Svi su ovisni o Njemu
“Allah je Utočište svakom!” (Ihlas, 2)
U prvom ajetu sure Ihlas, Uzvišeni Allah kaže: “Reci: On je Allah – Jedan!”, te obznanjuje da je Njegov Zat jedan i jedinstven u svemu, uzvišen od svih ljudskih stanja, jedini Bog, Koji postoji i opstoji sam Sobom. Jedinstven je u Svome Zatu i osobinama, niko Mu ravan ni sličan nije, i ne može biti. U drugom ajetu kaže: “Allah je Utočište svakom!”, što znači, Njemu niko nije potreban, a sva stvorenja o Njemu ovise, u potpunosti, po pitanju postanka, opstanka i svih drugih stanja. U tom kontekstu je u ajetu spomenuto Njegovo veličanstveno ime Es-Samed.
Značenje imena Es-Samed
Uzvišeni Allah je Es-Samed: Onaj kome se sve okreće; jedini Koji je Utočište svemu. Njemu se iznose sve potrebe, od Njega se traži, Njemu se moli. Es-Samed je Utočište po pitanju potreba i po pitanju zaštite od nedaća. Es-Samed je Onaj Koji određuje i čini ono što želi, Koji nikome račun ne polaže, i iznad Kojeg nema sile koja bi Ga spriječila da učini ono što želi. Niko nije iznad Njega. Svi su ovisni o Njemu, a On Uzvišeni ne ovisi ni o kome. Allah, dž.š., Svojim Zatom i sifatima nema potrebu ni za kim i ni za čim. On je Onaj Koji sve zna. Obzirom da su za održavanje stvorenja i ispunjavanje njihovih potreba potrebni beskrajno znanje i moć, ime Es-Samed je ujedno i dokaz da e Uzvišeni Allah El-Alim (Onaj Koji sve zna) i El-Kadir (Posjednik beskrajne moći). Jer, biti utočište svemu moguće je samo sa tim sifatima, a oni krase jedino Plemenitog Gospodara. Riječ “samed” je izvedena iz korijena “samd”, što znači “okrenuti se nečemu”. Shodno tome, Es- Samed je Onaj kome se stvorenja okreću zbog ispunjenja svojih potreba. Pa tako na primjer, u arapskom jeziku se za vođu neke zajednice, poglavara koji nema nadređenog i kome se ljudi obraćaju zbog potreba, kaže “samed naroda”. Također, riječ “samed” se koristi i za nešto što je veliko, nebrojivo, čisto, kvalitetno, nepotrošivo. Kada Allahovo, dž.š., ime Es- Samed posmatramo u kontekstu prvog od dva navedena značenja, onda kažemo da je Uzvišeni Allah Onaj kome se svi obraćaju zbog potreba, Onaj Koji je bez početka i bez kraja, uzvišen od svih nesavršenih stanja i neovisan od svega. U drugom značenju Allahovo ime Es-Samed znači: Onaj Koji je potpuno savršen, posjednik svih savršenih svojstava, uzvišen od svih nedostataka koji se nalaze pri stvorenjima. Imam Maturidi, rah., potrebe u pogledu kojih su sva stvorenja ovisna o Uzvišenom Stvoritelju sažima u tri kategorije:
- dolazak na ovaj svijet
- život na ovom svijetu
- život nakon smrti.
Onaj Koji ispunjava potrebe
Shodno navedenom, Onaj o kome svi ovise u pogledu svojih potreba, je utočište i sigurnost svemu, i On Uzvišeni je Vlasnik svih riznica. Kao što kaže u Časnom Kur’anu: “I ne postoji ništa čije riznice ne posjedujemo, a od toga Mi dajemo samo onoliko koliko je potrebno.” (Hidžr, 21) Allah, dž.š., je dakle, jedini Vlasnik, i Vlasnik je apsolutno svega. U ovosvjetskom životu ljudi ponekad bivaju nosioci osobine imena Es-Samed ili “samedijeta”. U tom veličanstvenom imenu, rob može imati udjela, odnosno na njemu se manifestuje to Allahovo ime. To biva kada ga Uzvišeni Allah učini onim kome se ljudi obraćaju, po pitanju vjere ili dunjalučkih poslova. Kome od robova Uzvišeni Gospodar dadne da rješenje problema drugih ljudi bude u njegovim rukama, dao mu je udio u Svom imenu Es-Samed. Međutim, to je vrlo ograničeno. Niko od robova ne može riješiti sve potrebe i probleme ljudi, nego samo jedan mali dio. S druge strane, Allahovo svojstvo samedijeta podrazumijeva utočište i odgovor na sve potrebe stvorenja, bez ikakvih ograničenja. Isto kao što Njegovo svojstvo “ilm” tj. znanje, obuhvata znanje o svemu, potpuno, savršeno. Tako je i sa svojstvom samedijeta. Označava utočište u apsolutnom smislu, bez ikakvih ograničenja ili granica. A rob, odnosno samedijet u kontekstu roba je potpuno suprotan tome, relativan. Kako bismo što bolje shvatili, još malo ćemo pojasniti ovu važnu temu: Kao što je gore navedeno, ljudi mogu ispuniti i zadovoljiti potrebe jedni drugih, međutim, u hakikatu, to je samo manifestacija Allahovog imena Es-Samed. Tj. Njegovo ime Es-Samed se manifestovalo na osobi koja je ispunila nečiju potrebu. Ta osoba je bila samo vesila (sredstvo). U hakikatu, čovjek, osim što nije vlasnik snage niti moći, on nije vlasnik ni samoga sebe. Svako vlasništvo i posjedovanje u kontekstu čovjeka je relativno. Zamislimo da neki imućan čovjek siromasima šalje novac ili imetak pomoću prevoznih sredstava. Koliko bi bilo razumno da siromasi smatraju da su prevozna sredstva ta koja podmiruju njihove potrebe? Isto tako, trebamo biti svjesni i znati da je Uzvišeni Allah Taj Koji ispunjava i duhovne i materijalne potrebe svakog čovjeka. Ali, On Uzvišeni to najčešće čini posredstvom vesila kao što su meleki ili ljudi. Šukr ili zahvalnost Allahu, dž.š., nalaže da budemo zahvalni i robovima koji su posrednici u postizanju nekog dobra. Ali, nikada ne smijemo zaboraviti da je Plemeniti Gospodar istinski Davalac, Onaj Koji robu šalje sve blagodati. Pored toga, šukr je zahvalnost na blagodatima u skladu sa edebom, i poštivanje Allahovih, dž.š., propisa tj. izvršavanje naređenog i napuštanje zabranjenog. Šukr povećava blagodati i privlači Allahov rahmet. Gospodar svih svjetova i Jedini čijom pomoći sve postoji i opstoji je Uzvišeni Allah. Sve riznice nebesa i Zemlje su Njegove. I Njegovim davanjem u njima se ništa ne smanjuje. Dužnost roba je da vjeruje u Njega, potpunim imanom, i da Mu iskazuje šukr predanim slijeđenjem Njegovog časnog Šerijata. Zatim, da ispravlja svoje nijete i poslove, svjestan da ga Uzvišeni Allah vidi u svakom trenutku, da zahvaljuje na blagodatima i trudi se da dužnost robovanja izvršava besprijekorno.
Sebebi i sredstva
Zaboraviti na Davaoca blagodati i smatrati da one dolaze od vesila, je kufr (nevjerstvo). Čovjek ne smije misliti da trgovina daje zaradu niti rad opskrbu. Ne smije gledati sebebe (uzrok, povod) nego u Onoga Koji stvara i sebebe i blagodati. Kada nešto želi, treba znati i čvrsto vjerovati da je Uzvišeni Allah Es-Samed, Jedini Koji mu može dati. Dok svojim tijelom i organima pribjegava sredstvima i sebebima, srce mu treba biti usmjereno samo prema Gospodaru, svjesno da je samo On Uzvišeni Taj Koji daje. Doktor ili tableta je sredstvo, vesila, a lijek je od Uzvišenog Allaha. On Uzvišeni je jedino Utočište, i jedina kapija kojoj se srca okreću. Rješenje problema i zadovoljenje potreba moguće je samo kroz manifestaciju Njegovog imena i sifata. Imenom Es-Samed otvaraju se vrata nepresušnih riznica; robovima se daje onoliko koliko im je potrebno. Međutim, čovjek požuruje. Uzvišeni Allah na Zemlji ima Svoje robove koji su lijek za probleme ljudi i odgovor na njihove potrebe. Obzirom da su potrebe ljudi različite, različita su i sredstva putem kojih se te potrebe zadovoljavaju. Onome ko traži znanje potreban je alim – posjednik znanja; kome treba novac, taj traži imućnog; bolesnik traži doktora, itd. Međutim, Allah, dž.š., je Taj Koji određuje da li će alim dati znanje, imućan novac, a doktor lijek. Sve su to, dakle, samo znakovi i manifestacije Allahovog imena Es-Samed. Potrebe su zapravo prilika darovana čovjeku da spozna sebe i svoga Stvoritelja. Ukoliko čovjek spozna ono što mu je darovano i koristi to onako kako je ispravno, neće biti rob svojih potreba niti rob vesila. Usmjeravanjem i vezivanjem za Onoga Koji je Es-Samed, rob postiže istinsku slobodu. Kako li je samo divno stanje u kojem čovjek od Allaha, dž.š., traži ispunjenje svake potrebe, svjestan da je samo On Uzvišeni može ispuniti. Dolaskom do željenog cilja i vezivanjem za blagodati čovjek ne postiže sreću niti na ovom niti na budućem svijetu. Korist koju pri tome ostvari je poput pjene na valovima mora, dolazi i prolazi. Nema sumnje da Uzvišeni Allah više voli roba koji vidi i razumije hakikat nego onoga koji je u nemaru; više voli zahvalnog koji vidi i zna vrijednost blagodati nego onoga ko je nezahvalan.
Bogatstvo i siromaštvo
Uzvišeni Allah u Časnom Kur’anu kaže: “O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavisan i hvale dostojan.” (Fatir, 15) Veoma je pogrešno bogatstvo i siromaštvo mjeriti novcem i imetkom. Bogatstvo i siromaštvo se mjere stepenom ovisnosti ili neovisnosti. A čovjek kao rob, koliko god imao novca, ili na kakvom god položaju bio, on je ovisan. Osim što je ovisan o Gospodaru, ovisan je i o drugim ljudima, po mnogim pitanjima. Dakle, čovjek je siromah, jer je ovisan. A Uzvišeni Allah, Gospodar svjetova, uzvišen od mjesta i vremena je Es-Samed, Onaj Koji je Utočište svemu. Sve stvoreno ovisi o Njemu, a On Uzvišeni je neovisan od svega. To je bogatstvo u istinskom i apsolutnom smislu. Stoga, ukoliko bi čovjek koji je zapravo siromah, sebe smatrao bogatim i neovisnim, te se zbog toga oholio i uznosio nad drugim ljudima, izazvao bi Allahovu srdžbu. Jer, time bi sebi pripisao božansko svojstvo – da nas Allah, dž.š., sačuva od toga. Ukratko, mi o Uzvišenom Allahu znamo samo ono što nam je On Uzvišeni obznanio. U suri Ihlas Gospodar svjetova je Sebe opisao najprije sifatom “Ehad” što znači “Jedan, u svakom smislu”, zatim sifatom “Es- Samed”. Samedijet je svojstvo Njegovog Zata, nepripisivo bilo kome drugom. Ako pogledamo suru Ihlas kao cjelinu, vidjet ćemo da je ime Es-Samed značenjem veoma blisko sifatima koji izražavaju Njegovu jednoću i jedinstvenost. Štaviše, možemo gotovo reći da je sinonim tih sifata. Treći ajet iz sure, koji glasi “nije rodio i rođen nije”, pojačava značenje imena Es-Samed i vezu između Allahovih, dž.š., sifata koji opisuju jednoću.
A Uzvišeni Allah najbolje zna.
