Svjetlost oka NAMAZ
Pet principa, poznatih kao imanski šarti, u najopćenitijim crtama odražavaju polje odgovornosti vjernika. Tih pet principa, koje čine kelime-i šehadet, namaz, post, zekat i hadž, svi smo naučili napamet još od malih nogu. Naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je obavijestio o tome da ti principi, koji se više puta spominju na različitim mjestima u Kur’anu, sačinjavaju zgradu islama, kada je kazao: „Islam je sazdan na pet temelja: svjedočenju da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, obavljanja hadža i postu mjeseca ramazana.“ (Buhari, Iman, 2)
Naravno, vjerske naredbe i zabrane ne ogledaju se samo u navedenih pet principa. Oni se ovdje spominju samo kao osnovna načela na kojima je islam sazdan. Međutim, ukoliko posmatramo malo dublje, razumjet ćemo da čak i samo kelime-i šehadet, spomut kao prvi šart, odražava sve propise islama. Jer, svjedočiti da nema drugog boga osim Allaha, dželle ša’nuhu, znači živjeti sa sviješću tevhida. A život sa sviješću tevhida zahtijeva izvršavanje onoga što Uzvišeni Allah naređuje i izbjegavanje onoga što zabranjuje.
Na isti način, svjedočiti da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov poslanik, znači vjerovati u sve ono o čemu nas je on, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio. Osim toga, naša sveta knjiga, Časni Kur’an, dostavljena nam je posredstvom Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U suštini, namaz, post, hadž i zekat, kao ibadeti spomenuti među pet temeljnih islamskih principa, u jednom smislu predstavljaju manifestacije svjedočenja poslanstva Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Naročito namaz, koji je spomenut odmah nakon kelime-i šehadeta, predstavlja osnovni stub vjere islama.
Namaz kao ibadet, budući da prožima cjelokupni život vjernika sve do smrti i da se tiče svakog vjernika bezuvjetno na stanje i vrijeme, ima posebno mjesto u odnosu na ostale ibadete. Jer, ibadeti kao što su post i hadž ograničeni su tačno određenim vremenom. Isto tako, zekat i hadž djelimično su uslovljeni određenim materijalnim mogućnostima. Međutim, namaz nije takav. Namaz obuhvata cjelokupni život vjernika i to pet puta u različitim vremenima u toku svakog dana. Nisu ispravne riječi koje neka naša braća govore među ljudima, a kao što su: „Ja ne klanjam namaz, ali mi je srce čisto“, ili „Ja ne klanjam, ali bolji sam od onih koji klanjaju a rade tako i tako…“ To su riječi izgovorene u gafletu, nemaru, daleko od svijesti o važnosti namaza. Namaz ni u kom slučaju ne može biti predmet takve trgovine ili poređenja. Ako vjernik pokazuje slabost po pitanju obavljanja namaza, odmah se treba pokajati i treba započeti sa redovnim klanjanjem namaza.
Također, ako vjernik, unatoč tome što klanja namaz, čini ono što je zabranjeno, odmah treba učiniti tevbu i svjetlost namaza učiniti dominantnom u svome životu, kako bi drugima bio lijep primjer. Ukratko, svaki vjernik namaz treba smatrati najvažnijim znakom robovanja i treba se truditi da potpuno ispravno obavlja svoje namaze. Božanska naredba je veoma jasna: „Reci vjernicima, robovima Mojim, da namaz obavljaju…“ (Ibrahim, 31)
Izraz „ikame“ koji se spominje u stotinama ajeta u kojima se naređuje obavljanje namaza, upućuje na potpuno ispravno obavljanje namaza. Šta treba- mo razumjeti iz tog izraza? Na spomenutu temu moguće je kazati mnogo toga. No, najjezgrovitije značenje potpuno ispravnog obavljanja namaza jeste obavljanje namaza na način kako ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavljao. Ashab Malik b. Huvejris, radijallahu anh, je ispričao: „Kao mladići približno istih godina došli smo kod Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on nam je kazao: ‘… Klanjajte namaz onako kako ste mene vidjeli da klanjam. Kada nastupi namasko vrijeme neka vam jedan od vas prouči ezan. A najstariji među vama neka vam bude imam.“ (Buhari, Ezan, 18)
Sve detaljne informacije o tome kako da svoje namaze klanjamo pravovremeno, u tačno određenim vremenima, sa hušuom i huduom, pazeći na tadil-i erkan, možemo pronaći u praksi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Njegov sretni život bio je protkan svim vrstama namaza, na prvom mjestu farz-namazima, zatim sunnetima, duha-namazom, evvabin-namazom, tehedždžud-namazom, putničkim namazom, hadžet-namazom, husuf i kusuf-namazom i sl.
Po pitanju toga koliku važnost je namaz predstavljao u životu Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dovoljno govori činjenica da je namaz okarakterisao kao „svjetlost oka svoga“. (Ahmed b. Hanbel, Musned, 19/305) Tako namaz biva svjetlost oka i smiraj duše samo u onoj mjeri u kojoj je klanjan po uzoru na Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dakle, u onoj mjeri u kojoj je klanjan potpuno ispravno. Samo takav namaz čovjeka čuva od onoga što je ružno, a kako to i stoji u ajetu: „Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavljaj namaz, namaz, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno; obavljanje namaza je najveća poslušnost! – A Allah zna šta radite.“ (‘Ankebut, 45)
Nastojanje da se za primjer uzme namaz Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije nikakva apstraktna želja. U knjigama ilmihala objašnjeni su svi detalji po pitanju namaza u smislu njegove forme, dok se tesavvufskim djelima nalaze objašnjenja koja se odnose na nutarnju odnosno suštinsku dimenziju namaza. Svaki vjernik se treba potruditi da svoje namaze klanja na najljepši način, kako sa aspekta forme, tako i sa aspekta suštine, te da otkloni sve nedostatke i greške po tom pitanju. Da, svaki vjernik se najprije treba pobrinuti o svome namazu.
Treba pogledati da li ga njegov namaz odvraća od ružnih djela. Ne smijemo sebi dozvoliti da gledajući propuste u namazima drugih ljudi pronalazimo opravdanje za svoje propuste. Namaz je sredstvo kurbijjeta, bliskosti. Vjernik koji se u skladu sa naredbom „Namaz obavljaj i nastoj da se Gospodaru svome približiš!“ (Alek, 19) svojim namazom približio Uzvišenom Allahu zauzet je vlastitim greškama i nedostacima. Brine se prije svega o sebi i svojoj porodici.
Kao što je naučio iz postupka Ibrahima, alejhisselam, svome Gospodaru se obraća riječima: „Gospodaru moj, daj da ja i neki potomci moji obavljamo namaz; Gospodaru naš, Ti usliši molbu moju!“ (Ibrahim, 40)
