Upotpunjeni intelekt
“Uzvišeni je Allah intelekt podijelio na tri dijela. Onaj kod koga se odjednom, u isto vrijeme, nađu sva tri dijela, taj se smatra potpuno razumnim i pametnim. Onaj kod koga se nijedan od ta tri dijela ne nađe, smatrat će se da je lišen razuma. Ta tri dijela razuma su: – istinska spoznaja Veličanstvenog i Silnog Allaha – istinska pokornost Veličanstvenom i Silnom Allahu – istinsko strpljenje radi Veličanstvenog i Silnog Allaha.” (hadis-i šerif)
Hadis u podnaslovu se prenosi od ashaba Ebu Se’ida el-Hudrija, r.a., a zabilježili su ga Tirmizi (Nevadiru ‘l-usul, II/395) i Ebu Nu’ajm (Hil’jetu ‘l-evija’, I/21). Imam Kelabazi je ovaj hadis, koji predstavlja jedan sažeti životni naputak, detaljno protumačio u svome djelu Bahru ‘l-feva’id. Svaki od pomenuta tri dijela je zasebno analizirao, izlažući pri tome i racionalne dokaze (el-edille el-’aklije), a i dokaze koji se prenose u tradiciji i Sunnetu (el-edille en-naklijje). (Vidi: Kelabazi, Bahru ‘l-feva’id, str. 896) Potrudit ćemo se, inšallah, da svaku od tri pomenute teme u hadisu zasebno izložimo u tri nastavka, pazeći pri tome na očuvanje cjelovitosti i konzistentnosti teme.
Ma’rifet, ibadet i sabur
Allahov Poslanik, s.a.v.s., u hadisu aludira na tri odlike i karakteristike koje su neophodne da bi neko posjedovao upotpunjen intelekt: ma’rifet, ibadet i sabur. U svakoj od pomenute tri karakteristike se spominje kvalitativ “istinski”, a čime se aludira da će onaj koji spomenuto bude primijenio postići upotpunjen intelekt, ali se i istovremeno ukazuje da će takva osoba biti sama po sebi potpuna, tj. da će postići mentalnu zrelost i ozbiljnost. Iman, ibadet i ahlak su tri polja direktno povezana, koja obuhvataju čovjekov život u cijelosti, sa svih strana, te se zbog toga ljepote koje se u njima zapažaju uzimaju kao pokazatelji potpunosti i zrelosti. Intelekt je najveći nimet koji je Uzvišeni Allah podario čovjeku. Intelekt je svjetlo pronicljivosti i oštroumnosti i najvažnija karakteristika i osobina koja čovjeka razdvaja od ostalih stvorenja i koja ga čini odgovornim bićem. Učenjaci su intelekt definisali kao prvog posrednika; prvog vodiča koji dovodi do Uzvišenog Haka i hakikata. Posredstvom intelekta, čovjek razdvaja istinu od laži, razlučuje dobro od lošeg, te na osnovu toga određuje smjer svojim manirima i postupcima. Inetelekt koji se na arapskom jeziku naziva ‘akl, etimološki potječe od glagola koji znači vezivati. S tog stanovišta posmatrano, intelekt koordinira i usmjerava sve čovjekove manire i postupke u potpunosti, počevši od vjerovanja i uvjerenja, pa sve do ibadeta i ahlaka. U slučaju da su te koordinacije i navigacije ispravne i korisne, onda inteleket odrađuje svoj posao i ispunjava svoju misiju. U suprotnome, ili ga nema, ili je propao i izgubio svoju funkciju, a što znači da je postao inertan i pasivan. Intelekt se razvija, paralelno sa tjelesnim i fizičkim razvojem čovjeka. Kada se dospije u doba punoljetstva, postaje se i intelektualno odgovornim. Intelekt se hrani znanjem. Hrani se i razvija posmatrajući, slušajući, eksperimentišući i ispitujući. Intelekt je, međutim, potrebno hraniti iz ispravnih i tačnih izvora.
Ko je pametan?
Šta je mjera kojom se mjeri da li je neko pametan? Mogu li se kao mjera u tome uzeti posjedovanje informacija, novca i imetka, ili uživanje ugleda i položaja u društvu? Isto je pitanje postavljeno i Allahovome Poslaniku, s.a.v.s. Se’id b. Musejjeb, r.a., prenosi sljedeće predanje: “Hazreti Omer, Ebu Hurejre i Ubej b. Ka’b, r.anhum, su došli zajedno kod Allahova Poslanika, s.a.v.s., i upitali ga: ‘Ko je najznaniji od svih ljudi?’ Na to je Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio: ‘Onaj koji posjeduje intelekt.’ Ponovo su upitali ko je najpobožniji od svih ljudi, pa im on, s.a.v.s., odgovori: ‘Onaj koji posjeduje intelekt.’ Zatim su upitali ko je naugledniji i najčestitiji među ljudima, pa im on, s.a.v.s., opet dade isti odgovor: ‘Onaj koji posjeduje intelekt.’ Oni ga, nakon tih odgovora upitaše za nešto, što se generalno pripisuje da su karakteristike pametnih i razumnih: ‘Allahov Poslaniče, je li taj koji posjeduje intelekt svaki onaj koji uživa ugled među ljudima, kome ljudi ukazuju poštovanje, čije riječi slušaju i koji zauzima visoku poziciju među njima? ‘
Allahov Poslanik, s.a.v.s., im na to reče: ‘Sve to što ste pobrojali su prolazna dobra ovoga svijeta.’ Zatim im prouči sljedeći ajet: “I ukrase od zlata bismo im dali, jer sve je to samo uživanje u životu na ovome svijetu, a onaj svijet u Gospodara tvoga biće za one koji budu Njegova naređenja izvršavali, a Njegovih zabrana se klonili.” (Zuhruf, 35) Na to dodade i sljedeće: ‘To mogu biti i oni kojima se nikakvo poštovanje ne ukazuje; oni koji su potisnuti i odbačeni, pa čak i potcijenjeni…’ Jedne druge prilike je kazao sljedeće: “Pametan, razuman i onaj koji posjeduje intelekt je onaj koji poznaje svoj nefs i radi za ono što slijedi poslije smrti. Malouman je onaj koji slijedi porive svog nefsa, i unatoč tome se nada dobru od Allaha.” (Ahmed b. Hanbel, El-Musned, IV/24; El-Hakim, El-Mustedrek, I/57) Ono što čovjeka čini čovjekom, što mu život čini smislenim, što daje vrijednost njegovim postupcima, te ono što mu omogućava da se na njega počnu odnositi sve božanske naredbe i zabrane, te da postane pravno odgovorna osoba jeste zapravo razum/ intelekt. Kao što je i Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao, vjera (din) je poslana ljudima koji posjeduju razum: “Vjera nekog čovjeka je spram njegova intelekta/razuma. Oni koji su lišeni razuma, lišeni su i vjere.” (Bejheki, Es- Sunen, Eš-Šu’ab, 4/1684) Rekao je i: “Čast osobe je u njezinoj vjeri, a zrelost joj se ogleda u razumu.” (Ibn Hibban, Es-Sahih, 2/232; El-Bejheki, Es-Sunen, 7/136; Et-Taberani, El- Evsat, 5/70) Svaka osoba, posredstvom svog intelekta postiže svijest o robovanju i moralne vrline. Onoliko koliko spozna Istinu, toliko joj je i intelekt napredovao. Kada se korisno znanje i informacije odraze na ponašanje i manire i preobraze u ahlak, to znači da je razum postigao zrelost.
Istinska spoznaja Veličanstvenog i Silnog Allaha
U hadisu koji se navodi na početku, Allahov je Poslanik, s.a.v.s., potpunost i zrelost intelekta uslovio trima tačkama. Prva tačka “husn el-ma’rife”, koja u prijevodu na naš jezik glasi: “istinska spoznaja Veličanstvenog i Silnog Allaha”, predstavlja temelj ostale dvije. Pomenuta tačka, u kratkim crtama, označava spoznaju Uzvišenog Allaha, tj. vezivanje za Njega, tevhidom ili vjerovanjem u Njegovu jednoću. Ili, spoznaju da je Uzvišeni Allah jedan i jedini Bog po Svome Zatu, sifatima i djelovanju, te vjerovanje u Njega na opisani način. Navedeno predstavlja “tevhid”, a suprotno od toga jesu “inkar” (poricanje) i “širk” (mnogoboštvo).
“Ma’rifetullah” – pojam koji se koristi u značenju spoznaje Uzvišenog Allaha, u tesavvufu se povezuje sa terminima “jekin” i “ihsan”. Do spoznaje (ma’rifet) koja se spominje, ne dospijeva se putem znanja i informacija, već preko milosti i dobrote Uzvišenog Allaha (ihsan), te putem manifestacija (tedželijjati) Njegovih imena i svojstava/ sifata na roba. Imam Kelabazi, rah., govori o tri dimenzije istinske spoznaje Uzvišenog Allaha, a koje su među sobom povezane. Te tri dimenzije redom su: Prva: Vjerovanje u Zat Uzvišenog Allaha, Njegove sifate i djelovanja, te u Njegovu jednoću i to da On sudruga nema; ispovijedanje “tenziha” i odricanje Mu svakog vida “tešbiha” – tj. svake sličnosti sa stvorenjima; izbjegavanje “ta’tila” Njegovih svojstava/ sifata (odricanje i negiranje); te izbjegavanje svih vrsta shvatanja koja odudaraju od tevhida. Uzvišeni Allah u Kur’anu Časnome veli: “Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi.” (Šura, 11) Tim iskazom je Uzvišeni Allah odrekao “tešbih” (iskazao “tenzih” Sebi), tj. odrekao da Njegov Zat liči na bilo šta, te je Sebi potvrdio da sve čuje i vidi.
Druga: Spoznaja dobrote (lutf ) Uzvišenog Gospodara i uočavanje Njegove milosti i blagodati. Njegova se dobrota i milost u prvome redu ogledaju u Njegovome čuvanju čovjeka od slijeđenja neispravnih vjera i shvatanja i od tjelesnih i nefsanskih zamki. Uzvišeni Gospodar u Kur’anu Časnome veli: “A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, nijedan se od vas ne bi nikad od grijeha očistio; ali Allah čisti onoga koga On hoće. Allah sve čuje i sve zna.” (Nur, 21) Najvažnija od svih blagodati jeste uputa (hidajet) Uzvišenog Allaha. Zahvaljujući uputi, čovjek vjeruje i njegovo srce biva sklono islamu. Uzvišeni Allah veli: “Zar je isti onaj čije je srce Allah učinio sklonim islamu, pa on slijedi svjetlo Gospodara svoga? Teško onima čija su srca neosjetljiva kad se spomene Allah, oni su u pravoj zabludi!” (Zumer, 22) “I znajte da je među vama Allahov Poslanik; kad bi vas u mnogo čemu poslušao, doista biste nastradali; ali Allah je nekima od vas pravo vjerovanje omilio, i u srcima vašim ga lijepim prikazao, a nezahvalnost i neposlušnost vam omrazio. Takvi su na Pravom putu dobrotom i blagodati Allahovom. – A Allah sve zna i mudar je.” (Hudžurat, 7-8)
Veliki je nimet i slanje poslanikā i knjiga – objava s njima zajedno, a kako intelekt ne bi zapao u pogrešku, te kako bi se spasio zapadanja u kontradikcije. Uzvišeni Gospodar u Kur’anu Časnome veli: “O vjernici, vjerujte u Allaha, i Poslanika Njegova, i u Knjigu koju On Svome Poslaniku objavljuje, i u Knjigu koju je objavio prije. A onaj ko ne bude vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i u knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u onaj svijet – daleko je zalutao.” (Nisa’, 136) “Reci: ‘Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga što gomilaju.’” (Junus, 58) Prema predanju koje prenosi Ubej b. Ka’b, r.a., Poslanik, s.a.v.s., je proučio posljednji navedeni ajet, a zatim je objasnio da se pod Allahovom, dž.š., blagodati i milosti podrazumijevaju Časni Kur’an i islam. Prema drugom tefsiru, ili objašnjenju, milost koja se spominje jesu blagodati koje se muslimanima obećavaju. Blagodati Allaha, dž.š., koje je darovao čovjeku za njegov dunjalučki život je jako mnogo i neizbrojne su. U Kur’anu Časnome se veli: “Allah vas iz trbuha majki vaših izvodi, vi ništa ne znate, i daje vam sluh i vid i intelekt da biste bili zahvalni.” (Nahl, 78) “Kako ne vidite da vam je Allah omogućio da se koristite svim onim što postoji na nebesima i na Zemlji i da vas darežljivo obasipa milošću Svojom, i vidljivom i nevidljivom? A ima ljudi koji raspravljaju o Allahu bez ikakva znanja, bez ikakve upute i bez knjige svjetilje.” (Lukman, 20)
Mnoštvenost blagodati koje su darovane čovjeku je iskazana jednim opštim izrazom: “Ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali.” (Ibrahim, 34) Treće: Stav roba spram naredbi i zabrana Uzvišenog Allaha, te Njegove odredbe i predodređenja, kao i spoznaja o tome kakvu vrijednost taj stav ima kod Uzvišenog Gospodara. Treba znati da su vjerske naredbe bitne i važne, baš kao što je i hrana koja je tijelu neophodna. Kao što se organizam razvija putem hrane, počevši od perioda djetinjstva, isto tako je i izvršavanje vjerskih dužnosti sredstvo koje dovodi do upotpunjavanja pobožnosti i do ostvarivanja stabilnog i čvrstog imana. Kao što se ne može ni zamisliti da će tijelo biti zdravo ako se ne bude konzumirala hrana, isto tako je nezamislivo da će nepovinovanjem božanskim naredbama, zanemarivanjem farzova i narušavanjem zabrana, biti moguće održati “zdravlje” imana. Korisno je također prisjetiti se na ajete i hadise koji se tiču teme o kojoj govorimo. Uzvišeni Allah veli: “Namaz, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno!” (‘Ankebut, 45) “Allah ne želi da vam pričini poteškoće, već želi da vas učini čistim i da vam blagodat Svoju upotpuni, da biste bili zahvalni.” (Ma’ide, 6) “Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš.” (Tevbe, 103) Allahov Poslanik, s.a.v.s., je kazao: “Namaz je kurban – sredstvo kojim se muttekija približava Allahu, dž.š.” (Ebu Nu’ajm, El-Hil’je, 3/194) “Post je štit (naspram grijeha i neposlušnosti).” (Buhari, “Libas”, 5/2215) “Sadaka gasi srdžbu Gospodara svjetova.” (Hakim, El-Mustedrek, 3/657; Bejheki, Es-Sunen, 3/245) Pošto su muttekije daleko od širka i neposluha prema Uzvišenom Allahu, njihovi ih namazi, poput kurbana približavaju Allahu, dž.š. A post čovjeka čuva od činjenja grijeha na dunjaluku te od ponižavanja pred ljudima ili ovisnosti o njima. Nakon svega bi trebaolo pitati one koji razuma imaju: U kojoj to vjeri postoje takvi ibadeti koji ljude odgajaju u navedenoj formi i razgaljuju im duše? Koja to vjera ljude na taj način spašava robovanja tijelu i nefsu?
Božanske zabrane su poput smrtonosnog otrova
Treba znati da su zabrane Uzvišenog Allaha baš poput smrtonosnog otrova. U slučaju neobaziranja na njih, one bivaju povodom urušavanja vjere kod čovjeka, te zacrnjivanja, tamnjenja i okamenjivanja njegova srca. Allah, dž.š., upozorava ljudski rod, obraćajući se Svome Poslaniku, s.a.v.s.: “A tebi, i onima prije tebe objavljeno je: ‘Ako budeš druge Allahu ravnim smatrao, tvoja djela će sigurno propasti, a ti ćeš izgubljen biti.’” (Zumer, 65) “O vjernici, vino i kocka i kumiri i strjelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite. Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja namaza odvrati. Pa hoćete li se okaniti?” (Ma’ide, 90, 91)
U predanju koje se prenosi od Ebu Hurejre, r.a., navodi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Tri stvari vode čovjeka u propast: škrtost koju ne bude mogao obuzdati, strast koju bude slijedio i samoljublje.” (Bejheki, Es-Sunen; Šuabul-iman, 1/471; Taberani, El- Evsat, 5/328) Vasile b. Eska, r.a., prenosi sljedeći hadis: “Lažna zakletva (jemin-i gamūs) osobu odvodi u propast.” (Bejheki, Es-Sunen; Šu’abul-iman, 10/35; Taberani, El-Evsat, 2/19) “Jemin-i gamūs” je lažno izrečena zakletva, radi ostvarivanja neke dunjalučke koristi. Ukoliko bi se neko svjesno zakleo da se desilo nešto što nije, ili da se nije desilo nešto što jeste, počinio bi jedan od velikih grijeha. U tom slučaju, potrebno je zatražiti oprosta od Allaha, dž.š., i halala od prevarene osobe. U hadisu koji prenosi Enes b. Malik, r.a., naš Pejgamber, s.a.v.s., je govorio o tri osobe koje će biti lišene Dženneta. Tom je prilikom kazao: “Osoba koja je ogrezla u alkoholu; osoba koja je nepokorna roditeljima; i osoba koja prigovara na učinjenome dobru neće ući u Džennet.” (Ahmed, El-Musned, 3/238; Taberani, El-Evsat, 7/232)
U predanju koje prenosi Huzejfe b. Jeman, r.a., Poslanik, s.a.v.s., veli sljedeće: “Uzvišeni Allah neće biti zadovoljan trima osobama na Dan suda: notornim alkoholičarem, onim koji bude prekidao rodbinske veze i onim koji bude umro prisvajajući i otimajući tuđu imovinu.” (Kelabazi, Bahr el-fevaid, str. 900) Eto, kakvu sve štetu će donijeti čovjeku nepridržavanje vjerskih zabrana! Opasnosti toga se ne mogu mjeriti, čak ni sa otrovom! Naravno da vjerske zabrane ne sačinjavaju samo navedeni primjeri. Mi smo uvjereni da će toliko biti dovoljno da tema bude shvaćena i razjašnjena.
Propisi su poput lijekova
Drugo pitanje kojeg se treba prisjetiti jesu i vjerski propisi, koji su od vitalne važnosti. Kao što je poznato, vjerski propisi se dijele u dvije grupe. Propisi, kojima su zaduženi svi muslimani da ih sprovode, a poput farzova, vadžiba i sunneta, nazivaju se “el-ahkam eldžarije”, ili propisi kojima su pojedinci obavezani od Uzvišenog Allaha. Čim osoba izađe iz perioda djetinjstva, u većini slučajeva, ti propisi nefsu teško padnu. Zato su trud i nepokolebljivost nužni.
Ti propisi su poput lijekova koji se konzumiraju, kako bi se iz ljudskog organizma odstranili mikrobi i štetne materije. Iako su gorki, potrebno ih je konzumirati, kako bi se spasio organizam. Drugu grupu čine sudske odluke koje su donijete prema Šerijatu, a koje su za, ili protiv čovjeka. Nazivaju se “el-ahkam el-kada’ijje”. Iako odluke koje su protiv čovjeka ne odgovaraju mu i ne pašu, one su sredstva kojima se brišu pogreške i otkupljuju grijesi. U suprotnome, onaj ko se nije pridržavao prava, pa ode na Ahiret, a da prije toga nije osuđen, biće ostavljen u teškoj situaciji i to će biti povod da bude kažnjen Džehennemom. U nekim ajetima i hadisima koji su na navedenu temu stoji: “Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijehova koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti.” (Šura, 30) “Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – Allah zna, a vi ne znate.” (Bekara, 216)
U jednom predanju od Enesa b. Malika, r.a., stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Jedna noć provedena u groznici je iskupljenje za grijehe jedne godine dana.” (Adžluni, Kešf elhafa’, 1/440) “Kada Allah, dž.š., dadne nekome vjerniku neku bol u tijelu, obrati se meleku riječima: ‘Upišite to u dobra djela roba.’ U slučaju da mu podari zdravlje i da se oporavi, očisti ga od grijeha. A ako mu uzme dušu, pa umre, onda mu oprosti i smiluje mu se.” (Ahmed, El-Musned, 3/238; Ebu Ja’la, El-Musned, 7/232; Bejheki, Es-Sunen; “Šu’abul-iman”, 7/184) U predanju Sa’da b. Ebi Vekkasa, r.a., stoji da je Poslanik, s.a.v.s., bio upitan o onima koji će najviše biti izloženi teškoćama, pa je odgovorio: “Poslanici su najviše izloženi nevoljama, zatim njima slični, a zatim njima slični. Vjernik će biti redovno iskušavan shodno jačini svoga imana! Ako čovjek bude jak u vjeri, imaće i jača iskušenja, a ako bude slab u vjeri imaće i slabija iskušenja. Rob će stalno biti na iskušenjima sve dok ne bude hodio Zemljom bez ijednog grijeha!” (Tirmizi, 4/601; Ahmed, El- Musned, 1/172) Sve pobrojano spada u milost i dobrotu (lutf )
Uzvišenog Allaha, te Njegovu brigu i pomoć robovima vjernicima. Koji to drugi lijek, ili koji to recept otklanja od ljudi štetu koja dolazi od grijeha i neposlušnosti i liječi ih na pomenuti način? Ukratko, čovjek je, zahvaljujući intelektu, najčasnije biće. Postoje hakovi koje razuman čovjek prvenstveno treba poštovati i o njima brinuti. Na početku svih tih hakova se nalazi istinska spoznaja Uzvišenog Allaha i iman u Njega. To se pravo naziva “hakku ‘l-uluhijje”, ili “božansko pravo”, a koje podrazumijeva vjerovanje u jednoga Boga Koji nema sudruga, niti Sebi ravnoga, te ispovijedanje “tenziha”, tj. vjerovanje da Njegovome Zatu i sifatima nema ništa slično i da su Njegov Zat i sifati čisti od bilo kakvih nedostataka. Taj korak, koji predstavlja prvi i temeljni korak etapa koje vode upotpunjenju intelekta, olakšaće život onome ko ga načini, te će ga spasiti od enigmi i pitanja o svrsi i porijeklu postojanja, a koja ga neprestano zamaraju. To je Gospodareva blagodat upute koju je darovao Svojim odabranim robovima. Da bi se ta blagodat sačuvala i održao njen kontinuitet, potrebno je paziti na božanske zapovijedi i zabrane, koje su na nivou hrane i lijekova. Koji to intelekt ne bi želio spoznati Onoga Koji ga je iz ničega stvorio? Koji bi se to intelekt prepustio trivijalnostima i bio nezahvalan Onome Koji ga je podigao i omogućio mu da se razvije? Takvo što može učiniti samo bolestan intelekt, ili onaj koji nije upotpunjen. Zaključimo riječima Ibn Ataillaha es-Skenderija, k.s.: “Gospodaru moj, šta je našao onaj koji je Tebe izgubio, i šta je izgubio onaj koji je Tebe pronašao? Onaj ko se zadovolji nekim, pored Tebe, taj se zavarao. Onaj ko je Tebi nezahvalan, taj je u propast pao.”
