Wednesday, April 17, 2024
O TESAVVUFUPOČETNATESAVVUF

Šta je ihsan?

Riječ “ihsan” ima značenja poput “učiniti nešto na lijep, dobar, ispravan i kvalitetan način; činiti lijepa i korisna djela; činiti dobročinstvo, počastiti nekoga”.

U Časnom Kur’anu i hadisima ihsan ima značenje vrijednih djela, učinjenih na najljepši način. Na pitanje šta je ihsan Allahov Poslanik, s.a.v.s., je odgovorio:

Ihsan je da robuješ Uzvišenom Allahu kao da Ga vidiš, jer iako ti Njega ne vidiš On tebe uvijek vidi.” (Buhari, Iman, 37; Muslim, Iman, 1; Ebu Davud, Sunnet, 16; Tirmizi, Iman, 4; Ibn Madže, Mukaddime, 9; Ahmed b. Hanbel, Musned, 2/ 426)

Dakle, kada se riječ ihsan koristi sa prijedlozima “bi” ili “ila”, znači “činiti dobročinstvo ili lijepo se ponašati”, u suprotnom, znači “dobra djela činiti na najljepši način”. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

“Najbolji iman je da znaš da je Uzvišeni Allah s tobom, gdje god da se nalazio.”

Jednom prilikom su ga ashabi, r. anhum, upitali: “Čime čovjek može očistiti svoj nefs?”, a on, s.a.v.s., je odgovorio:

“Sviješću da je Uzvišeni Allah s njim, gdje god da bio.” Navedeni hadisi Allahova Poslanika, s.a.v.s., ukazuju na mekam ihsana.

ČINITI IBADET KAO DA VIDIMO UZVIŠENOG ALLAHA

Poslanikove, s.a.v.s., riječi: “Ihsan je da robuješ Allahu kao da Ga vidiš”, upućuju na sljedeće: Rob koji na takav način čini ibadet, oživljava svijest o Allahovoj, dž.š., blizini, i razmišlja o tome da je u Njegovom prisustvu, svjestan da ga On Uzvišeni gleda. Sve to u njegovom srcu stvara osjećaj hašjeta (strahopoštovanje), straha, hejbeta i tazima spram Uzvišenog Allaha. Ihsan istovremeno navodi roba da se trudi da svoj ibadet obavlja iskreno i predano, na najljepši i najpotpuniji način. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je od ashaba, r.anhum, tražio da tako postupaju. Ibn Omer, r.a., je ispričao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., me uhvatio za ramena i rekao mi:

‘Čini ibadet Uzvišenom Allahu kao da Ga vidiš.’”

Ibn Omer, r.a., također prenosi: “Neki čovjek je došao kod Allahova Poslanika, s.a.v.s., i rekao: ‘O Allahov Poslaniče! Reci mi jedan hadis, ali neka bude sadržajan.’, a Poslanik, s.a.v.s., mu reče:

‘Klanjaj namaz kao da ti je posljednji, jer iako ti ne vidiš svoga Gospodara, On tebe stalno vidi.’” Jedne prilike, Allahov Poslanik, s.a.v.s., upita Harisa, r.a.:

“O Harise kako si danas osvanuo?”, a on, r.a., odgovori: “Osvanuo sam kao istinski vjernik.” Allahov Poslanik, s.a.v.s., tada reče: “Čujte šta kaže! Uistinu svaka riječ ima svoju potvrdu, šta je potvrda tvog imana?”

Haris, r.a., odgovori: “O Allahov Poslaniče, noću ne spavam, danju ne jedem. I kao da jasno vidim Arš Gospodara svoga. Kao da vidim stanovnike Dženneta kako se šeću, i kao da vidim i čujem stanovnike Džehennema kako zavijaju poput pasa.” Tada mu Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče:

“O Harise, besiret ti se otvorio, ustraj u tome stanju! Ovo je rob kojem je Uzvišeni Allah prosvijetlio iman u srcu.” (Taberani, el-Mu’džemu ‘l-kebir, br. 3367; Bejheki, Šuabu ‘l-iman, br. 10590, 10591; Hejsemi, Medžmau ‘z-zevaid, br. 189.)

STEPEN IHSANA

U poznatom Džibrilovom hadisu stepen ihsana je posljednji spomenuti stepen. Džibril, a.s., je prvo pitao za iman, potom za islam, a kada je dobio odgovore i potvrdio tačnost, pitao je za ihsan riječima: “Šta je ihsan?”

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je odgovorio: “Ihsan je da robuješ Uzvišenom Allahu kao da Ga vidiš, jer iako ti Njega ne vidiš, On tebe stalno vidi.”

Dakle, ihsan je buđenje srca iz gafleta (nemar), njegovo čišćenje nurom i ljubavlju, čišćenje od svih vrsta grijeha, te postizanje hudura. Kao rezultat buđenja srca iz gafleta i čišćenja od duhovnih prljavština pojavljuje se stanje jekina.

Jekin je stanje srca u kojem rob osjeća i svjestan je Allahovog, dž.š., prisustva, kao da Ga vidi. Postizanje tog stanja treba da bude cilj svakog vjernika.

Kao što je rekao veliki evlija Ahmed Ez-Zerruk, k.s.: “Kako i na koji način ćemo vjerovati učimo iz knjiga akaida, o vjerskim zabranama i naredbama učimo iz knjiga fikha, a posredstvom tesavufa srce čistimo od negativnih misli, i postižemo stepen ihsana.”

Ihsan je da činimo ibadet Gospodaru kao da Ga vidimo. Nakon što vjernik usvoji znanje o imanu, prelazi na usvajanje znanja iz fikha.

Nije ispravno zadovoljiti se samo time i ostati lišen duhovnih stanja i znanja. Vjernik treba usvojiti i tesavvufsko znanje, pomoću kojeg će očistiti svoje srce od duhovnih prljavština.

MEKAM IHLASA I MUŠAHEDE

Jedan arif je kazao: “Osoba koja robuje Allahu, dž.š., u stanju mušahede (posmatrajući Njegove tedželijate), je arif, a osoba koja robuje Allahu, dž.š., svjesna da je On Uzvišeni gleda, je muhlis (posjednik ihlasa).”

Navedena izreka ukazuje na dva mekama, a to su mekam ihlasa i mekam mušahede. Mekam ihlasa je mekam ili stanje u kojem je rob svjestan da ga Allah, dž.š., neprestano posmatra, da ima uvid u svako njegovo stanje i da mu je veoma blizu.

Ukoliko rob sva svoja djela bude činio u takvom stanju, postići će istinski ihlas. Jer, onaj ko čini djela u takvom stanju, taj ih ne može činiti ni radi čega drugog osim radi Uzvišenog Allaha. On se ne može usmjeriti ni prema kome drugom, osim prema svome Gospodaru.

Mekam mušahede je pak stanje u kojem rob svojim srcem svjedoči Uzvišenog Allaha, i na taj način čini djela. Na tom stepenu srce postaje prosvijetljeno nurom imana i biva u stanju da pronikne u hakikat stvari. Tada za njega određene istine gajba (skriveno) postaju očite. To je istinski ihsan – stanje spomenuto u Džibrilovom hadisu.

Mnogo je ajeta koji ukazuju na to da je Uzvišeni Allah zajedno sa Svojim robovima, gdje god oni bili. Navest ćemo neke od njih:

“A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu.” (Bekara, 186)

“(…) On je s vama gdje god bili, i sve što radite Allah vidi.” (Hadid, 4)

“Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu sve duša njegova haje, jer Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice.” (Kaf, 16)

Također postoji veliki broj hadisa koji nas podstiču da budemo svjesni Allahove, dž.š., blizine dok činimo ibadete. Neki od njih su:

“Kada neko od vas stane da klanja namaz, neka zna da razgovora sa svojim Gospodarom.” (Buhari br. 327.; Muslim, Mesadžid, 54 (br. 551); Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 3/186, 199; Ibn Hibban, es-Sahih, br. 2267.)

“Uzvišeni Allah je naklonjen (Svojom milošću) Svome robu koji je u namazu, sve dok se rob ne počne zanimati nečim drugim.” (Tirmizi, Emsal, 3 (br. 2863); Ahmed b. Hanbel, el-Musned, 4/130, 202.)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je svojim ashabima, r.anhum, koji su prilikom pohoda na Hajber donosili tekbire povišenim glasom, kazao:

“Uistinu vi ne dozivate niti gluhog niti odsutnog, nego dozivate Onoga Koji sve čuje, i Koji vam je (Svojim znanjem) veoma blizu.” (Buhari, br. 2992; Muslim, Zikr, 44 ,45, 46 (br. 2704); Ebu Davud, Salat, 361 (br. 1526-1528); Tirmizi, Dua, 3 (br. 3374).)

“Uzvišeni Allah je rekao: Ja sam na mišljenju Moga roba o Meni. Kada Me spomene, Ja sam sa njim. Ako Me spomene u sebi, Ja njega spomenem u Sebi; ako Me spomene u nekom društvu, Ja njega spomenem u društvu boljem od njegovog. Ako Mi se približi (dobrim djelima) za pedalj, Ja se njemu približim (Svojom milošću) za aršin, a ako Mi se približi (dobrim djelima) za aršin, Ja se njemu približim (Svojom milošću) za hvat. Ako on prema Meni ide (dobrim djelima) hodeći, Ja prema njemu idem (Svojom milošću) trčeći.” (Buhari, Tevhid, 50 (br. 7405); Muslim, Zikr, 2 (br. 2675); Tirmizi, Daavat, 132 (br. 3603); Ibn Madže, Edeb, 58 (br. 3822).)

Kako postići stepen ihsana?

Činiti ibadet Uzvišenom Allahu kao da Ga vidimo, biti svjestan da nas On Uzvišeni stalno nadzire, i stalno imati u svijesti da je Allah, dž.š., blizu Svojim robovima, nije nimalo lahko.

(Prije ovog teksta preporučujemo da pročitate uvod u ovaj tekst na ovom linku: Šta je ihsan?)

Veoma je teško u jednom trenu postići tako veliki stepen. Pitamo se šta bismo trebali raditi, pa da dođemo do tako velikog cilja?

Prije svega, čovjek treba imati ideal i cilj da postigne takvo stanje. Zatim, treba tražiti puteve koji vode tome, treba uzeti za primjer i vodiče evlije koji su ostvarili taj stepen, te sa njima zajedno robovati Uzvišenom Allahu. A oni koji podučavaju ljude ihsanu, jednom od najvrjednijih islamskih znanja, jesu Allahovi, dž.š., dostovi, kjamil muršidi.

Cilj sejr-i suluka koji se realizira na putu tesavvufa, je postizanje stepena ihsana.

Veliki evlija Šah-i Nakšibend, k.s., ovako kaže:

“Cilj ovoga puta i ono što se njime postiže jeste stalna svjesnost o Allahovom, dž.š., prisustvu. U vrijeme ashaba, r.anhum, to stanje se nazivalo ihsanom. Napredujući na ovom putu, putnik Hakku zadobija deset mekama, kao što su eliminisanje nefsanskih prohtjeva, utonuće u halove i nureve, stanje fenaa i bekaa, te ukrašavanje plemenitim ahlakom.”

KAKO SE POSTIŽE MA’RIFET?

Znanje ma’rifeta do kog su došli Allahovi, dž.š., dostovi po- stiže se na tri načina:

  1. Usul murakabe; Osoba neprestano razmišlja o Allahu, dž.š., zaboravljajući na stvorenja.
  2. Usul mušahede; Dolazak duhovnih varidata na srce. Takvo stanje je nemoguće pojmiti razumom, ono se pojavljuje samo kao sifat ili osobina. Možemo ga razumjeti stanjem kabda (teškoća, tjeskoba) i stanjem basta (rahatluk, širina). U stanju kabda svjedočimo Allahov, dž.š., sifat dželala, a u stanu basta svjedočimo sifat džemala.
  3. Usul muhasebe; Podrazumijeva da vršimo obračun svakog trenutka svoga života, da li je protekao u huduru ili u gafletu. Nakon što nefs podvrgnemo takvom obračunu, svoja djela ćemo uvijek vidjeti manjkavim. Shvatićemo da trebamo učiniti sve napore kako bismo svoja djela doveli u stanje kemala. Hadže Azizan Ali Ramiteni, k.s., je ovako rekao: “Trebaš neprestano činiti dobra djela, ali sebe, unatoč svim tim djelima, trebaš vidjeti kao osobu koja nikako ne čini dobra djela. Uz to, najispravnije je da svaki put postupaš kao da tek počinješ sa činjenjem djela, ne dajući tako udio svome nefsu.”

Najveći stepen za roba

Ibrahim b. Edhem, k.s., ovako kaže: “Najveći stepen za roba je da prekine veze sa svim stvorenim i veže se samo za Uzvišenoga Gospodara; da ostvari bliskost s Njim svojim aklom (razum), kalbom (srce), i svim organima. Ako dođeš u stanje da ne tražiš nikoga osim Uzvišenog Allaha, i da se ne bojiš ničega osim svojih grijeha, postigao si opisani stepen. Tada će se ljubav prema Uzvišenom Allahu nastaniti duboko u tvome srcu i u njemu će postaviti svoje prijestolje. Ljubav prema Njemu Uzvišenom pretpostavljaćeš svemu drugom. Kada dođeš do te deredže (stepen), onda se više nećeš osvr- tati ni za čim, bio na kopnu ili moru, u dolini ili na vrhu planine. Sva tvoja težnja i ševk (zanos), bit će da stigneš do svoga Voljenog, isto kao što žedna osoba čezne samo za vodom, i gladna za ukusnom hranom. Zikr Uzvišenog Allaha biće ti slađi od meda, i radovat će te više nego što žednu osobu u vrućem danu raduje slatka voda.”

UZVIŠENI ALLAH OD NAS TRAŽI DA BUDEMO MUHSINI

Uzvišeni Allah od nas traži da postignemo stepen ihsana i da budemo muhsini. Naređuje nam da u ibadetima budemo iskreni i predani. Traži da svaki posao i dužnost obavljamo na najljepši način, da i ahiretske i dunjalučke poslove izvršavamo onako kako dolikuje. Želi da se i prema Uzvišenom Hakku i prema halku (stvorenja) odnosimo sa ihsanom.

Prije svega, čovjek treba posjedovati ihsan spram Allaha, dž.š.; treba vjerovati u imanske šarte, poznavati Allahove, dž.š., propise, i sprovoditi ih draga srca, iskreno i s ljubavlju, te se čuvati harama i sumnjivih stvari. A onaj ko je nepokoran Allahu, dž.š., taj sam sebi nanosi zulum (nepravda). Zatim, treba zahvaljivati Uzvišenom Allahu na svim blagodatima, i usmjeriti Mu se dobrim djelima. Naprimjer, kada klanja namaz, treba voditi računa o njegovim farzovima, vadžibima, sunnetima i adabima, te o tome da ga obavi sa hušuom i ihlasom. Treba se truditi da ga klanja kao da gleda Uzvišenog Allaha.

Također, čovjek se sa ihsanom treba odnositi i prema svome nefsu. Prije svega treba vjerovati u Allahovo, dž.š., postojanje i jednoću, te u Pejgamberovo, s.a.v.s., poslanstvo. Zatim, treba tražiti Njegovo zadovoljstvo, čineći dobra djela; treba stjecati opskrbu na halal način, i živjeti život kakvim je Allah, dž.š., zadovoljan.

Treba se odnositi sa ihsanom i prema ljudima; ne treba im činiti zlo i nanositi zulum, nego treba praštati zulum koji

oni njemu čine. Prema svima se treba lijepo ophoditi i činiti im dobročinstvo, te nastojati približiti im se samilošću i saosjećanjem.

Treba biti muhsin prema rodbini, siromasima i nevoljnicima. Treba ih pomagati materijalno, činiti im dobročinstvo, posjećivati ih, pitati za njih i brinuti se za njihove potrebe.

Uz to, vjernik treba biti muhsin i prema životinjama; ne treba im činiti zulum, premarati ih, tući, uznemiravati, niti ih teretiti preko njihove mogućnosti. Treba ih redovno hraniti i pojiti, te biti blag, milostiv i sažaljiv prema njima. Niti jednu životinju ne smije uzimati kao metu i gađati je. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

“Uzvišeni Allah je propisao i naredio ihsan prema svemu. Kada koljete životinju, učinite to na najljepši način (ihsan). Kada neko od vas kolje životinju, neka dobro naoštri svoj nož, i tako je poštedi patnje!”

Ukratko, čovjek treba pokazati ihsan u svemu; u riječima i postupcima treba biti ispravan, svaka njegova riječ treba biti jasna i razumljiva, i svaki njegov posao treba biti temeljit, ispravan, kvalitetan, koristan i plodonosan. Ono što proizvodi treba da bude ispravno i kvalitetno, ne smije se služiti spletkama i prevarama, ne smije potkradati, i treba raditi sve ono što je potrebno.

Svako svoju profesiju treba obavljati na najbolji način, bio on doktor, inžinjer, profesor, sudac, ili menadžer. To je Allahovo strogo naređenje, jer Uzvišeni Allah nam naređuje da budemo muhsini. Onaj ko to zanemari, taj čini nepokornost i zulum, i sam sebi nanosi štetu. Ne smijemo zaboraviti da Uzvišeni Allah voli dobročinitelje i da je sa njima.

Dakle, čovjek treba robovati Allahu, dž.š., imajući u vidu navedene principe. Treba raditi onako kako je naređeno i pokazano. Jer, onaj ko čini ibadet ili obavlja svoj posao kao da gleda Uzvišenog Allaha, činit će to onako kako Allah, dž.š., zahtijeva i kako je to činio Allahov Poslanik, s.a.v.s., nastojeći da ga dostojno obavi, bilo da je u pitanju ibadet ili adet, riječ ili djelo, mali ili veliki, tajni ili javni, ibadet odnosno posao. To je, dakle, istinsko robovanje.

 

Izvor: Duhovni odgoj u islamu

Semerkand