Prije nego stignu nevolje

Postoji samo jedan put koji nas udaljava od griješenja i čini ustrajnim u tevbi, a to je čišćenje i oslobađanje srca od negativnih osobina. Proces otklanjanja nedostataka i napuštanja loših osobina naziva se čišćenjem srca. A tesavvuf je umjetnost čišćenja i glačanja srca.

Ukoliko ne dovedemo nefs u stanje koje se traži, onda nas na Ahiretu očekuju teške patnje koje su opisane u časnim ajetima i hadisima. Ukoliko ti ne očistiš svoje srce i ne preodgojiš svoj nefs prije smrti, a posjeduješ iman, onda ćeš na druge načine biti očišćen.

Gdje? Najprije na dunjaluku: životnim nedaćama, nevoljama i bolestima… Ukoliko u srcu nosiš iman ali imaš mnogo grijeha te ne čistiš svoje srce i ne preodgajaš svoj nefs, onda će nevolje dolaziti sa svih strana. Ako su ti nevolje predodređene, niko ih ne može otkloniti.

Kada dođe vrijeme kadera (sudbina) i postupci roba bivaju usmjereni ka njegovoj realizaciji. Niko ne može pobjeći od kadera. Stoga, ako si često u nevoljama, ako su se tvoje bolesti umnožile i ako se žališ na mnogo toga, onda dođi i učini tevbu.

Ukoliko nedaće nisu saprale tvoje grijehe na ovome svijetu, onda će oni biti saprani na smrtnoj postelji, u trenucima preseljenja. Imat ćeš tako teške smrtne bolove, a danima nećeš moći umrijeti. To će onda biti vrijeme tvog čišćenja. Ukoliko se ni unatoč tome ne očistiš, onda će te očistiti u kaburu. Ukoliko se ni u kaburu ne očistiš, očistit će te na Mahšeru. Sunce će se nadviti nad tvojom glavom, mnogo će ti se približiti. Neko će tada biti u znoju do koljena, neko do peta, a nekome će znoj preći preko glave.

Dok Allahove, dž.š., dobre robove budu vodili na džennetskoj jahalici, Buraku, tebe će potrbuške vući. Ukoliko se ni tu ne očistiš, onda ćeš se očistiti na Sirat-ćupriji. Onaj ko bude dugo polagao račun i njegova patnja će dugo trajati. Sirat-ćupriju neko će preći brzinom svjetlosti, neko brzinom munje, ptice, konja koji trči, konja koji hoda, čovjeka koji trči…, a neko pužući. Može se preći, ali pod njom je Džehennem. Što sporije čovjek bude prelazio, to će duže biti izložen njegovom utjecaju.

Ukoliko se rob ni tu ne očisti, onda će biti bačen u Džehennem, gorjet će shodno vrsti i količini počinjenih grijeha, a onda će biti izveden iz vatre.

Molla Abdurrahman Džami, k.s., ovako kaže: “O putnici nakšibendijskog puta, postoje loše osobine koje čovjeka lišavaju časti takvaluka. Spasite svoje nefsove od njih! Kako biste bili počašćeni takvalukom, očistite se od svojih loših osobina. U protivnom, nećete moći ustrajati u tevbi. Ostavite se pohlepe i smutnje, kibura i samodopadnosti, zavisti, ogovaranja, prenošenja tuđih riječi, uhođenja i neprijateljstva!” Uhođenje je mnogo ružna osobina. Kazna za onoga ko usmjeri svoj pogled kako bi istraživao šta njegov brat radi, bit će vatrene strelice koje će mu zabosti u oči. Ukoliko pak prisluškuje kako bi čuo za tuđu sramotu onda će u njegove uši izlijevati olovo.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

“Kada tri osobe sjede zajedno, neka se dvojica ne došaptavaju. Slomit će srce onom trećem.”

Čovjek jezikom, rukama i očima razvija ružno mišljenje o svome bratu, a ružno mišljenje o bratu muslimanu je gibet srca. Ukoliko o čovjeku kojeg ne poznaješ razmišljaš na način: “Nikako ne volim tu osobu, nije mi lijep čak ni njen izgled.”, onda znaj da činiš grijeh. Taj rob je možda Allahov, dž.š., evlija. Možda on ima neko ružno stanje ili osobinu koja se tebi ne sviđa, ali kako možeš znati da neće učiniti tevbu za to?

Ti možeš zapasti u nepokornost i otići u Džehennem zbog toga što misliš da si dobar i čist.
Neki ljudi cijeli život čine dobra djela, a onda, na korak do Dženneta, učine takvo djelo da završe u Džehennemu. Neki pak cijeli život čine loša djela, i na korak do Džehennema učine dobro djelo, pokaju se, i završe u Džennetu. Dakle, niko ne zna kakav će mu biti kraj. Zbog toga, niko ne treba imati ružno mišljenje ni o kome.