Ružna i lijepa narav
Poznati tesavvufski učenjak iz 12. stoljeća, Feriduddin Attar, k.s., u svome djelu “Pendname” ovako savjetuje: Sine moj! U životu, od ružne naravi dolazi samo nesreća. Znaj da je onaj ko posjeduje ružnu narav mrtav. Ne smatraj živima one čije je ponašanje ružno i čija su djela daleko od razboritosti, jer njihova srca uistinu nisu živa. Onaj ko ti u lice kaže tvoju grešku, ukazuje ti na put koji te iz tmine vodi ka svjetlosti. Zbog toga mu trebaš iskazati zahvalnost.
Upoznaj one koji imaju ispravno razmišljanje, druži se s njima i uz njih odjeni ogrtač stida i ukrasi se lijepom naravi. Nemoj sakrivati svoje stanje od dvojice: od vrsnog liječnika i od iskrenog prijatelja… Sine moj! Ukoliko želiš da tvoji poslovi od početka do kraja budu ispravni, nemoj raditi sve što ti naumpadne. O ti koji posjeduješ razum! Nemoj nikada promovisati i hvaliti stvari koje ne postoje u vjeri. Drži se daleko od onoga što ti je Uzvišeni Allah zabranio, kako bi tvoje stanje, na oba svijeta, bilo lijepo. Kada ti Gospodar svjetova otvori kapije opskrbe, otvori i ti svoje srce, nemoj biti nezahvalan i nemoj škrtariti. Brate moj, budi nasmijana lica i lijepa govora, pa ćeš među ljudima biti spominjan kao velikodušna osoba. Brate moj, ti koji si sklon slijeđenju svojih strasti! Nemoj se mnogo bojati smrti, kada dođe kraj, niti možeš odgoditi niti ubrzati taj trenutak. Drži svoje srce što dalje od zavisti i svega lošeg, nastoj da ni prema kome ne gajiš mržnju. Nemoj se mnogo pouzdavati u svoja djela. Srcem se osloni na milost Uzvišenog Allaha Koji je El-Džebbar.
Najljepša narav je lijep ahlak, ljudi vole edeb. Sine moj! Uvijek budi ponizna srca, to je ukras časnih ljudi. Onoga ko je rob nefs-i emmare (duša sklona zlu), čak i ako djeluje slobodan, smatraj zarobljenikom. Od svojih prijatelja ne traži ništa sem lijepog ahlaka. Ukoliko nekog bezvrijednog i beščasnog čovjeka vidiš kako uživa u bogatstvu, ne traži nikada ništa od njega. Nemoj ni zakoračiti na kapiju bestidnih ljudi. Nemoj sudjelovati u poslovima ahmaka (osoba bez pameti); ako je moguće i ako je sposoban, daj mu da uradi neki posao, ali nemoj mu pokazivati mnogo naklonosti. O ti koji posjeduješ razum! Čuvaj se dvije vrste ljudi, kako bi bio daleko od nevolja svoga vremena. Na prvom mjestu, čuvaj se dušmanina koji ni od čega ne preza. Čuvaj se također i onih koji su bliski sa džahilima (neznalice). Čuvaj se bliskosti sa neprijateljem, a gledaj da se udaljiš i od prijatelja koji nema pameti. Sine moj! Nemoj se ljudima obraćati drsko i grubo. Jer, ako tako budeš postupao, okrenut će ti leđa. Znaš li ko je najbolji od ljudi? To je onaj ko postupa pravedno i milostivo prema ljudima, a ne traži od njih ništa zauzvrat. Bolje ti je da se lijepo odnosiš prema siromasima, nego da im odjeneš svilenu odjeću. Vrijednost velikih ljudi ogleda se u tome što su oni u stanju da savladaju ljutnju unutar sebe. To je mnogo teško, ali slađe je od meda. Nesumnjivo, onaj ko se ne slaže lijepo sa ljudima, cijeli život provede u nevoljama. Kako te ljudi ne bi osuđivali, trudi se da uvijek budeš u društvu Allahovih salih (dobri) robova.
