Sufijski adabi prijateljstva i sohbeta
Klasici tesavvufa
Ebu ‘l-Hasan el-Hudžviri, k.s., (preselio 465/1072)
Izvodi iz djela „Kešfu ‘l-mahdžub“
Uzvišeni Allah kaže: „One koji su vjerovali i dobra djela činili Milostivi će, sigurno, voljenim učiniti (voljet će ih i učinit će ih voljenim).“ (Merjem, 96) Dakle, Uzvišeni Allah će vjernike koji čine dobra djela učiniti Svojim prijateljima, i omilit će ih u srcima drugih ljudi. Jer, oni paze da ne povrijede srca, paze na hakove (prava) svoje braće, i vide ih boljim od sebe.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Tri su stvari koje će ljubav tvoga prijatelja prema tebi učiniti potpuno čistom i bezinteresnom, a to su: Kada ga sretneš, da mu nazoveš selam; da mu napraviš mjesto u medžlisu; i da ga zoveš imenom koje najviše voli.“ Paziti na tri navedene stvari znači paziti na prava prijateljstva i čuvati ga.
U Časnom Kur’anu Allah, dž.š., riječima: „Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala.“ (Hudžurat, 10), naređuje vjernicima da budu blagi i samilosni jedni prema drugima, te da ne vrijeđaju jedni druge. A Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Pazeći na edeb povećavajte broj svoje braće i prijatelja. Prema njima se lijepo odnosite. Jer, Uzvišeni Allah je plemenit; na Sudnjem danu će se stidjeti da kazni Svoga roba pred njegovim prijateljima.“
Prijateljstvo i bratstvo ne treba uspostavljati zarad ispunjavanja nefsanskih želja i prohtjeva, nego zarad Uzvišenog Allaha. Samo u tom slučaju postupci roba bivaju vrijedni zahvalnosti. Malik b. Dinar, rah., je kazao: „Ako imaš prijatelja od kojeg nemaš nikakvog dobra niti koristi u pogledu vjere, napusti njegovo društvo, zarad vlastitog spasa.“
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Čovjek je vjere (puta, načina življenja) svoga prijatelja. Stoga, neka svako dobro pazi koga će uzeti za prijatelja!“ Ako se neko druži sa dobrim robovima, čak i da je sam loš, postat će poput njih. Njihov sohbet i himmet utjecat će pozitivno na njega i popravit će njegovo stanje. S druge strane, ako se dobra osoba druži sa lošim ljudima, za kratko vrijeme postat će i sama poput njih, jer pokazuje zadovoljstvo spram njihovog zla. A onaj ko je zadovoljan zlom i onim što je ružno, neminovno će prestati težiti dobru.
U djelu „Hikajat“ navodi se sljedeća predaja: „Neki čovjek je, čineći tavvaf oko Kabe, neprestano činio sljedeću dovu: ‘Allahu moj, molim Te da očistiš i popraviš moje prijatelje.’ Neko od prisutnih ga upita: ‘Kada si već došao na ovo časno mjesto, zašto nikako ne činiš dovu za sebe, nego samo za svoje prijatelje?’, a on, da mu se Allah, dž.š., smiluje, ovako odgovori:
‘Ja imam svoju braću i prijatelje kojima ću se vratiti sa ovog mjesta. Ako oni budu salih (dobri) robovi, i ja ću biti salih rob. A ako oni budu nepokorni i fasici (veliki griješnici), i ja ću postati nepokoran i fasik. Budući da je moje stanje uslovljeno njihovim stanjem, ja činim dovu za njih, kako bismo i ja, a i oni, postigli spas i blagostanje.’“
Suština je, dakle, u tome što nefs usvaja navike i običaje ljudi iz svoga okruženja, te čovjek počinje činiti djela koja oni čine i težiti ka onome čemu oni teže. Sohbet odnosno druženje uistinu ima veliki utjecaj, i to do te mjere da čak i papagaj nauči pričati zahvaljujući sohbetu sa ljudima.
Šejhovi tesavvufskoga puta od svojih murida najprije traže da ispune hak sohbeta. Toliko insistiraju na tome da sohbet sa šejhom za murida postaje poput farza. Raniji šejhovi su napisali djela koja objašnjavaju adabe sohbeta. Primjerice radi, Džunejd Bagdadi, k.s., je napisao djelo pod nazivom „Tashihu ‘l-irade“; Ahmed b. Hadravejh, k.s., je napisao „Er-Riaje bi-hukukillah“; Muhammed b. Ali Tirmizi, k.s., napisao je „Bejanu adabi ‘l-muridin“. Također, Ebu Kasim Muhammed Abdurrahman Sulemi i Ebu Kasim Kušejri, k.s., napisali su veoma dragocjena djela na istu temu. Svi oni su bili veliki alimi i imami na putu tesavvufa.
Budući da smo naučili da je ispunjavanje prava sohbeta najvažnija stvar za murida, jasno je da je nužno paziti na adabe sohbeta. Jer, za murida osamljenost znači propast. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Šejtan je sa onim ko se osami.“
Sufija se dakle treba čuvati osamljivanja, a kada je u sohbetu sa drugim sufijama, uslov je da prema svakome ima odnos shodno njegovome položaju i stepenu. Naprimjer, prema starijima se treba odnositi sa poštovanjem, prema svojim vršnjacima se treba odnositi blisko i iskreno, a prema mlađima se treba odnositi samilosno. Svakog starijeg sufiju treba posmatrati kao oca, vršnjaka poput rođenog brata, a mlađeg, kao svoje dijete. Treba se kloniti mržnje, zavisti i neprijateljstva i nikome ne treba uskraćivati svoje savjete.
U sohbetu nije dozvoljen gibet (ogovaranje), omalovažavanje, niti opovrgavanje riječi i postupaka braće vjernika. Jer, budući da je cilj sohbeta Allahovo, dž.š., zadovoljstvo, onda se treba kloniti svega onoga što bi roba udaljilo od tog cilja.
Od Enesa b. Malika, r.a., se prenosi sljedeća predaja:
„Deset godina bio sam u sohbetu sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., i činio sam mu hizmet. Tako mi Allaha, niti jednom mi nije rekao ni „uf“. Nikada mi, zbog nečega što sam uradio, nije rekao. ‘Zašto si to uradio?’, niti mi je zbog nečega što nisam uradio, rekao: ‘Zašto to nisi uradio?’“
Stariji se prema mlađima trebaju odnositi samilosno, smatrajući ih boljim od sebe. Jer, oni su tek došli na ovaj svijet i imaju manje grijeha. S druge strane, mlađi na starije trebaju gledati očima poštovanja, trebaju ih smatrati boljim od sebe, jer oni su prije njih započeli sa ibadetom i hizmetom, pa su tako postigli veći položaj kod Uzvišenog Allaha. Takvo razmišljanje i postupanje donijet će spas i jednima i drugima. U suprotnom, svi će biti na šteti i gubitku.
Suština svega opisanog jeste edeb. A prema definiciji sufija, edeb je lijepa narav, ustrajavanje u onome što je dobro i lijepo, a izbjegavanje svega što je ružno. Onaj ko tako postupa, taj je posjednik edeba, pa makar i nemao mnogo znanja.
Jedan šejh je bio upitan: „Šta je uslov edeba?“, pa je odgovorio: „Uslov edeba je to da kada govoriš, tvoje riječi budu istinite, a kada nešto radiš, tvoji postupci budu ispravni. Istinita riječ je lijepa, čak i kada je gruba, lijepo postupanje je prijatno, čak i kada je teško. Ti postupaj tako, pa će tvoj govor biti umjesan, a tvoja šunja pokazatelj da si na Istini.“
