Riječi šejha Gavs-i Sanija Abdulbakija el-Husejnija, kuddise sirruhu, kao lijek za srce
Ustvari, kada čovjek radi za Uzvišenog Allaha, za svoj vječni život, on tek tada radi za sebe. Nijet je vrlo bitan, ukoliko je ispravan, postići će i dunjaluk i ahiret. Ma šta radili, neka vaš nijet bude zadovoljstvo Uzvišenog Gospodara. U svoje srce smjestite Allahovo, dželle ša’nuhu, zadovoljstvo, neka to bude ključno u svakom poslu koji radite.
Gavs-i sani šejh sejjid Abdulbaki, kuddise sirruhu, koji je onima koji su ispunjavali preuzete dužnosti i slijedili njegove upute, bio vesila spasa ovosvjetskog i ahiretskog života, otišao je Uzvišenom Gospodaru. Bio je jedan od velikih alima koji je pomagao ljudima da pronađu i ispravno razumiju Pravi put, te primijene Časni Kur’an i Sunnet, uprkos postojanju na hiljade pogrešnih puteva koji djeluju u ime vjere i na hiljade nefsanskih zamki. Time što se nikada nije odvajao od Allahovog, dželle ša’nuhu, puta, zadobio je veliko mjesto u srcima nebrojeno mnogo ljudi. Bio je nada u pogledu potpunog slijeđenja Kur’ana i Sunneta u ahiri zemanu i u pogledu očuvanja lijepog ahlaka. Gavs, kadessallahu sirrehu, nam je svojim stamenitim i čvrstim stavom te jednako velikom poniznošću dao odgovor na pitanje: „Kako vjernik treba da živi?“ Njegovo postojanje je čovječanstvo podučilo nadi. Podučio nas je tome da pri svakom padu možemo ponovo ustati, da čak i kada učinimo najveće greške, uz iskrenu tevbu, možemo se uvijek vratiti svome Gospodaru. Sa vama želimo podijeliti neke od Gavsovih izreka, s namjerom da budu utjeha i lijek za srca. Uz dovu da se okoristimo na istinski način…
Ovaj svijet je poput hana
„Čovjekovo srce je veliko koliko šaka. U njemu treba biti ljubav prema Allahu, dželle ša’nuhu. Ukoliko nema muhabbetullaha, onda su tu druge stvari. A kada su druge stvari u srcu, u njega ne može ući ljubav prema Allahu, dželle ša’nuhu. Ovaj svijet je poput hana, putnik za ahiret u tom hanu treba spremiti svu svoju poputninu. Nema snabdijevanja kada se već krene na put. Na tom putu, koji započinje smrću, nema povratka. Onaj ko krene na put, kako bi stigao do svoga cilja, treba da slijedi određena pravila i putanju. Nije moguće da do cilja stigne onaj ko ide besciljno i bez ikakvih pravila. Nije izvjesno gdje bi ga takav put odveo. Tako je i kada je u pitanju put koji vodi do Uzvišenog Allaha. Ne postoji drugi put niti kapija koja vodi ka Uzvišenom Gospodaru, osim puta Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.“
Ukoliko je nijet ispravan, postići ćemo i dunjalučke i ahiretske blagodati
„Ovaj put je srž Časnog Kur’ana. Ovaj put je vrlo vrijedan i prefinjen. Ovaj časni tarikat je besprijekorno bijel, ukoliko se pojavi i najmanja mrlja, ona je vidna. Kako ne bismo zaprljali tu bjelinu, moramo biti vrlo pažljivi. Čovjek ulaže svu svoju snagu u dunjalučki život od pedeset ili šezdeset godina, međutim, trenutak smrti je neznan, možda će umrijeti za koji dan, a možda za koju minutu. Čovjek misli da radi za sebe, međutim, on radi za druge. Kada preseli, ostavit će sve što je imao, sav njegov imetak ostaje drugima. Mi moramo mnogo raditi za naš vječni ahiretski život. Ustvari, kada čovjek radi za Uzvišenog Allaha, za svoj vječni život, on tek tada radi za sebe. Nijet je vrlo bitan, ukoliko je ispravan, postići će i dunjaluk i ahiret. Ma šta radili, neka vaš nijet bude zadovoljstvo Uzvišenog Gospodara. U svoje srce smjestite Allahovo, dželle ša’nuhu, zadovoljstvo, neka to bude ključno u svakom poslu koji radite. Sve što radite, radite radi Allahova, dželle ša’nuhu, zadovoljstva, radi zadovoljstva Voljenog.“
Ljubav pokreće čovjeka na djelovanje
„Sohbet ljudima daje muhabbet. A muhabbet čovjeka pokreće na činjenje djela. Ukoliko nema ljubavi, čovjek ne može uraditi ništa. Islam je korijen, tesavvuf je stablo, a djela su plodovi. To troje je neizostavno. Ukoliko nema korijena, stablo ne može opstati. Ukoliko nema stabla, ne može biti ni plodova. Ukoliko imamo samo korijen i stablo, onda dobijemo drvo bez plodova, a takvo je pogodno samo za izrezati i naložiti vatru.“
Lijepa narav je dobro djelo
„Kada čovjek ustane na sabah namaz, i dok se odijeva i uzima abdest, ukoliko prije nego što krene na posao kaže: ‘Gospodaru moj, zarad Tvog zadovoljstva radim, Ti si Rezzak-i Mutlak (Apsolutni Opskrbitelj), Ti nam daješ opskrbu. Međutim, Ti si učinio obaveznim da radimo kako bismo prehranili svoju porodicu, pa ja radim kako bih ispunio tu obavezu’, on će dobiti sevape kao da je bio u ibadetu sve do akšama. Islam je lijep ahlak. Ne spada samo namaz u ibadete. Vrlo je bitno obavljati namaz i to je stroga obaveza koju mora izvršavati svaki musliman, u protivnom će biti izložen Allahovoj, dželle ša’nuhu, kazni. Uz to, lijepa narav, čuvanje od laži i ispravno djelovanje, sve to spada u dobra djela.“
Uzvišeni Allah gleda u ljudska srca
„Šta god čovjek nosi u srcu to će i na dunjaluku i na ahiretu izaći pred njega. Uzvišeni Allah gleda u ljudska srca. Ukoliko su misli u srcu loše, ukoliko su zabranjene, Uzvišeni Gospodar ih ne upisuje u loša djela sve dok čovjek te loše misli ne realizuje. No, ukoliko su u srcu lijepe misli i dobre namjere, Uzvišeni Gospodar ih upisuje u sevape, čak i ukoliko ih osoba ne sprovede u djela. Naprimjer, ukoliko čovjek zanijeti ‘Gospodaru moj, ja ću radi Tebe napraviti ovu džamiju, otići u Mekku…?’, Uzvišeni Allah će mu zbog te namjere upisati sevape.“ „U onoj mjeri u kojoj čovjek sebe vidi malim, toliko je na visokom položaju kod Uzvišenog Gospodara. Kaba je sagrađena u nizini, ali je u duhovnom svijetu u visinama. A onaj ko uzvisi svoj nefs, njega će Uzvišeni Gospodar poniziti.“ „Budite složni, budite braća, nastojte sačuvati svog brata i njegovu čast kroz vaše bratstvo. Trud se ne sastoji samo od pustih riječi, ono što govorite, to morate i živjeti. Morate mnogo paziti na Šerijat i ne smijete postupati suprotno edebu.“
Srce se hrani samo zikrom
Šejtan i nefs su stalno uz čovjeka. Šejtan mu neprestano došaptava vesvese i ulazi u njegovo srce. Časni Kur’an je način da se čovjek spasi tih vesvesa. Zikr je hrana srca, srce koje ne uzima hranu slabi, a naposlijetku i umire. Srce se hrani samo zikrom, uz zikr jača, postaje blago te oživljava u duhovnom smislu. S druge strane, harami i grijesi su šejtanska hrana. Grijesi koje čovjek čini slabe njegovo srce, a jačaju njegove neprijatelje, njegov nefs i šejtana. Zbog toga su unutar čovjeka uvijek u stanju borbe srce, nefs i šejtan. A Uzvišeni Gospodar je rekao: ‘Srca se doista kada se Allah spomene smiruju.’ (Er-Ra’d 13/28)“
Onaj ko učini tevbu i pristupi tarikatu, njegova narav se mijenja – postaje blag
„Nakon što čovjek iskreno pristupi tarikatu, nakon što učini iskrenu tevbu i istinski osjeti kajanje, on uviđa da mu se odmah prekida ljubav prema ovom svijetu, da nema više nekadašnje pohlepe, mržnje i neprijateljstva te da je napustio prijašnja loša djela i postupke. On tada uviđa i to da mu se društvo u cijelosti promijenilo. Narav onoga ko učini tevbu i pristupi tarikatu se mijenja – on postaje blag i strpljiv, a na njegovom biću se manifestuje istinski muhabbet. Njemu robovanje i poslušnost Uzvišenom Allahu postaju slatki. Sve te promjene moguće su uz duhovnu, a ne fizičku snagu.“
Najveći hizmet je posjedovanje lijepog ahlaka i edeba
„Onaj ko želi hizmetiti drugima, neka prvo sebe popravi. Jer, onaj ko popravi svoj nefs, on može koristiti i drugima i biti lijep primjer. Plemeniti prvaci (Sadat-i kiram), na Allahovom, dželle ša’nuhu, putu, ljudima donose veliku korist jer su odgojili vlastite nefsove i postigli lijep ahlak. Najveći hizmet je posjedovanje lijepog ahlaka i edeba. Ukoliko je čovjek posredovao u tome da neka osoba krene Pravim putem, da počne obavljati namaz i činiti dobra djela, on onda ima udjela i u svim njenim dobrim djelima.“
Budimo od odanih kako bismo se okoristili
„Budimo od odanih kako bismo se okoristili. Neka se okoristi i ummet Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Neka Uzvišeni Allah ovaj tarikat-i mustekim nama učini nasib i neka učini da on traje do Sudnjeg dana. Neka nas ne liši šefa’ata Svoga Miljenika, sallallahu alejhi ve sellem, njegovog puta i sjenke nakšibendijskih prvaka.“ Sav cilj… „
Neka nam Uzvišeni Allah pomogne da zajedno dođemo pred Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. To je sav naš cilj. Za to se moramo mnogo truditi. Mi smo vama zadovoljni, neka i Uzvišeni Allah bude vama zadovoljan.“
