Svaki dah jedan korak
Dunjaluk je mjesto privremenog boravka i seobe, nije vječna domovina. Svako od nas je musafir na njemu. Prva čovjekova stanica je majčina utroba, a posljednja kabur. A istinska domovina čeka nas tek nakon toga. Svaka nova godina koju čovjek dočeka je poput narednog konačišta putnika karavane, svaki mjesec je poput narednog grada na koji naiđe, svaka sedmica je poput narednog sela, a svaki dah je poput narednog koraka. Svakim dahom koji čovjek udahne, sve više se približava svome edželu (smrtni čas). Jer, ovaj svijet je poput mosta koji vodi ka vječnosti. Pametan i razuman čovjek je onaj koji se zadovolji onim što mu je istinski potrebno od dunjaluka, i koji se trudi kako bi postigao ahiretsku sreću.
Ono što od dunjalučkog imetka nadilazi stvarne potrebe, za njega je poput smrtonosnog otrova. Onaj ko vidi tu istinu, ne žudi da se imetak koji je sakupio pretvori u zlato i srebro, nego naprotiv, želi da se pretvori u prah i pepeo. Čovjek, koliko god da stekne imetka, njegovo je samo ono što pojede i obuče, ostalo mu ne pripada. Imetak koji ostavi iza sebe, donijet će mu samo gubitak i kajanje, i samo će još više otežati trenutak njegove smrti. Za halal imetak slijedi polaganje računa, a za haram imetak kazna. Dakle, ako je sav imetak koji čovjek ostavi iza sebe halal, bit će pitan za njega, a ako je haram, zaslužit će kaznu. Najveće kajanje zbog takvog imetka čovjek će osjetiti kada ga u kaburu snađe kazna.
Ipak, ako rob posjeduje ispravan iman sa kojim će stati pred Uzvišenog Gospodara, ne smije gubiti nadu u Njegovu milost. Jer, Uzvišeni Allah ukazuje mnoge počasti i dobročinstva Svojim robovima, oprašta grijehe i ukazuje neizmjernu milost. Čovjek na dunjaluku veoma mali broj dana provede u blagostanju i rahatluku. Većina dana protekne u zamoru i teškoćama. Pa zar da radi tako malo rahatluka propustiš vječnu sreću i nepresušne riznice bogatstva na Ahiretu? Razumnom čovjeku je veoma lahko strpiti se ovih nekoliko dana dunjaluka, zarad vječnog rahatluka na Ahiretu. K
ada bi neko zaljubljenom mladiću kazao: “Ako se večeras strpiš i ne odeš svojoj voljenoj, moći ćeš, bez ikakve teškoće i smetnje, provesti sa njom hiljadu noći. A ako je večeras posjetiš, više je nikada nećeš vidjeti.”, tom mladiću bi bilo veoma lahko da se strpi, iako je njegova ljubav velika, te iako sagorijeva u želji da vidi voljenu. Dunjaluk, u odnosu na Ahiret, nema nikakve vrijednosti. Nema čak ni nikakve sličnosti među njima. Jer, Ahiret je vječan, njegova vječnost se ne može pojmiti razumom.
