruhu. Gavs je bio u takvom halu, u kakvom ga prije nismo viđali. Duže vremena je proveo pred turbetom, a potom je ušao. Sve je bilo slobodno, mogli smo snimati i fotografisati. Mubarek Gavs je dugo vremena u turbetu učio Časni Kur’an. To večer smo ostali u Gudždevanu. Ujutro smo ponovo došli u zijaret. Poslije smo posjetili Hadže Alija Ramitenija, kuddise sirruhu. Odatle smo otišli kod Mahmuda Indžifirfagnevija, kuddise sirruhu, u Indžirbagu. Odatle smo opet otišli u zijaret Arifu Rivegeriju, kuddise sirruhu. Gavs je dijelio novac dječici koja su bila oko turbeta. Tu smo otklinuli nekoliki listova smokve i stavili ih u knjigu. U Gudždevanu smo proveli pet dana. Svaki dan smo nepobitno posjećivali Abulhalika Gudždevanija, kuddise sirruhu. Nakon toga odlazili bismo na neka druga mjesta.
Narednog dana krenuli smo prema Semerkandu, gdje smo zijaretili Alija Semerkadnija i Kusema b. Abbasa, amidžića Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Tu večer smo konačili u jednoj medresi u Buhari. Posjetili smo imama Buharija. I dalje su nam gume pucale i dolazili ljudi u grupama da uzimaju tevbu. Mnogi učenici iz medresa su uzeli tevbu. Drugog dana smo nastavili putovanje. Negdje oko pola noći došli smo do Šah-i Nakšibenda, kuddise sirruhu. Gavs je naredio da se ne snima kamerama. Dok smo bili u zijaretu, bio je mrkli mrak. nije bilo ni tračka svjetlosti. Nije moguće objasniti stanje, hal, u kojem je Gavs bio. Već su bila 23 h. Progurao je dva sejjida naprijed i rekao „Fatiha!“ Tako ih je povukao, kao što otac povuče dijete kada ugleda neku opasnost. Mnogo je sufija poslije tražilo dovu za puštanje brade. Gavs nas je sve pozvao. Proučili smo hadžegan hatmu, a onda dali pojedinačno tevbu. Bilo je već 1:30 h, kada smo došli u hotel. Ujutro smo ponovo posjetili Šah-i Nakšibenda, kuddise sirruhu. Dok smo boravili u Buhari, obavezno smo posjećivali ujutro i uvečer Šah-i Nakšibenda, kuddise sirruhu. Gavs je uvijek učio Kur’an. Najviše vremena smo proveli tu.
U Buhari smo posjetili Muhammeda Babu Semmasija, Sejjida Emira Kulala i Arife Annu. Poslije je bilo dozvoljeno da se koriste kamere u turbetu Šah-i Nakšibenda, kuddise sirruhu. Tu su se prodavali bedževi na kojima je bilo turbe Šah-i Nakšibenda. Svi smo kupili, uključujući i Gavsa. Gavs ga je zakačio na lijevu stranu prsa. Fotograirali smo se za uspomenu. Bila je to 675. godišnjica. Na svakom turbetu je ostavljan novac za održavanje. Došlo je vrijeme za povratak. Uzeli smo jedan autobus u Buhari. I Gavs je ušao s nama u autobus. Profesor i vozač su krenuli autom. U Taškent smo stigli na sabah-namaz. Oni su došli pred podne. Pitao sam šta se dogodilo, pa su kazali kako im je guma pucala pet puta.
U poslasku smo uzeli po jedan kamen i nešto zemlje od hazreti Ahmeta Jesevija i Šah-i Nakšibenda. Kamenje smo ostavili iznad ulaznih vrata Merkada u Menzilu. Gavs mi je kazao: – Da samo poneseš ovo kamenje, dovoljno ti je. Kad smo se vraćali, službenik na carini je ugledao kemenje u torbi. Ja sam rekao da je to obično kamenje. Rekao mi je da ih izvadim, pa sam izvadio i pokazao ih. Dugo je razmišljao, a onda rekao: „Hajde, prolazite.“ Tako je prošlo jedno od mojih naljepših putovanja u toku života. Kada smo se razdvojili od Gavsa, bili smo poput riba koje su izvađene iz vode… Rekao sam Gavsu: – Navikli smo se na Vas. Sada kada se rastajemo, osjećamo se kao ribe koje su izvađene iz vode… Na to je rekao: – Doći će vrijeme kada se nikada nećemo rastajati.
CILJ OSNIVANJA SEMERŠAHA
Jedan sufija iz Konje koji je zapošljen u Vakufu kazuje: „Bile su to prve godine od osnivanja Semeršaha, u Ankari. Dok sam tamo radio 1999. godine, jedan od dvojice naše braće, penzionisanih muftija, rekao je da će se telefonom čuti s Gavsom. Kada sam to čuo, jako sam se obradovao. Došao je očekivani trenutak. Taj brat je uzeo telefon i počeo okretati broj. Bili smo uzbuđeni. Ja sam čekao s olovkom i papirom u ruci. Nakon što nas je upitao za zdravlje, Gavs je objasnio zbog čega je osnovao firmu: – Hadž je težak. Moja djeca su dala jedan prijedlog. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, će na Sudnjem danu tražiti zagovor za svoj ummet, pa će mu biti udovoljeno. Dolaze žalbe u vezi hadža. Sufije ne mogu učiti hatmu i vird. Ne pazi se na razdvojenost muškaraca i žena. Sufije idu na hadž i umru. Ne možemo s njima biti ortaci u njihovim ibadetima. Za tri umre dobija se nagrada za hadž, a za tri tavafa nagrada za umru. Kada se prouči hadžegan hatma, dobijaju se sevapi kao da se Kur’an proučio 336 puta. Usto, budući da se nalaze u Haremu, nagrada im se povećava za 100 000 puta! Mi smo ummet Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Budimo vesila muslimanima da obavljaju hadž. Sufije neka tamo uče vird, hatmu i čine rabitu.
Ka’bu je pohodilo 124 000 poslanika. U svakom dobu postoji evlija koliko je postojalo poslanika. Svi oni batinskim putem tamo idu. I mi idemo kako bismo postigli Allahovo zadovoljstvo. Neka se ne ide badava, budući da se toliko napati. Učite mi dovu i prenesite selame sufijama.“
MUDROST U BONBONAMA
Jedan sufija kazuje: „Mi svaka 3-4 dana kupujemo bonbone kako bi se dijelile sufijama koje hizmete. Gavs je davao bonbone, a oko njega su bile neke sufije s kojima je razgovarao. Ponovo je pružio ruku da dadne bonbone. Jedan sufija na to reče: – Ali, već ste nam dali. Gavs je malo povukao ruku sebi, a onda je zastao. Ponovo je pružio ruku i rekao: – Sadati ne uzimaju ono što su pružili. Sufija je ponovo upitao: – Koja je mudrost u dijeljenju bonbona? Ima li i kod drugih sadata ovo? Gavs je na to rekao: – Dok je Sejda bio u Afjonu, dijelio je bonbone na mevludu. Ja sam to vidio, i jako mi se dopalo. I mi smo tako počeli od tada dijeliti bonbone. Gavs, ponekad dok dijeli bonbone, kaže: – Da bude lijek, da bude nisbet. Jedne prilike je rekao: – Mi dijelimo po bonbonu, a sadati nama još više daju.“
DUŠMAN NEMA MILOSTI!
Jedan sufija kazuje: „Bilo je to 2008. godine. Grupa od 40 osoba krenula je iz Konje ka Menzilu. 35 od nas je po prvi put trebalo dati bejat. Bilo je i nekih osoba koje su bile ovisne o narkoticima, budući da su bile okružene takvim osobama. Došli smo u selo, smjestili se i raspakovali stvari. Otišli smo u džamiju i klanjali podna-namaz. Gavs je nakon namaza rekao: – Neka dođe grupa koja je došla iz Konje. Okupili smo nabrzinu one koji su došli s nama i krenuli. Učinili smo tevbu i dali bejat. Potom smo saslušali talimate. Istog dana, Gavs je nakon akšam- namaza rekao da dođe grupa iz Konje. Ponovo smo se okupili pred njim i uzeli tevbu i dali bejat. Ponovo smo slušali talimate. Gavs je rekao da ujutro, na dan polaska, nakon što obavimo adabe, dođemo da nam se obrati. Tu večer smo svi obavili adabe i osam šartova. Na dan povratka, nakon sabah-namaza, okupili smo se pred Gavsom. Okupio nas je pred sobom i održao sohbet: – Narkotici jako štete ljudima. Štete srcu, bubrezima, želucu, jetri… Uništavaju novac i porodicu. Šejtan je vaš neprijatelj i navodi vas na zlo. Nikako ne zaboravljate da dušman nema milosti! Svi poslanici, od Adema, alejhisselam, njih 124 000, upozoravali su da je šejtan neprijatelj i odvraćali od njega. Kad bi neko dijete kazalo da se u rupi nalazi zmija, svako bi mu povjerovao. No, teško vjeruju u upozorenja poslanika! Ako se nastavi s korištenjem narkotika, čovjek će postati munafik, pa čak, da Allah sačuva, i kafir! Nemojte više sjediti s istim društvom. Budite sa sufijama. Postoji vječni život koji nas očekuje. Postupajte prema onome što smo vam rekli. Inšallah, činit ćemo vam dovu.“
ONI KOJI SU SE SPASILI ALKOHOLA
Jedan sufija iz Konje kazuje: „Jedne prilike spremala se kafila za Menzil. Autobus je bio popunjen. Mislim da je to bili ’98. ili ’99. Mislim da je bio novembar. Na dan prije nego što smo trebali poći, čuli smo kako Gavs nije u selu. Otišao je u Afjon, u toplice. Dogovorili smo se da odemo u Afjon. No, dobili smo odgovor da nema zijareta. Bio je jedan koji je bio upisan za zijaret. Bio je alkoholičar. Pio je alkohol kao vodu. Prihvatio je da prvi put ode kod Gavsa i dadne tevbu. Oni koji su bili u kafili, nisu znali o kome se radi. Došao je dan polaska. Otišli smo mu kući i objasnili šta treba činiti. Kazali smo mu da će, ukoliko se istinski pokaje, riješiti alkohola, kako će dobiti himmet Gavsa, pa čak i ako ga ne vidi. No, čovjek je insistirao: – Ja hoću da vidim Sejdu, i to danas! Hoću da direktno od njega čujem tevbu i da se spasim. Njemu me vodite! Bili smo bespomoćni. Nazvali smo recepcionara u toplicama. Objasnili smo mu situaciju. No, kazao je kako je zijaret zabranjen. Zapali smo u jako tešku situaciju. Dobili smo broj telefona jednog od sejjida, ali nije se javljao. Naš brat alkoholičar je samo govorio: – Vodite me Sejdi!
Naposljetku, mi smo krenuli na put. Kad smo došli, kad smo ušli u dvorište kuće u kojoj je bio Gavs, čuli smo kako jedan od sejjida uči ezan s balkona. Bilo je vrijeme ikindije. Odmah smo krenuli na namaz. Klanjali smo za Gavsom ikindiju. Izveli smo brata alkoholičara pred vrata i rekli mu da nas tu sačeka te da ćemo mi učiti hatmu s Gavsom. Nakon što smo završili hatmu, Gavs me je pogledao, čim je otvorio oči. Naišaretio mi je da dovedem onog brata. Ja sam odmah potrčao prema vratima, ali njega nije bilo. Pogledao sam, ugledao sam ga kako se šeta ispred. Pozvao sam ga. Dotrčao je. Učinili smo skupa tevbu pred Gavsom. Taj brat nikada više nije uzeo alkohol u svoje ruke.
ZAŠTO SMO DOŠLI NA OVAJ SVIJET
Jedan sufija kazuje: „Bilo je to 2006. godine. Nakon akšam-namaza, Gavs je davao tevbu i počeo slušati sufije. Jedan je pitao: – Ja ne mogu da klanjam. Šta mi je? Gavs je odgovorio: – Sufijo, svi smo mi došli na ovaj svijet kako bismo ibadetili. Nađi u svom mjestu sufije i s njima se druži. Otiđi vekilu, uzmi zikr od 5000.“
RADI LJUBAVI PREMA SADATIMA
Jedan sufija kazuje: „Otišli smo u proljeće 2008. godine u zijaret Gavsu. Nakon akšam- namaza, slušao je sufije. Sjedali smo na koljena pred Gavsom i postavljali pitanja. Gavs je ukazivao rukom i pokazivao na sufiju koji bi mu dolazio i postavljao pitanje. Jedan mladi sufija je rekao: – Gavsu, učite dovu da Vas puno volim. Gavs je rekao: – Onda radi dobra djela.“
ADABI TEFEKKURA
Jedan sufija kazuje: „Otišli smo u zijaret Gavsu. Jedan od sufija koji su bili u hizmetu požalio se Gavsu na mene: – Ovaj nikako ne priča! Hazreti Gavs me je upitao: – Sufijo, zašto ne pričaš? Odgovorio sam: – I da hoću, ja ne mogu misliti ni na šta osim na Uzvišenog Allaha. Hazreti Gavs je uzeo svoj kažiprst i pokazao na nokat te rekao: – Da li ti dolazi na um pitanje kako je Allah stvorio ovaj nokat ili se diviš ljepoti Allahova stvaranja? Odgovorio sam: – Razmišljam o tome kako je Allah lijepo stvorio taj nokat. Na to mi je kazao: – Taj hal je od Uzvišenog Allaha. Ne boj se. Nemoj dvadeset dana učiti vird, pa me onda pozovi. Ja sam učinio tako. Osjećao sam bolove i probadanja u srcu. Ispričao sam to Gavsu. Pitao me je da li to osjećam i u namazu. Kazao sam da mi se povećava u namazu, pa mi je rekao: – Lijepo, samo nastavi.“
PRVI SAF
Jedan sufija kazuje: „Dok je Sejda Muhammed Rašid, kuddise sirruhu, bio muršid, Gavs, kuddise sirruhu, je bio halifa. Kad god smo išli u Menzil, išli bismo na hizmet. Tako ne bismo na namaz išli malo prije nastupa vremena. Jedne prilike smo tako bili na hizmetu. Nastupilo je vrijeme namaza. Počeo sam sam sebi govoriti: – Ima hizmet. Ne možeš ići u džamiju vidjeti Sejdu izbliza. Opet ćeš klanjati u zadnjem safu. Tako sam se osjećao. Uzeo sam tužno abdest i krenuo prema džamiji. Znate kako je džamija prije izgledala. Opet smo ostali u zadnjem safu. Nisam mogao preći u prvi saf. Tako sam razmišljao, kad me neko uze za mišicu. Okrenuo sam se i ugledao Gavsa. Začudio sam se, ali sam bio zadovoljan.“
ZVIJEZDE U MERKADU
Jedan sufija kazuje: „Jedne prilike došli smo u zijaret, u Menzil. Bila su dva sata do sabah- namaza. Odlučili smo da ne klanjamo i da čekamo namaz u džematu. Poslije smo krenuli prema Merkadu. Bilo nas je oko deset osoba. Vidjeli smo nad Merkadom jedan zadivljujući prizor. Naime, tada još nije bilo napravljeno kubbe nad Merkadom. Nekako oko pet metara nad Merkadom bile su neke zvjezdice, veličine suza. Bilo ih je na hiljadu. Nebo iznad Merkada je bio sasvim sjajno i obasjano. Svako je to uočio. Malo veće zvijezde koje su bile unutar tih zvjezdica veličine suza ujedinile su se i obrazovale veliku zvijezdu, koja je stalaja upravo iznad Merkada. Moja dva prijatelja su vidjeli to, također.“
AŠIK
Jedan sufija iz Isparte kazuje: „Dok je jedan sufija učio vird nakon sabah-namaza, upitao je Gavsa: – Ja ne mogu da učim vird. I kad učim, teško mi je. Gavs mu je na to kazao: – Sufijo, uči s aškom. Sufija je odgovorio: – Ali ja nisam ašik, kako onda da učim s aškom? Gavs je, osmjehnuvši se, rekao: – Ako nisi ašik, onda se pretvaraj da si!“
UPUTA MUHAMMEDA, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM
Jedan sufija kazuje: „Jednog dana hazreti Gavs je sjedio u sobi. Pored njega je bilo 5-6 osoba. S avlije su dopirali neki glasovi. Zatražio sam dozvolu i pogledao kroz prozor. Bio je neki visoki čovjek. Vidjelo se da nije Turčin. Oko njega su se okupili sufije. Pitale su ga nešto, a on je odmahivao glavom. Nije mogao kazati ništa. Pitao sam o čemu je riječ. Kazali su da ne mogu odgonetnuti zbog čega je došao. Otišao sam do njih i pitao tog da li zna turski. Odmahivao je glavom, ukazujući da ne zna. Kazao sam mu da pođe sa mnom. Krenuo je za mnom. Hazreti Gavs je sjedio i gledao sufije. Čim smo ušli unutra, ja sam izašao pred Gavsa, a taj čovjek je bio iza mene. Gavs me je upitao: – Sufijo, šta je bilo? – Došao je neki stranac. Ne znam šta hoće, odgovorio sam. Hazreti Gavs je rekao da priđe. Taj čovjek je bio stavio ruke na prsa, desnu na lijevu i krenuo prema Gavsu. Bio je to visok čovjek. Stao je naspram Gavsa, koji ga je pogledao. Potom je rekao čovjeku da sjede, jasnim i odrešitim tonom. Čovjek je odmah sjeo na koljena. Stavio je ruke na koljena. Gavs ga je upitao: – Znaš li turski? Čovjek je kimuno glavom i rekao da zna. Hazreti Gavs je počeo držati sohbet o Isau, alejhisselam. Nije ga pitao ni za vjeru ni za mezheb. Podugo je sohbetio. Pričao je o Isau, alejhisselam, kako je on istinski poslanik, a poslije je prešao na govor o našem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Kazao je da je poslanstvo Isaa, alejhisselam, dokinuto poslantsvom Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
Potom je rekao: – Sada ponovi ono što ja govorim. Hazreti Gavs je izgovorio šehadet, a čovjek je ponavljao za njim. Elhamdulillah, postao je musliman. Nakon toga, hazreti Gavs je rekao: – Uzmite ga, neka se okupa. Objasnite mu šartove abdesta, imana i islama. Lijepo mu objasnite halal i haram. Neka obavi gusul i neka dođe da sa mnom klanja jaciju. Ovo se dogodilo nakon akšama. Jedan alim je odveo tog čovjeka da se okupa. Hazreti Gavs je poslije došao na jaciju. Dok smo klanjali, taj čovjek je bio sa mnom. Kako smo mi klanjali, tako je i on. Tako je edebli sjedio, kao da je sufija. Držao je ruke poput sufija. Gavs ga je pogledao i rekao: – Sjedi kako hoćeš. Budi rahat. No, čovjek je ostao u stanju u kojem je bio. Bio je pogeo i glavu. Namaz i tesbihat su završeni. Klanjani su sunneti. Hazreti Gavs je ustao. Došao je do tog čovjeka i rekao: – Dovedite prevodioca. Subhanallah, čovjek je postao musliman! Došao je jedan sufija koji je znao engleski. Gavs je upitao za ime tog čovjeka. Kazao je neko čudno ime. Hazreti Gavs je prevodiocu kazao: – Reci mu da se sada zove Nurullah. To je lijepo ime. Ali, dodat ćemo i Muhammed, Muhammed Nurullah. To je ime našeg Poslanika. Ta dva ime skupa su jako lijepa.
NE MOŽE BEZ NAMAZA
Jedan sufija koji je prihvatio tarikat vratio se svojim starim navikama i starom načinu života. Potom je nakon nekoliko mjeseci ponovo došao u Menzil. Želio je ponovi uzeti tarikat, ali od stida nije mogao ući u džamiju. Jedan sufija koji ga je otprije poznavao ubijedio ga je da izađe pred Gavsa. Mubarek Gavs se nasmiješio, a taj je počeo plakati. – Zašto plačeš?, upitao ga je Gavs, na šta je rekao: – Ne mogu, jednostavno ne mogu… – Ništa ne brini, sufijo… Kada je taj nabrojao svoje mahane, hazreti Gavs je rekao: – Ništa ne brini… Potom je rekao: – Imam problema s namazom. Počeo sam izostavljati. Tada se lice hazreto Gavsa promijenilo. Tonom, koji je bio između slatkog i ljutitog, rekao je: – Pogledaj, sufijo. Ako ne jedeš i ne piješ vodu, pa i ne dišeš, nema problema. Međutim, ne može bez namaza. Potom je blagim glasom rekao: – Pazi! Klanjaj. Mi ćemo učiti dovu za tebe. Zatim mu je dao tri bonbone.
DUNJALUČKA ISKUŠENJA
Nakon velikog zemljotresa koji je zadesio Mramornu regiju, ljudi nisu iz straha ulazili u svoje kuće. Ljudi su sa svojim porodicama živjeli u improvizranim barakama. Jedan sufija koji je preživio taj zemljotres obratio se hazreti Gavs-i Saniju: – Sultane, mi dolazimo iz Izmita, od straha ne možemo ući u svoje kuće. Šta Vi kažete? Gavs-i Sani je odgovorio: – Oni čije su kuće ispravne, neka uđu. Oni, pak, čije su kuće oštećene, neka ne ulaze. Jedan sufija koji je čuo te riječi odmah se umiješa: – Sultane, sufije se suočavaju s mnoštvom problema. Šta će biti s nama?! Hazreti Gavs na to reče: – Naš Poslanik se suočavao s većim teškoćama od toga. Kada čovjek umre, prestanu sve dunjalučke boli. Šta, međutim, ako čovjek umre bez imana? Njegova bol u tom slučaju nikada neće prestati!
LIJEK ZA SRCE
Jedan period nakon preseljenja hazreti Muhammeda Rašida, jedan sufija nije dugo vremena mogao učiti vird. Sustezao se i da taj problem predoči sadatima. Međutim, budući da mu se stanje pogoršavalo iz dana u dan, naposljetku je došao Gavsu i rekao: – Gavsu, ja ne mogu učiti zikr. Mubarek Gavs se nageo s očevom nježnošću i povukao polagano sufiju sebi i rekao mu: – Vidi, sufijo, u apotekama imaju lijekovi kojima se liječe tjelesne bolesti. Ako ih uzmeš i budeš koristio, bolest će nestati. Lijek za srčane bolesti je zikr. Srce samo uz njega pronalazi lijek. Zbog toga, dakle, trebaš činiti zikr. I ti – inšallah – ustraj u zikru pet hiljada. Uči zikr, da bi bio zdrav. Zikr čuva srce čovjeka. Ništa se neće dogoditi da čovjek ne jede jedan dan. Ništa se neće dogoditi ni da ne jede dva dana. Ali, treći dan će se razboljeti. Ako pak čovjek danima ne bude jeo, prvo će pasti na postelju, a poslije će umrijeti. I sa zikrom je tako. Ako sufija ne uči vird jedan dan ili dva dana, neće mu biti ništa. Ali, ako tri dana ne bude učio, počet će pobolijevati. U sedmicama i mjesecima nakon što se ostavi vird, srce obolijeva i umire. Zikr je pravo srca. Srca se samo uz zikr, spominjanje Allaha, smiruju. Ne zaboravite, sufija koji ne čini zikr je avam (obična svjetina). Sufije koje uče vird bivaju upisane kao nakšibendije. Sufija koji ne uči vird ima koristi od hatme kojoj prisustvuje. Takav je simpatizer, ali nije nakšibendija. Da bi sufija mogao biti nakšibendija, uvjet je da uči vird od najmanje pet hiljada. Ako sufija jedan dan ne prouči zikr, prolongira dostizanje duhovne zrelosti za tri mjeseca. Zikr je zarad postizanja duhovnih postaja, mekama i merteba. Smatra se da onaj koji hizmeti ali koji ne uči vird stoji na mjestu na kojem je.
SRCE NE MOŽE BEZ ZIKRA
Jedan sufija je hazreti Gavsu iznio svoje stanje na sljedeći način: – Ja ovdje, kada dođem Vama, vird radim jako lijepo. Ali to traje samo nekoliko nedjelja. Vremenom mi se smanji želja za virdom. Dođe tako neki dan kada uradim samo polovinu virda. Ne mogu nikako da dovršim vird. Hazreti Gavs je na to rekao: – Možeš li, sufijo, da ostaneš živ bez da jedeš i piješ? I ovaj vird je poput konzumiranja hrane i vode. Kako čovjek ne može ostati na životu ukoliko ne jede i ne pije vodu, tako i srce ne može bez zikra. Zikr je takva stvar, da mijenja narav i ahlak osobe. Sufiji donosi blizinu s Allahom i osnažuje iman.
Istinski iman se postiže samo uz zikr koji ne prati gaflet. Tako ćemo pri posljednjem izdisaju kazati jedanput Allah i umrijeti. Da bi se to stanje potiglo zikr je uslovan. Trebamo svoja srca navikavati da izgovaraju Allah dok smo još na životu. U trenutku preseljenja nikome razum nije na mjestu. Jezik u srmtnoj agoniji govori ono čime se srce do tada zanimalo. Ako srce bude govorilo „Allah“, i jezik će. Ako je razum na mjestu, onda će donijeti tekbir i šehadet. Ali, ako razum nije na mjestu, onda jezik izgovara ono što izgovara srce. Ovo stanje je potrebno zadobiti dok se na životu.
UČENJE ZIKRA BEZ GAFLETA
Gavs-i Sani je jedne prilike pozvao neke uposlenike Vakufa i pružio papir na kome je bio zapisan broj i da se toj osobi kaže da što prije dođe. Nazvali su taj broj i toj osobi rekli da je hazreti Gavs poziva da dođe kada bude u prilici. Sufija je bio malo zabrinut. Brinući se malo, upitao je zbog čega je pozvan. No, ti uposlenici mu nisu ništa mogli reći, budući da nisu znali o čemu se radi. Sedmicu dana poslije, mladić koji je stigao u Menzil pronašao je tog koji ga je zvao. Na njemu se vidjelo kako je zabrinut. Ponovo je pitao zbog čega je pozvan, ali nije moga da dobije odgovor. Taj sufija koji je nakon podna-namaza uveden u sobu u kojoj se mubarek Gavs odmarao, izašao je nešto poslije pred njega. Bio je jako uzbuđen, ten mu je bio blijed poput pepela. Hazreti Gavs, koji je vidio to njegovo stanje, nasmiješio mu se i dao mu da sjedne pred njega. Nakon što ga je pitao za zdravlje, rekao je: – Zvali smo te kako bismo ti promijenili vird. Nakon toga obratio se jednom od zaduženih i rekao mu: – Dajte ovom sufiji instrukcije za nefju isbat. Nakon što je taj dao mladiću instrukije, kazao je: – Ja sam mnogo puta dao intrukcije za ovaj vird. Velika većina je imala neke različite halove.
Međutim, tvoje stanje se uveliko razlikuje od stanja drugih. Šta je posrijedi? Mladić je odgovorio: – Vjerujte da ne znam. Ja sam prije dvije-tri sedmice bio ovdje. Vekil koji je davao instrukcije za osam šartova je na kraju rekao: „Sufije, naučite imena sadata i uzmite vird. To je jako vrijedan vird. Ko bude taj vird učio dvadeset, dvadeset pet dana bez gafleta, taj će završiti posao.“ Tada sam proučio dovu i tražio od Allaha da učim vird bez gafleta. Kada sam se vratio kući, trudio sam se da učim vird bez gafleta. Možda se radi o tome. Srce je poput djeteta. Čemu ga budeš podučavao, to će i govoriti. Kako učimo tek rođeno dijete da kaže „babo“, tako treba da učimo srce da kaže „Allah.“
Nakon tri-pet mjeseci srce počinje da govori „Allah.“ Međutim, ne treba zaboraviti da je skrušenost važnija od mnogo zikra. Ako se zikr ne uči sa skrušenošću i iskrenošću, neće ostaviti traga na nefsu. Allah od meleka traži da donesu knjigu djela osobe koja je preselila. Meleki koji su za to zaduženi izlažu Allahu sva djela roba koja su registrovana. Allah upita meleke: „Ima li ovaj rob nekih drugih djela?“ Meleki odgovore: „Gospodaru, nema.“ Uzvišeni Allah na to kaže: „On ima jedno takvo djelo za koje je dužan samo Meni polagati račun. To je skriveni zikr Mog roba koji je učio.“ Kada meleki pogledaju u taj registar, vide kako je taj svojim srcem stalno Allaha zikrio i kako nije ni trena bio nehajan tako cijenjeno djelo. I vi pridajite važnost tom djelu. U svakoj prilici pričvrstite jezik uz nepce i izgovarajte Allah, primoravajte srce. Neko vrijeme poslije i srce će početi zikriti.
Zikr jezikom je vrsta zikra koju može čuti samo osoba koja zikri. Srčani zikr je vrsta zikra koju ne čuje ni osoba koja zikri, a ni drugi. U ovom zikru nema glasova i zvukova. To je zikr koji se čini srcem. Nakšibendijski prvaci, kuddise sirruhum, su od više zikrova odabrali srčani, zato što se rijaluk ne može pomiješati sa srčanim zikrom. Povrh toga, srce je mjesto pogleda Uzvišenog Allaha i mjesto na kojem se nalazi iman. Srce je rudnik tajni i izvorište nurova.
Drugi razlog zbog kojeg je skriveni, hafi, zikr bolji od glasnog, džehri, jeste to što su ibadeti validni samo uz srčani nijet. Imami su složni glede toga da će ibadeti koji se obavljaju tijelom biti primljeni samo uz srčano djelo, a da će srčana djela biti primljena i bez ibadeta koji se obavljaju tijelom. Vird je nur, svjetlo. Sufija koji ne uči vird liči na automobil koji bez svjetala ide po mraku. Ne može bez virda. Uzmite vird i trudite se da ga učite bez gafleta. Probudite se iz gafleta. Tokom zikra nemojte zaboraviti da je gaflet misliti na sve osim na Allaha. U srcu čovjeka ima ili ljubav prema Uzvišenom Allahu ili ljubav prema dunjaluku. To su dvije suprotnosti i ne mogu se skupiti na jednom mjestu, kao što se ne mogu u jednoj sobi objediniti tama i svjetlost. Kada u srce čovjeka uđe ljubav prema Uzvišenom Allahu, izlazi ljubav prema dunjaluku. Kada uđe ljubav prema dunjaluku, izađe ljubav prema Uzvišenom Allahu.
DOBRA DJELA
Jedan sufija je rekao Gavsu: – Jako se bojim da ostanem odvojen od Vas. Na to mu je Gavs odgovorio: – Ako to ne želiš, onda radi dobra djela. Sufija je na to upitao: – Ako ne mogu da radim, šta je razlog? Gavs je na to odgovorio: – Gaflet. Nakon što je malo šutio, rekao je: – Ako ne želiš da budeš odvojen od sadata, radi dobra djela.
LJUBAV PREMA DUNJALUKU
Jedan sufija je rekao Gavsu: – Učimo vird, ali srce nam je poput kamena. Ne gori. Ne možemo osjetiti slast zikra. Nema ni nekog napretka. Šta je razlog? Gavs je rekao: – Ako čovjek gleda u haram, ako se bavi dunjalukom previše, ako mu je srce ispunjeno ljubavlju prema dunjaluku, ako sjedi s dunjalučarima, ako čini grijehe, ako nema spokoja u porodici, koliko god zikr učio, neće imati koristi. Ako napusti ove stvari, imat će koristi od zikra.
ŠEJTANSKE IGRE
Jedan mladi sufija koji je prišao hazreti Gavsu, rekao je: – Ja već duže vremena dolazim kod Vas. Međutim, vidim kako nema nikakva pomaka nabolje u mom halu. Mislim kako sam ovdje bespotrebno. Povrh toga, uzimam cijenjeno vrijeme sadata i zahmetim ih. Već duže iz mene dopire glas: „Teavvuf nije za tebe, okani se toga.“ Kad je to rekao, hazreti Gavs se nageo ka tom sufiji, polahko ga povukao prema sebi i rekao: – Vidi, sufijo, to su sve šejtanske igre. Govoreći te iste stvari hazreti Ademu, alejhisselam, nastojao ga je prevariti. Budi oprezan, bit će problema i teškoća. Potreban je trud. Povrh toga, može li čovjek u trenu dospjeti na visoke duhovne stepene? Za to je potrebno vrijeme. Mi ćemo doviti za tebe.