Sunday, December 3, 2023
POČETNATEKSTOVITEME

Tevekkul (oslanjanje na Allaha, dž.š.)

Izvodi iz djela “El-Mukaddime fi t-tesavvuf”

Ebu Abdurrahman Muhammed es-Sulemi, k.s., (preselio 463/1071) 

Uzvišeni Allah na mnogo mjesta u Časnom Kur’anu spominje tevekkul. U jednom od takvih ajeta kaže: “(…) Onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta (…)” (Talak, 3) Dakle, dovoljan mu je Allah, dž.š., spram svih stvorenja. U 122. ajetu sure Al-i ‘Imran se naređuje: “(…) Neka se zato vjernici samo u Allaha pouzdaju!” Obraćajući se Svome Poslaniku, s.a.v.s., Allah, dž.š., u 159. ajetu iste sure kaže: “(…) A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega.” Od Omera b. Hattaba, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kada biste se vi istinski oslanjali na Allaha, dž.š., On bi vam davao opskrbu kao što je daje pticama koje ranim jutrom izađu iz svojih gnijezda, pa se kasnije vrate site.” (Tirmizi, Zuhd, 33; Ibn Madže, Zuhd, 14) Abdullah b. Mes’ud, r.a., je rekao: “Uzvišeni i Plemeniti Allah je dovoljan i onome ko se oslanja na Njega, i onome ko se ne oslanja. On je dovoljan svim stvorenjima, znali to oni ili ne. Jer, On je njihov Stvoritelj. Niko osim Njega ne može biti dovoljan stvorenjima.”

Jedne prilike se Allahov Poslanik, s.a.v.s., obratio svojim ashabima, r.anhum, riječima: “Postoji jedna vrlina; ko mi obeća da će se ukrasiti njome i da će je sačuvati, ja mu obećavam da će ući u Džennet!” Sevban, r.a., tada reče: “Ja obećavam, o Allahov Poslaniče!” A Allahov Poslanik, s.a.v.s., mu kaza: “Nemoj ništa tražiti od ljudi.” (Ibn Madže, Zekat, 25; Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 5/275, br. 22420) Zbog tih riječi Sevban, r.a., nije tražio čak ni da mu neko doda bič, kada bi mu, dok jaše na jahalici, ispao iz ruke. Naša majka hazreti Aiša, r.anha, je govorila da je Sevban, r.a., dao riječ da će suzdržati svoj nefs od traženja bilo kakve pomoći od ljudi. Hasan el-Basri, k.s., je rekao: “Ko se strpi i osloni se na Allaha, dž.š., te bude zadovoljan Njegovom odredbom, dobit će ono što želi i bez traženja.” Prenosi se da je Allah, dž.š., ovako objavio Isau, a.s.: “Osloni se na Mene, bit ću ti dovoljan. Ne uzimaj za zaštitnika nikoga osim Mene, ispunit ću tvoje potrebe. Ko ne bude osjećao potrebu za stvorenjima i bude zadovoljan Allahovom odredbom, Uzvišeni Allah će mu biti dovoljan. A ko se, pored Allaha, usmjeri ka stvorenjima, mnogo će se namučiti.” Džunejd Bagdadi, k.s., je rekao: “Ne zapadaj u sumnju po pitanju opskrbe koja ti je zagarantovana. Ti čini djela kojima si zadužen. Takvo postupanje je ukras časnih i iskrenih ljudi.” Sufjan b. Ujejne, k.s., prenosi: “Ebu Hazim je upitan o imetku, pa je odgovorio: “Ja imam dva imetka. Prvi je oslanjanje na Allaha, dž.š., a drugi je nepolaganje nade u ono što je u rukama ljudi.”

Osobine posjednika tevekkula

Uzvišeni Gospodar je naredio tevekkul, spominjući ga zajedno sa imanom: “(…) A u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici!” (Ma’ide, 23)  U navedenom ajetu Allah, dž.š., je kazao da je oslanjanje na Njega suština imana. Tevekkul je Allahov, dž.š., vojnik na Zemlji, kojim se osnažuju srca vjernika. Ruvejm, k.s., veli: “Posjedovati tevekkul znači imati povjerenja u Allahovo, dž.š., obećanje.” Muhammed b. Kerram, k.s., je rekao: “Kao tevekkul, dovoljno ti je da ne tražiš drugog pomagača osim Allaha, dž.š.; da znaš da osim Njega niko ne posjeduje riznicu tvoje opskrbe; te da za svoje znanje ne tražiš drugog svjedoka osim Njega Uzvišenog.” Jahja b. Muaz er-Razi, k.s., je kazao: “Postoje tri stepena tevekkula:

• napuštanje žaljenja i prigovaranja

• zadovoljstvo Allahovom, dž.š., raspodjelom

• stepen muhabetullaha (ljubav prema Allahu, dž.š.)

Prvi stepen odlikuje salih robove, drugi stepen ebrare, dakle, bliske robove, a treći stepen vjerovjesnike, a.s.” Jedan sufija je kazao: “Sve dok u čovjekovim očima nebo ne bude poput bakra a Zemlja poput željeza, njegov tevekkul nije ispravan. Dakle, čak i da sa neba ne padne ni jedna kapljica kiše i da iz Zemlje ne iznikne niti jedna biljka, posjednik tevekkula zna da Uzvišeni Allah neće prekršiti Svoje obećanje po pitanju opskrbe koju mu je zagarantovao. Ko svoj posao prepusti Allahu, dž.š., On mu je dovoljan na oba svijeta. A Allah, dž.š., u Kur’anu kaže: ‘Zašto da se ne uzdamo u Allaha kad nas je On putevima kojima idemo uputio? (…)’” (Ibrahim, 12)

Suština ma’rifeta (spoznaja)

Ma’rifet je prvi farz kojim je Uzvišeni Allah zadužio ljude. Dokaz toga je ajet: “Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju (da Mi ibadet čine).” (Darijat, 56) Veliki mufessir Ibn Abbas, r.a., je riječi “da Mi ibadet čine” protumačio kao “da Me spoznaju”. Jedne prilike su Džunejda Bagdadija, k.s., upitali kako je spoznao Uzvišenog Gospodara, pa je odgovorio: “Svoga Gospodara sam spoznao svojim Gospodarom. Da nije bilo Njegove pomoći, nikada Ga ne bih spoznao.” Bajezid Bistami, k.s., je rekao: “U pogledu ma’rifeta, dovoljno ti je da znaš da te Uzvišeni Allah uvijek vidi, a u pogledu znanja, dovoljno ti je da znaš da On nema nikakve potrebe za tvojim djelima.” Neki sufija je kazao: “Put stizanja do Allaha, dž.š., je Allah, dž.š. Jer, Njega je moguće spoznati samo uz Njegovu pomoć. A On Uzvišeni kaže: ‘Allahovo je da ukaže na Pravi put (…)’ (Nahl, 9)” Šibli, k.s., je rekao: “Alamet (znak) ma’rifeta je muhabet (ljubav). Jer, onaj koji poznaje Allaha, dž.š., taj Ga i voli.” Također je rečeno: “Ma’rifet je srčano potvrđivanje Allahovog, dž.š., vahdanijeta (jednoća).” “Ma’rifet je ispravan uz znanje, a i znanje je ispravno uz ma’rifet. To dvoje je neodvojivo jedno od drugog, štaviše, uslovljeno je jedno drugim. Ma’rifet je srčana spoznaja Allahove, dž.š., sveprisutnosti.” Jedan dobri rob je kazao: “Arif (posjednik ma’rifeta) ima tri znaka:

• govor mu je pun mudrosti

• srce mu je iskreno po pitanju ma’rifeta

• tijelo (djela koja čini) mu je usklađeno sa islamskim propisima.”

Ebu Ali Dekkak, rah., veli: “Ko spozna Allaha, dž.š., taj se čvrsto veže za Njega (Njegove zapovijedi i Njegovo zadovoljstvo). A onome ko se čvrsto veže na Njega, On Uzvišeni podari uputu.” Šibli, k.s., je kazao: “Ko spozna Allaha, dž.š., iz njegovog srca nestane tuge.” Još je rečeno: “Ko spozna Allaha, dž.š., njegov život postane čist i lijep.”

Časopis Semerkand

Semerkand