Salavat i selam
“Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu selam!” (Ahzab, 56)
Navedeni ajet znači: “Uzvišeni Allah blagosilja Vjerovjesnika, darujući mu Svoju milost i nebrojene blagodati, hvaleći ga i ističući njegovu vrijednost i veličinu. I meleki ga blagosiljaju, tražeći oprost za njega i služeći mu. Brinu o svemu onome što će doprinijeti njegovom dobru i dobru svih njegovih poslova. O vjernici! Blagosiljajte ga i vi, i šaljite mu selam pokorno.” Riječ “salat”, množina “salavat”, prevedena kao blagosiljanje, označava dovu, poštovanje, milost. Koje od spomenutih značenja će imati, zavisi od konteksta i riječi na koju se odnosi.
Ukoliko se spominje uz Allahovo, dž.š., ime, onda označava milost; ako se spominje uz meleke, znači dovu i istigfar; a u kontekstu ljudi i džina, označava dovu. Ako se vezuje za ptice i druge životinje, označava tespih Uzvišenog Allaha. Kada dolazi u kontekstu namaza, znači dovu sačinjenu od kijama, kiraeta, rukua, sedžde i drugih elemenata namaza. Citirani ajet je dokaz da je donošenje salavata na Allahova Poslanika, s.a.v.s., vadžib (obavezno), kada se spomene njegovo ime. Istovremeno, ajet aludira i na to da je poštovanje prema Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., obaveza, kako za njegovog života, tako i nakon smrti. Plemeniti Poslanik, s.a.v.s., je dobročinitelj prema svim vjernicima, i potpuni muršid koji poziva Siratu ‘l-mustekimu.
On, s.a.v.s., je ljude pozvao imanu i on je vesila hidajeta (posredstvom njega je došla Uputa). Vjernici su dužni donositi salavate na njega, kako bi mu iskazali svoju zahvalnost.
Salavat Uzvišenog Allaha i meleka
Gospodar svjetova salavat počinje prvo od Sebe, kako bi istaknuo mekam (položaj), vrijednost i čast Svoga Miljenika, s.a.v.s., te kako bi podstakao ummet na donošenje salavata. Kada On Uzvišeni Koji je neovisan od svega i uzdignut od svih svjetova, donosi salavat na Poslanika, s.a.v.s., u kojoj mjeri onda to treba da čine vjernici koji su u prijekoj potrebi za njegovim šefa’atom? Pored toga, Uzvišeni Allah donosi salavat na Svoga Poslanika, s.a.v.s., kako bi podržao salavat meleka i vjernika. Jer, Njegov salavat je hak, a salavati stvorenja su samo forma. A kada se forma osnaži i spoji sa hakom, onda dobija snagu i značenje. To je počast koju je Uzvišeni Allah ukazao Plemenitom Poslaniku, s.a.v.s., i ona je veća od počasti koju je ukazao Ademu, a.s., kada je naredio melekima da mu učine sedždu. Jer, sedžda je naređena samo melekima, i samo su je oni i učinili, a salavat na poslanika Muhammeda, s.a.v.s., donosi Uzvišeni Allah, zajedno sa melekima. (Elmalılı Hamdi Yazır, Hak Dini Kur’an Dili; Ismail Hakki Bursevi, Ruhu ‘l-bejan; Konjali Mehmed Vehbi Efendi, Hulasatu ‘l-bejan)
Suština salavata
Donoseći salavate na Allahova Poslanika, s.a.v.s., vjernici žele uzvisiti njegovu slavu, i putem njega se približiti Gospodaru svjetova. Poslanik, s.a.v.s., je vesila (sredstvo, veza) između Uzvišenog Rabba i roba. A iskazivanje zahvalnosti onome ko je bio vesila u nekom poslu i činjenje dove za njega je obaveza. U jednom hadisu Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Ko se zahvali ljudima, taj se zahvalio i Uzvišenom Allahu.” (Tirmizi, Birr, 35; Ebu Davud, Edeb, 11, 12; Ahmed b. Hanbel, II, 258, 295, 303)
Ako je tako kada je u pitanju zahvalnost običnim ljudima, kolika je onda vrijednost zahvalnosti najodabranijem od svih ljudi! Sa aspekta jezičke forme, postoji mnogo vrsta salavata. Neki od njih su:
- Sallallahu elejhi vesellem (Neka su njemu Allahov salavat i selam)
- Allahume salli ala sejjidina Muhammed (Allahu moj blagoslovi Muhammeda, Prvaka svih ljudi)
- Essalatu ve ‘s-selamu alejke ja Resulallah (neka su ti salavat i selam o Allahov Poslaniče)
Prilikom izgovaranja navedenih i sličnih salavata, a kao odgovor na zapovijed sadržanu u ajetu, jako je bitno da srce bude prisutno tj. da srce prati jezik. Salavati koji obuhvataju i Poslanikovu, s.a.v.s., časnu porodicu potpuniji su i imaju veću vrijednost, jer je i sām Allahov Poslanik, s.a.v.s., kazao: “Kada donosite salavate na mene, neka budu sveobuhvatni.” (Sehavi, Mekasid, str. 61).
Primjer takvog salavata je salavat: “Allahume salli ala Muhammedin ve ala al-i Muhammed”. Također je važno da se u salavatu spomene ime Allahova Poslanika, s.a.v.s., budući da je samo ime Muhammed ujedno i pohvala, jer znači “mnogo hvaljen”. Njegovu časnu porodicu čine, prije svega sinovi Hašimovi, zatim njegove časne i čiste supruge, potom ostali članovi porodice. Također, muttekije iz ovog ummeta ubrajaju se u njegovu porodicu. P
renosi se da je Ka’b b. Udžre, r.a., upitao Allahova Poslanika, s.a.v.s.: “O Allahov Poslaniče, znamo kako ćemo ti nazivati selam, ali kako da donosimo salavat na tebe?”, pa mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio: “Allahume salli ala Muhammedin ve ala ali Muhammed. Kema sallejte ala Ibrahime ve ala ali Ibrahim. Inneke hamidun medžid. Allahume barik ala Muhammedin ve ala ali Muhammed. Kema barekte ala Ibrahime ve ala ali Ibrahim. Inneke hamidun medžid.” (Buhari, Da’vat, 33; Muslim, Salat, 66)
Mudrost zapovijedi salavata
Iako Uzvišeni Allah Sām iskazuje hamd (hvala) Svome Zatu, On to naređuje i Svojim robovima, pa kaže: “Reci – Hvaljen neka je Allah!” (Lukman, 25), kako bi iskazao Svoju ljubav prema hamdu. Isto tako, vjernicima je naredio donošenje salavata, kako bi iskazao Svoju ljubav prema salavatu. (Ibn ‘Adžibe el-Haseni, Bahru ‘l-medid; Ruhu ‘l-bejan) Riječ “sellim” spomenuta u ajetu znači: “Allahu moj, učini ga sigurnim od svakog zla.” Allahovi poslanici, a.s., su za vrijeme svoga poslanstva nailazili na otpor kod ljudi, jer ono što su donosili bilo je u suprotnosti sa niskim prohtjevima i željama čovjeka.
Zbog toga su nerijetko bili i poricani od svoga naroda. Međutim, vjernici ovog ummeta, na svakom sjedenju u namazu, učeći ettehijjatu, govore: “Esselamu alejke ejjuhe ‘n-nebijju”, i time kao da govore: “O Allahov Poslaniče, ti si siguran od poricanja moga nefsa”. Selam na Allahove dobre robove, koji se također uči u ettehijjatu ima isto značenje. Jer oni su Poslanikovi, s.a.v.s., varisi (nasljednici), te i oni ljudima naređuju ono što je oprečno željama i prohtjevima nefsa. “Esselamu alejna; neka je selam nama”, odgovor je na otpor koji dolazi od našeg nefsa. To je razlog zbog kojeg se u etehijjatu uči selam na sebe. (Ruhu ‘l-bejan; Hulasatu ‘l-bejan)
Ako bi neko prigovorio: “Selam se odnosi za žive, naziva se živim ljudima, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., je preselio na drugi svijet. Zašto smo obavezni nazivati mu selam?”, odgovorili bismo mu sljedećim riječima: Duša vjernika napušta tijelo, ali u hakikatu ne umire. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je živ, u svijetu zvanom Berzah. U jednom hadisu je rekao: “Uzvišeni Allah ima meleke koji mi prenose selame moga ummeta.” (Munavi, II, 479)
U drugom hadisu je kazao: “Kada neki musliman donese salavat na mene i uputi mi selam, Uzvišeni Allah mi povrati ruh, te ja odgovorim na njega.” (Ebu Davud, Menasik, 96) Salavat u namazu i drugim stanjima, a u odsustvu Allahova Poslanika, s.a.v.s., ima značenje dove za njega, s.a.v.s. U vjerodostojnim predajama se navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kazao: “Ko čini dovu za svoga brata u njegovome odsustvu, melek za njega moli: ‘Neka i tebi Uzvišeni Allah podari isto.’” (Ebu Davud, Vitir, 29)
U drugoj predaji stoji da melek kaže: “Neka tebi Uzvišeni Allah podari dvostruko više.” To je jedna od mudrosti zbog kojih Uzvišeni Allah naređuje vjernicima da donose salavat na Njegovog Miljenika, s.a.v.s. (Ruhu ‘l-bejan) Donositi salavat na nekoga drugog, osim na Allahova Poslanika, s.a.v.s., dozvoljeno je samo ukoliko se to vezuje za njega, s.a.v.s., kao što je slučaj sa salavatom “Allahume salli ala Muhammedin ve ala alihi: Allahu moj blagoslovi Muhammeda i njegovu porodicu.”
Međutim, donositi salavat na nekoga drugog, zasebno, prije nego na Poslanika, s.a.v.s., je mekruh. Naprimjer, ne možemo reći “Allahume salli ala Ebu Bekr…”, jer takva vrsta salavata svojstvena je samo poslanicima, a.s. Riječi: “alejhisselam” znače “neka je selam njemu”, i one također imaju svojstvo salavata. Kada donosimo salavat, to trebamo činiti na način kao da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., tu. To je praksa sadat-i kirama (plemeniti prvaci). Jer, kada kažemo es-selamu alejke, to znači “selam tebi”, dakle nekome ko je prisutan. Ako pak ne možemo zamisliti da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., prisutan, onda barem trebamo biti svjesni da će mu salavati biti dostavljeni. U suprotnom, salavat neće biti ništa drugo do pokretanje jezika i formalno izgovaranje riječi. (Ruhu ‘l-bejan, Hulasatu ‘l-bejan)
Ako neko kaže: “Allah, dž.š., i meleki donose salavat na Poslanika, s.a.v.s., kakva je potreba za našim salavatima?”, odgovorit ćemo: Mi ne činimo salavate zato što je to njemu, s.a.v.s. potrebno. On, s.a.v.s., čak nema potrebu ni za salavatima meleka, jer njega blagosilja Gospodar svjetova. Salavate činimo da bismo iskazali ljubav i poštovanje prema njemu, s.a.v.s. Isti je slučaj i sa zikrom; Uzvišeni Allah nam je naredio da Ga zikr činimo, a On Uzvišeni nema nikakve potrebe za tim. Naredio je zikr da bi one koji Ga spominju nagradio blagodatima oba svijeta. U tom smislu treba shvatiti i sljedeće riječi Allahova Poslanika, s.a.v.s.: “Ko donese jedan salavat na mene, Uzvišeni Allah će na njega donijeti deset salavata.” (Darimi, Rikak, 58)
Oporuka Allahova Poslanika, s.a.v.s.
Jednoga dana je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ugledao čovjeka koji je nakon namaza činio dovu, ali nije izrekao zahvalu Allahu, dž.š., niti je donio salavat na Njegova Poslanika, s.a.v.s., pa je rekao: “Ovaj čovjek je požurio.” Potom ga je zovnuo i rekao: “Kada neko od vas htjedne činiti dovu, neka prvo učini hamd (hvala i zahvala), potom neka donese salavat na Allahova Poslanika, a zatim neka traži od Uzvišenog Allaha šta želi.” (Tirmizi, Da’avat, 64/3477)
Vjernici će sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., ostvariti bliskost u onoj mjeri koliko budu donosili salavate na njega, jer je on, s.a.v.s., u jednom hadisu rekao: “Na Sudnjem danu, najbliži će mi biti onaj ko je donosio najviše salavata na mene.” (Tirmizi, Vitir,21) Na Ahiretu, na Danu suđenja, oni koji su donosili salavate imat će bijel jezik, a jezik onih koji nisu donosili salavate biće potpuno crn. Po tome će se razlikovati. (Fahruddin Razi, Tefsir-i Kebir; Ruhu ‘l-bejan)
Sehl b. Abdullah et-Tusteri, k.s., kazuje: “Salavat na Allahova Poslanika, s.a.v.s., je jedan od najvrjednijih ibadeta. Jer, Uzvišeni Allah je donio salavat na njega, i meleki, a potom je to naredio i vjernicima. A sa drugim ibadetima nije tako. Druge ibadete Allah, dž.š., naređuje, ali ih On lično ne čini.” Vasiti, rah., je rekao: “Donosi salavat na časnog Poslanika, sa velikim poštovanjem. Ali, ne smatraj da činiš mnogo, odnosno nemoj misliti da si time odužio hak (pravo) koji Allahov Poslanik, s.a.v.s., ima kod tebe. To je hak koji ne možeš odužiti salavatom. Njegov hak je toliki da ga ni cijeli ummet ne može odužiti.
On, s.a.v.s., je u Allahovom salavatu. Stoga, znaj da tvoj salavat nije ništa drugo do sredstvo privlačenja Allahove, dž.š., milosti na sebe.” Znaj da su salavati na Allahova Poslanika, s.a.v.s., jedna od najljepših vesila do Allahove, dž.š., blizine i milosti. Jer, salavati su povod Poslanikove, s.a.v.s., ljubavi, a Poslanikova ljubav je povod Allahove, dž.š., ljubavi. A onaj rob koji stekne Allahovu, dž.š., ljubav, bit će privučen u Njegovu blizinu, posredno ili neposredno. (Sejjid Mustafa Rasim Efendi, Istilahat-i Insan-i Kamil; Ruhu ‘l-bejan; Bahru ‘l-medid) Uzvišeni Allah najbolje zna.