Šta nam govori sura Fatiha

Kaže se da navike zarobljavaju čovjeka. To je tačno. Čovjek koji je sve, pa tako i jelo i piće, sveo na automatizirane radnje, zbog gubitka svjesnosti o vrijednosti trenutka, mnoštvo lijepih stvari koje su skrivene u životu, ne vidi, niti može osjetiti slast raznolikih okusa.

U današnjem vremenu, psiholozi ljudima koji osjećaju gubitak smisla u životu i gubitak zadovoljstva, savjetuju da traže sreću u malim stvarima. Pokušavaju ih navesti da duboko udahnu i kroz taj duboki udah osvježe svoju nutrinu, da se osvrnu na impozantnu ljepotu nebeskog plavetnila ili na bistrinu i svježinu vode koju piju. Možda se kada su u pitanju mu’mini, koji sve poslove čine između bismille i šukra, ne može govoriti o zapadanju u takve krize. Mi postimo, i prilikom svakog iftara kao da iznova otkrivamo okus jela i na taj način, svake godine, razbijamo sljepilo na koje nas navode navike.

Međutim, ono što je za nas istinska opasnost jeste to da naši ibadeti prerastu u naviku, da dođemo u stanje da ne osjećamo tajne i ljepote skrivene u svakom ibadetu. Naprimjer, ukoliko nam je pet dnevnih namaza koje svakodnevno obavljamo preraslo samo u naviku, onda to znači da od početnog tekbira pa do predavanja selama, nismo u stanju da vidimo i doživimo tajne i duhovne ljepote koje su sadržane u svakom trenutku namaza. Jedan od ciljeva tesavvufa jeste i to da ibadeti prestanu biti dio navike, da čovjek postigne iskrenost i prisutnost u njima.

Mi u ovom broju časopisa, želimo skrenuti pažnju na časnu suru Fatihu, koju svakodnevno u toku namaza ponovimo 40 puta. Pozivamo na razmišljanje o važnosti Fatihe, koja je suština i sažetak Časnog Kur’ana, te koja nas navodi na obnavljanje riječi koju smo dali Uzvišenom Gospodaru i na činjenje dove. Ono na šta želimo posebno skrenuti pažnju jeste poruka da tu časnu suru ne učimo samo kao naviku, već uz svjesno razmišljanje o njenom značenju i porukama.