Poniznost
Izvodi iz djela “El-Mukaddime fi ‘t-tesavvuf”
Ebu Abdurrahman Muhammed es-Sulemi, k.s., (preselio 463/1071)
Sehl b. Abdullah et-Tusteri, rah., je rekao: “Uzvišeni Allah gleda ljudska srca, a srca su u ruci Njegove moći. Kada je srce ponizno, Uzvišeni Allah ga časti Svojim dobročinstvom onako kako želi.” Rečeno je: “Najveća riznica arifā je njihova ljubav prema stvorenjima (zarad Allaha, dž.š.).” U tom smislu, prenose se i riječi Allahova Poslanika, s.a.v.s.: “Kao što mi je Uzvišeni Allah naredio izvršavanje farzova, isto tako mi je naredio i lijep odnos prema ljudima.” (Makdisi, Zehiretu ‘l-huffaz, 1/571, br. 926; Sujuti, Džamiu ‘l-ehadis, 2/263, br. 5277; Ali el-Muttaki, Kenzu ‘lummal, 3/407, br. 7168)
Neki sufija je kazao: “Suština muruvveta (plemenitost) je širokogrudnost prema stvorenjima. A suština ružnog ahlaka je uskogrudnost i skučenost srca.” Uzvišeni Allah u 22. ajetu sure Zumer kaže: “Zar je isti onaj čije je srce Allah učinio sklonim islamu, pa on slijedi svjetlo Gospodara svoga? (…)” Dakle, onaj ko slijedi svjetlo Uzvišenog Gospodara, njegovo srce biva široko, a ahlak lijep. Nakon toga, u nastavku istog ajeta, riječima: “(…) Teško onima čija su srca neosjetljiva kad se spomene Allah, oni su u pravoj zabludi!”, ukazuje na to da oni čija su srca tvrda i neosjetljiva, imaju skučena prsa i ružan ahlak. Znak lošeg ahlaka je nedostatak tolerancije spram ljudi lošeg ahlaka. Kada su jednog sufiju upitali šta je lijep ahlak, on je odgovorio riječima: “Lijep ahlak se ogleda u tome da nastojiš otkloniti teškoće ljudi i da pokazuješ toleranciju spram neugodnosti koje ti dolaze od njih.” Prenosi se da je Ahnef b. Kajs, rah., imao crnog roba, veoma ružnog ahlaka i ponašanja. Međutim, uvijek je pokazivao sabur i toleranciju spram njegovih nesmotrenosti. Kada bi ga upitali zbog čega zadržava tog roba kod sebe, odgovarao bi: “Zadržavam ga jer želim da me poduči hilmu (blagost).”
Ebu Ali Ruzbari, rah., je rekao: “Čovjek jedino poniznošću uzvisuje svoj stepen, i jedino kiburom (nadmenost) se unižava.” Ebu ‘l-Hasan Bušendži, rah., veli: “Ko god unizi svoj nefs, Uzvišeni Allah će ga uzvisiti. A ko god uzvisi svoj nefs, Uzvišeni Allah će ga poniziti.” Ahnef b. Kajs, rah., je kazao: “Najgore duhovno oboljenje ima onaj ko, unatoč lijepoj naravi koju posjeduje, ima ružan i zloban jezik.” Rasdi, rah., kaže: “Osoba koja čini hizmet treba ispunjavati dva uvjeta, a to su poniznost i teslimijet (predanost).” Abdullah b. Mubarek, rah., je bio upitan o poniznosti sufija, pa je kazao: “Poniznost sufija se ogleda u tome da se ne ponižavaju pred bogatašima i da uspravno stoje pred njima.” Sehl b. Abdullah et-Tusteri, rah., kaže: “Uvijek budite ponizni. Tako ćete se spasiti od ispraznih tvrdnji. Ko je ponizan radi Allaha, dž.š., taj se ne uznosi nad Njegovim stvorenjima. A On Uzvišeni je kazao: ‘I budi ljubazan prema vjernicima koji te slijede!’ (Šu’ara, 215)” Poniznost je stepenik do časti. Osim poniznosti, sufije bi trebale da krase i sljedeće lijepe osobine: hilm (blagost), darežljivost, plemenitost i zuhd spram dunjaluka. Pored toga, trebali bi se u potpunosti kloniti svakog vida hvaljenja dunjaluka, zatim, nastojati da se ukrase edebom svoga šejha, te da edebu poduče i svoje prijatelje; trebali bi biti samilosni prema svim muslimanima, smatrati ih boljim od sebe, a sebe vidjeti nedostatnim, zatim, odnositi se prema njima iskreno, ulagati svoj život i imetak zarad njih, te iskazivati poštovanje spram onih koji su preselili.
