Tevhid i sebebi

MUDROSTI IBN ATAILLAHA ES-SKENDERIJA / DR. MUHAMMED S.R. EL-BUTI

Počeli smo s objavljivanjem čuvenih mudrosti šazilijskog šejha Ibn Ataillaha es-Skenderija, kaddesallahu sirreh, s komentarom poznatog učenjaka šejha dr. Muhammeda Se’ida Ramadana el-Butija, rahmetullahi alejh. Nastavljamo s komentarom treće mudrosti.

Ibn Ataillah, kaddesallahu sirreh, je u trećoj mudrosti kazao: „Ni velika stremljenja, ni visoke ambicije ne probijaju zidine sudbine.“ U ovom tekstu ćemo nastaviti s komentarom, od mjesta do kojeg smo došli u prošlom broju. Zadržimo se kod činjenice u koju se većina muslimana nije uvjerila. Naime, kao što većina običnih muslimana nije u spomenuto uvjerena, vidjet ćeš kako čak ni većina učenjaka i daija nisu uvjereni, također. Štaviše, možeš zapaziti da posjeduju skroz suprotna uvjerenja.

Zapazit ćeš da mnogi od njih uporno tvrde kako neki kosmički „sebebi“ s kojima smo u doticaju, a kao što su vatra, voda, otrov, lijekovi, hrana, posjeduju djelatnu snagu koja je u njima skrivena, tj. da su oni „agensi“. Kada bi se takav prisjetio svog vjerovanja, muslimanske doktrine, vidio bi da je Uzvišeni Allah Taj Koji zapravo daje djelatnu moć svim tim „sebebima“. Ali, ja ne želim da s njima raspravljam u okviru logike koju su razvili učenjaci „akaida“ i „kelama“, jer mnogi od njih uopće ne pridaju važnost njihovim stavovima. Ja ih, međutim, podsjećam na izričito jasne kur’anske ajete, te zatim na principe koje iziskuje „akida tevhida“, tj. vjerovanje u Allahovu jednoću, Zat i sifate. Kada su u pitanju izričiti kur’anski tekstovi, ovdje ćemo spomenuti neke od njih:

1. „Allah je – nema boga osim Njega – Živi (El-Hajju) i Onaj Koji sve obdržava (El-Kajjum)!“ (Bekare, 255) Uzvišeni Allah je Sebe nazvao „Onaj Koji sve obdržava“ (El-Kajjum). Dakle, On je Taj Koji obdržava sve na životu i Koji omogućava svemu da traje. To znači da nema ništa u kosmosu, a da se ne kreće, ne ostvaruje utjecaj ili potpada pod utjecaj, osim zahvaljujući Njegovoj djelatnoj moći koju im direktno daje u svim stanjima i momentima. Stoga, da li je moguće govoriti o nekoj djelatnoj moći koja proizilazi iz samih „sebeba“?
2. „I jedan od dokaza Njegovih je i to što nebo i Zemlja postoje voljom Njegovom.“ (Rum, 30) Dakle, sve planete, galaksije i Zemlja, te ono što je između njih, izvršavaju dužnosti koje im je dodijelio Uzvišeni Allah. Sve se to, dakle, kreće pod direktnom naredbom od Njega, bilo da je riječ o nečemu velikome ili malome. Nemoj smetnuti s uma ovdje ni glagolski oblik „postoje“, koji je u sadašnjem vremenu, a što ukazuje na kontinuitet i trajnost. Ako budeš razmislio o tim Gospodarevim riječima, vidjet ćeš da su svi ti „sebebi“ vojska u moći i vlasti Uzvišenog Allaha, a koja se nalazi pod Njegovom naredbom, i da djeluju samo zahvaljujući snazi i moći koja im od Njega neprestano dolaze. Stoga, da li je moguće uz spomenute ajete govoriti o tome da u „sebebima“ postoji neka skrivena snaga i moć? Da li je, dakle, moguće govoriti o nekom drugom „agensu“ mimo Uzvišenog Allaha?
3. „Allah održava ravnotežu nebesa i Zemlje, da se ne poremete. A da se poremete, niko ih drugi osim Njega ne bi zadržao; On je zaista blag i prašta grijehe.“ (Fatir, 41) Porazmisli o značenju glagola „održava“. Glagolski oblik ukazuje na trajnost i kontinuitet. Pogledaj u to o čemu govori Gospodar, o tome kako na jasan i očit način govori: „Obrati pažnju na ono što očima vidiš i što ne vidiš od ustrojstva i reda na nebesima i Zemlji. Sve je to odluka i odredba Uzvišenog Allaha. Svi ti kosmički zakoni su u svakome trenu pod Allahovom upravom i vlašću. On ih održava, a kako bi se na nebesima i Zemlji održavao red i ravnoteža. Kada bi Uzvišeni Allah na trenutak prepustio taj sistem samome sebi, sve bi se u trenu poremetilo.“ Kako je, dakle, onda moguće govoriti o tome da neki „sebeb“ u univerzumu posjeduju djelatnu snagu, sam od sebe? Kako je moguće da „sebebe“ stavimo na mjesto Uzvišenog Gospodara? Budući da je tako, Uzvišeni Allah je, dakle, Onaj Koji daje da postoje uzročno-posljedične veze između pojava i između prethodnih i budućih događaja i zbivanja. On je tim vezama dao naziv „sebebi“. Sve ono što se događa iz trenutka u trenutak, događa se zahvaljujući Njemu. U tom slučaju, da li je onda moguće govoriti o nekakvoj djelatnoj moći koja čuči u samim stvorenjima?
4. „Dokaz im je i to što potomke njihove u lađama krcatim prevozimo.“ (Jasin, 41) Zašto je Uzvišeni Allah u ajetu rekao da je On Taj Koji prevozi ljude u krcatim lađama, ako lađa posjeduje skrivenu djelatnu snagu da razdvaja valove i da plovi morem? Zašto ne govori o snazi koja je skrivena u lađi? Uzvišeni Allah jasno ukazuje na to da je On Taj Koji prevozi lađe i one koji su na njima. On je, dakle, „sebebijet“ pokretanja i kretanja lađe, te kontinuitet u tome, pripisao Samome Sebi, i tako podigao sve sumnje glede toga.
5. U istom smislu je i sljedeći ajet. Štaviše, jasniji je od prethodnih. Na činjenicu o kojoj govorimo upućuju riječi Uzvišenog Allaha u vezi Nuha, alejhisselam: „A njega (Nuha) smo nosili na onoj od dasaka i klinaca sagrađenoj, koja je plovila pod brigom Našom, – nagrada je to bila za onoga ko je odbačen bio.“ (Kamer, 13-14) Pogledaj kako Uzvišeni Allah, u kojem kontekstu govori o lađi koja je sačinjena od dasaka i klinaca, i snazi koja je pokreće i posredstvom koje plovi. Tim opisom nam želi pokazati kako je lađa sama po sebi jako slaba (načinjena od dasaka i klinaca) da se održi na valovima i u toku tog ogromnog potopa. Onaj koji u stvarnosti čini da se lađa kreće, koji čuva i nju i one u njoj jeste jedino Uzvišeni Allah. U tom slučaju, dakle, biva posve očito da lađa nema nikakve vrijednosti u odnosu na moć i snagu Uzvišenog Allaha.
6. Činjenica i istina koje ustanovljavaju citirani ajeti, utjelovljene su u sljedećim svetim riječima kojima nas podučava Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je naredio da ih često izgovaramo i da se zasitimo njezinim smislovima i značenjima. Te riječi su: „la havle ve la kuvvete illa billahi ‘l-’alijji ‘l-’azim“ (nema promjene stanja niti moći osim sa Svevišnjim i Uzvišenim Allahom). Pogledajte tu rečenicu koja toliko toga u sebi obuhvata! Njome se sva snaga pripisuje Njemu. Istovremeno se njome odriče snaga svemu ostalom. Značenje riječi „havl“ obuhvata svaki pokret koji je uzrokovan snagom. U citiranoj rečenici se, dakle, svaka snaga, svaki pokret i promjena upotrebom „mubalege“, tj. stilskog načina kojim se želi istaći veličina nečega, odriče stvorenjima i pripisuje se izričito i u potpunosti Uzvišenom Allahu. Kao što se tokom dana sunčeve zrake i snopovi svjetlosti šire dolazeći od Sunca i osvjetaljavaju Zemlju, isto tako i snaga koja počiva u stvorenjima i kojom se ona kreću svakog časa dolazi od Njega Uzvišenog. Kada zrake prestanu dolaziti od Sunca, nastane mrak.

Ovdje treba da ukažemo na jednu znanstvenu logičku činjenicu koju iziskuje vjerovanje u jednotu Uzvišenog Allaha – „tevhid“. To vjerovanje treba da usvoji svaki musliman. Naime, svaki musliman treba znati kako u kosmosu nema drugog boga osim Uzvišenog Allaha. Treba također znati i da je On jedinstven po Svojim sifatima, i niko od stvorenja ne može participirati u Njegovim sifatima u jednom stvarnom značenju te riječi. Također, treba znati da je On jedinstven i po Svome djelovanju, i da je On jedini koji djeluje i stvara. Niko, dakle, ne može sudjelovati s Njim u djelima stvaranja.

Ako bi neko došao i vjerovao kako se u vatri, naprimjer, nalazi moć sagorijevanja koju je Uzvišeni Allah položio u nju, a potom je ostavio tako, te ona gori i sagorijeva zahvaljujući toj skrivenoj moći sagorijevanja, položenoj u njoj, to bi značilo, dakle, da se u vatri nalazi samostalna sagorijevajuća moć, vatri svojstvena. Prema takvom vjerovanju, u vatri postoji neka samostalna moć mimo Allahove, koja sudjeluje s Njim u održavanju poretka u svijetu. Kod ljudi koji tako vjeruju, vatra posjeduje nešto kao što je to elektronski razum, koji podsjeća vatru kada će ponovo gorjeti. Oni koji tako misle, smatraju kako i lijekovi, otrovi i hrana imaju identičnu osobenost kao i vatra. To, dakle, znači da postoji neka samostalna moć u njima, koja je neovisna od Uzvišenog Allaha. To bi značilo onda da je Uzvišeni Allah samo neka vrsta pomoćnika koji postavlja stvari na njima pogodno mjesto i koji se poslije ne miješa u njih. Dobro, da vas sada pitam, nije li to očiti „širk“? Da li kur’anski opisi koje smo spomenuli podržavaju ta mišljenja? Ne ukazuje li Kur’an Časni na ono što je od toga sasvim suprotno?

Časopis Semerkand