Poruka iskušenja

Uzvišeni Gospodar u našoj blistavoj knjizi, Kur’anu Časnom, kaže: „Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive.“ (Bekare, 155)

Ajet ukazuje na mnoge poruke koje su u vezi iskušenja koja su nas u prošlosti pogodila, u vezi onih koja sada proživljavamo, kao i u vezi onih koja će se tek dogoditi. Ukazuje na to da će oni vjernici koji se budu strpjeli na iskušenjima, koji ispit budu uspješno položili, biti obradovani vječnim i neprolaznim životom u džennetu.

Vjernici danas proživljavaju jedno veliko iskušenje, koje je oličeno u pandemiji poznatog naziva. Ali, i s druge strane, tu su i prirodne katastrofe koje nas pogađaju, a kao što su zemljotresi, poplave i požari. Prije svega, u ajetu se govori da ćemo mi biti dovođeni u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem. Ukazuje se, dakle, na to da ćemo biti „malo“ iskušavani. To nam ukazuje na veličinu Njegove milosti, ali i na to da su dunjalučka iskušenja ništa u poređenju sa vječitom patnjom u džehennemu.

U ajetu se govori da će vjernici biti iskušavani strahom, a radi se o strahu od neprijatelja ili prirodnih nepogoda, te gubicima imanja, života i ljetine, uslijed toga. Naredbom da se obraduju izdržljivi, poručuje se da trebamo biti strpljivi na iskušenjima, povinovani božanskom određenju i da u tim trenucima ne smijemo iskazivati neposlušnost.

Iskušenje je ispit. Tim se ispitom razaznaju stanja nefsa i ruha. Kao da se, dakle, ajetom želi reći: „Mi ćemo ukazati na to ko je pokoran a ko je nepokoran. Poslaniče, Mojim oprostom obraduj one koji se strpe na Mojim iskušenjima, i koji su pokorni Mom određenju!“ (Bejdavi, Ismail Hakki, Taberi)

Sabur – strpljenje – predstavlja nežaljenje na nedaće i nevolje nikome osim Uzvišenom Allahu, nedizanje panike i nezapadanje u bespotrebni očaj, te pokazivanje postojanosti uz znanje i svijest da čak niti ijedan list ne zatreperi sve dok On to ne odredi.

Naravno da čovjek koji je stvoren slabim i bespomoćnim plače i žali se u trenucima nedaća i nevolja. Ali, treba plakati i žaliti se Uzvišenom Allahu, a ne nikada na Uzvišenog Allaha.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je, nakon što je bio kamenovan u Taifu, počeo učiti dovu koju je otpočeo sljedećim riječima:
„Allahu moj, Tebi se žalim zbog svoje nemoći i slabosti, i prezira s kojim me ljudi susreću. O Najmilostiviji, Ti si Gospodar slabih, i Ti si Gospodar moj!“

Njegova vrata su širom otvorena za sve Njegove robove, a posebno za one koji su u dertu, koji su slomljenih srca i očiju ispunjenih suzama. Osoba koja se u trenucima nedaća, iskušenja i nevolja dovom okrene Gospodaru, zaslužit će Njegovu ljubav i milost.

Ko bude u takvim stanjima iskazao svoje zadovoljstvo odredbom, bude se okrenuo Njemu slaveći Ga i hvaleći, ta stanja će mu biti sebebi opraštanju počinjenih grijeha. Ima takvih iskušenja i nevolja koje su sebebi da čovjeku svi grijesi budu oprošteni, te da bude primljen u Njegovu blizinu.

Krajnje je opasno da se kritikuje ono što Uzvišeni Gospodar čini, da se žali na Njegovo određenje, govoreći: „Šta sam to ja učinio, pa da mi se ovo događa!?“

U osnovi, Uzvišeni Allah je istinski činilac. Sve ono što se događa vraća se na Njegovo predodređenje i Njegovu mudrost. Onaj ko tako bude govorio u toku nedaća i iskušenja, taj se izlaže velikoj opasnosti, pa čak i gubljenju imana. A to je pak istinska nevolja i prava nedaća!

Sabur na nedaćama i iskušenjima treba da bude u samom momentu nastupa nedaće ili iskušenja. No, to nije nešto što je lahko. Ali, jako je vrijedno.

Onaj ko bude jadikovao, pa se tek poslije strpi, taj će izgubiti sevape strpljivosti u nedaći i iskušenju.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je savjetovao ljude kako da se ponesu u trenutku nastupa nedaće:
„Kojeg god muslimana pogodi iskušenje, pa kaže ono što mu je naredio Allah: ‘Mi smo Allahovi i mi se Njemu vraćamo. Allahu, daj mi nagradu u ovom mom iskušenju i zamijeni mi ga nečim što je bolje od njega,’ Allah će mu to zamijeniti nečim boljim.“ (Muslim)

Vjernike iskušenja pogađaju zbog sljedeće tri stvari: kako bi im se ispitao iman, kako bi im se povećale deredže kod Uzvišenog Allaha te kako bi im grijesi bili oprošteni.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:
„Poslanici su imali najteža iskušenja, zatim dobri i pobožni ljudi, a onda oni slični njima. Čovjek biva iskušavan shodno jačini svoje vjere, pa ako je čvrst u svojoj vjeri, teško će biti i njegovo iskušenje, a bude li njegova vjera slaba, bit će iskušan u onoj mjeri kolika je njegova vjera. Čovjeka će neprestano snalaziti iskušenja sve dok ne bude hodao po zemlji čist od grijeha.“ (Ahmed)

Jedan od plemenitih sadata, prvaka tarikata, u sohbetu je rekao:
„Treba znati da su iskušenja i nedaće od Uzvišenog Allaha. O njima treba razmišljati, uzeti pouku i na njima se strpjeti. Iskušenja i nedaće vjernicima povećavaju vjerovanje, a nevjernicima nevjerovanje. Dunjaluk je džehennem muslimanima. Onima kojima je dunjaluk bio džehennem, ahiret će im biti džennet. A onima kojima je dunjaluk bio džennet, ahiret će im biti džehennem. Zbog toga Uzvišeni Allah iskušava one koje voli. On je onaj koji sve uzima i koji sve daje.“

O nedaćama koje su produkt grijeha Uzvišeni Allah veli: „Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijehova koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti.“ (Šura, 30)

Citirani ajet vjernicima poručuje sljedeće: Nedaće, nevolje i katastrofe koje vas pogađaju, pogađaju vas samo zbog vaših grijeha koje ste počinili, i vaših neposluha. No, Uzvišeni Allah opet većinu tih grijeha i neposluha oprosti, te vas ne kazni. Kao što vas na dunjaluku ne kažnjava zbog njih, tako će vam i na ahiretu Svojom milošću i dobrotom preći preko njih. Kada god čovjeka pogodi neka nevolja, treba znati da je to posljedica grijeha te pokajati se i zatražiti oprosta.

Kufr, neposluh i grijesi, te općenito nemoral i moralna izopačenost dovode do toga da se u univerzumu pojavi jedan opći bijes na te koji to čine, a kao što se o tome i govori u Kur’anu Časnom:

„Ni nebo ih ni Zemlja nisu oplakivali, i nisu pošteđeni bili.“ (Duhan, 29)
„Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe, što Milostivom pripisuju dijete.“ (Merjem, 90-91)
„Gotovo da se džehennem od bijesa raspadne.“ (Mulk, 8)

Ukratko, kufr, neposluh i grijesi, te općenito nemoral i moralna izopačenost dovode cijeli univerzum u stanje bijesa, te se tako, Allahovom odredbom, na dunjaluk počnu spuštati nedaće poput bujice. Kada to dođe do krajnje, maksimalne granice, tada će se sve raspasti, i nastupit će Sudnji dan.

Koliko god mi pak budemo na istikametu, koliko god budemo činili tevbu i tražili oprosta, u toj mjeri će se smanjivati nedaće.

Zaključimo sljedećim hadisom: „Neće mu’mina pogoditi bolest, nedaća, briga, tuga, slabost ili bol, pa čak ni ubod trna, a da mu Allah za to neće oprostiti grijehe.“

Sa Allahovom, dželle ša’nuhu, podrškom i pomoći…