Pokuđenost i pohvaljenost dunjaluka
Početak svakog zla je ljubav prema dunjaluku i to je ujedno izvor i temelj svih grijeha. Uistinu je dunjaluk neprijatelj:
- Uzvišenom Allahu
- Allahovim prijateljima
- Allahovim neprijateljima.
Drugim riječima, dunjaluk je neprijatelj svima. Neprijateljstvo prema Allahu, dželle ša’nuhu, ogleda se u presijecanju puta svima onima koji žele da dođu do Njega Uzvišenog i Njegova zadovoljstva. Neprijateljstvo prema Allahovim prijateljima, odnosno vjernicima, dunjaluk izražava tako što im se predstavlja privlačnim i pokušava da ih zavede. Kao rezultat toga vjernici su neprestano na mukama jer moraju da se sustežu od dunjalučkih ukrasa koji im se neprestano prikazuju i pozivaju ih na uživanje. Kada je riječ o neprijateljstvu koje ima prema Allahovim neprijateljima, ono se ogleda u neprestanom povlačenju u propast.
Prvo ih zavodi svojim zamkama i spletkama, zadobija njihovu ljubav, a zatim ih ostavlja i okreće se protiv njih. U ovozemnom životu im donosi mnoga razočarenja, a na onom svijetu će ih napustiti u potpunosti. Dunjaluk je opisan kao žena koja je vrlo privlačna, ali veoma lukava i zla; zavodi ljude i zavađa ih međusobno. Zbog dunjaluka su ljudi u tjeskobi i patnji, a na ahiretu ih čeka Allahova srdžba. Oni koji znaju pravo lice ovog svijeta, čuvaju ga se kao što se čuvaju lažljive i zle osobe. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je po tom pitanju rekao: “Pripazite se dunjaluka. Jer, uistinu je dunjaluk varka, gora od varke Haruta i Maruta (koji su ljude podučavali sihru).” (Ibn Ebi ‘d-Dunja, Zemmu ‘d-Dunja, br. 77; Bejheki, Šuabu ‘l-iman, br. 10504).
Dunjaluk u časnim hadisima
U Časnom Kur’anu postoji mnoštvo ajeta koji govore o pogubnosti dunjaluka. Uzvišeni Allah je poslao objave i poslanike, alejhim selam, da bi ljude pozvao ahiretu i obavijestio ih o pogubnim stranama dunjaluka, a kako bi se mogli sačuvati od njih. Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prolazio pored neke mrtve životinje, pa se prisutnima obratio riječima: “Ima li ova životinja ikakve vrijednosti za njenog vlasnika?” “Ona je bačena upravo zbog toga što nema nikakve vrijednosti.”, odgovorili su. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, im tada reče: “Kunem se Allahom u čijoj je vlasti moja duša, dunjaluk je kod Allaha bezvredniji nego ova životinja kod njenog vlasnika. Da ovaj svijet kod Allaha ima vrijednosti i koliko je krilo mušice, nevjernicima ne bi dozvolio da popiju ni gutljaj vode sa njega.” (Tirmizi, br. 2321; Ibn Madže, br. 4112; Bejheki, Šuabu ‘l-iman, br. 10512) Od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, se također prenosi da je rekao: “Ljubav prema dunjaluku je izvor svih grijeha.” (Ibn Ebi ‘d-Dunja, Zemmu ‘d-Dunja, br. 9; Bejheki, Šuabu ‘liman, br. 10501).
“Dunjaluk je proklet, zajedno sa svim onim što se nalazi na njemu, izuzev onoga što je radi Uzvišenog Allaha…” (Tirmizi, br. 2322; Ibn Madže, br. 4112, 4111) Ebu Musa el-Eš’ari, radijallahu anh, prenosi: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘Ko voli dunjaluk, nanosi štetu svom ahiretu. A ko voli ahiret, nanosi štetu svom dunjaluku. Stoga, izaberite vječno u odnosu na prolazno.’” (Ahmed b. Hanbel, El-Musned, 4/412; Hakim; El-Mustedrek, 4/308; Ibn Hibban, Es-Sahih, br. 709) Zejd b. Erkam, radijallahu anh, je ispričao: “Bili smo zajedno sa Ebu Bekrom. Tražio je nešto za piće, pa su mu donijeli šerbe od meda. No, kada ga je prinio ustima, zaplakao je. Vidjevši njega kako plače, i prisutni su počeli plakati. Nakon nekog vremena, prisutni su prestali plakati, međutim, Ebu Bekr je još uvije plakao. Toliko je plakao da su prisutni pomislili da neće moći popiti ono što su mu donijeli. Kada je napokon obrisao suze, upitaše ga: ‘O halifo Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem! Šta te je rasplakalo?’, a on je odgovorio: ‘Jedne prilike dok sam bio sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, vidio sam ga kako nešto pokušava udaljiti od sebe, iako pored njega nije bilo nikoga. Upitao sam ga: ‘O Allahov Poslaniče, šta je to što udaljavaš od sebe?’, a on, sallallahu alejhi ve sellem, mi je odgovorio: ‘Dunjaluk mi se pokazao u jednom liku i pokušao mi se približiti. Ja mu rekoh: ‘Udalji se od mene!’, a on me pogleda i reče: ‘Čak i ako se ti spasiš od mene, oni koji dođu poslije tebe neće se spasiti!’ (Zbog toga plačem)” (Ibn Ebi ‘d-Dunja, Zemmu ‘d-Dunja, br. 11; Bezzar, El-Musned, br. 44; Hakim, El-Mustedrek, 4/309; Bejheki, Šuabu ‘l-iman, br. 10518)
Od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, se također prenose i sljedeći hadisi: “Veličanstveni i Uzvišeni Allah nije stvorio ništa što Mu je mrže od dunjaluka. Od kako ga je stvorio, nije ga pogledao (pogledom zadovoljstva).” (Ibn Ebi ‘d-Dunja, Zemmu ‘d-Dunja, br. 40; Bejheki, Šuabu ‘l-iman, br. 10500) “Dunjaluk je kuća onih koji nemaju (ahiretsku) kuću, imetak onih koji nemaju (ahiretski) imetak. Taj imetak prikupljaju samo oni koji nemaju razuma. Oni koji nemaju znanja, zbog dunjaluka gaje neprijateljstvo prema drugima. Oni koji nemaju razumijevanja, zbog njega zavide. Oni koji nemaju uvjerenja, rade (samo) za njega.” (Ahmed b. Hanbel, El-Musned, 6/71; Bejheki, Šuabu ‘l-iman, br. 10637-38; Munziri, et-Tergib ve ‘t-terhib, 4/104; Zebidi, Ithafu ‘s-Sade, 9/545) “Ko osvane a da mu je najveći dert (briga) dunjaluk, od Allaha neće dobiti ništa (od Njegove blizine i ljubavi). Allah će u njegovo srce smjestiti četvero: tugu koja ne prestaje, okupiranost koja ga neće napuštati, stanje siromaštva koje nikada neće prestati i nadu koju neće ostvariti…” (Ibn Ebi ‘d- Dunja, Zemmu ‘d-Dunja, br. 46; Taberani, El-Mu’džemu ‘l-evsat, br. 471; Dejlemi, Musnedu ‘l-Firdevs, br. 5818)
Kosti na smetljištu
Ebu Hurejre, radijallahu anh, prenosi: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, me jedne prilike upitao: ‘O Ebu Hurejre! Želiš li da ti pokažem dunjaluk i ono što je na njemu?’ ‘Da, Allahov Poslaniče.’, odgovorio sam. On me tada uzeo za ruku i odveo na jednu medinsku poljanu. Tu je bilo smetljište na kojem su se nalazile ljudske lobanje, izmet, kosti i poderana odjeća. Nakon što mi je to pokazao, rekao mi je: ‘O Ebu Hurejre! I u ovim glavama, kao i u vašim, bile su pohlepa i ambicije, nade i očekivanja. A danas su to samo kosti bez kože. Sutra će istruhnuti u potpunosti i ostat će samo prah. Ovaj izmet predstavlja ono što su oni jeli. Odakle god da su stjecali imetak, izbacili su ga iz stomaka. Ljudi sada bježe od toga. Ova stara odjeća bila je njihov ukras, a sada su to samo pocijepani komadi platna koje raznosi vjetar. Ove kosti su kosti njihovih jahalica na kojima su obilazili razna mjesta. Eto, ko želi da plače nad dunjalukom, neka plače!’ Čuvši to, ja i svi ashabi koji su bili sa nama, počeli smo plakati.” (Zebidi, Ithafu ‘s-Sade, 9/546)
Važna upozorenja
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Dunjaluk je između nebesa i Zemlje otkako ga je Uzvišeni Allah stvorio i nikada ga nije pogledao (pogledom milosti). Na Sudnjem danu, dunjaluk će reći: ‘Allahu moj, podari me onom Svome prijatelju čiji je stepen najniži!’ Allah, dželle ša’nuhu, će tada odgovoriti: ‘Šuti, o ti koji nemaš nikakve vrijednosti! Za njihova života nisam bio zadovoljan da oni pripadnu tebi, zar da danas budem zadovoljan?!’” (Ebu Nuajm, Hil’jetu ‘l-evlija, 1/72; Ibn Ebi ‘d-Dunja, Zemmu ‘d-Dunja, br. 40; Zebidi, Ithafu ‘s-Sade, 9/547-548) U drugom hadisu se prenosi da je rekao: “Na Sudnjem danu vidjet ćete skupine čija će djela biti kao planine, ali će Allah, dželle ša’nuhu, narediti da ih odvedu u džehennem.”
Plemeniti ashabi, radijallahu anhum, upitaše: ‘O Allahov Poslaniče, jesu li oni klanjali namaz?’ ‘Da. Oni su klanjali namaz, postili, noći provodili u dovi, ali kada bi im bio ponuđen dunjaluk, uzimali su ga pohlepno, ne gledajući na haram i halal.’” (Ebu Nuajm, Hil’jetu ‘l-evlija, 1/233) Jednog jutra Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je izašao pred ashabe, radijallahu anhum, i rekao: “Ima li među vama onih od kojih je Allah, dželle ša’nuhu, otklonio sljepilo i učinio ih posjednicima besireta (pronicljivost)? Znajte dobro, ko se povede za dunjalukom i bude gajio dugu nadu, Allah će njegovo srce učiniti slijepim. Ko sustegne srce od dunjaluka i bude imao kratku nadu, Allah će ga podučiti znanju bez posrednika i podarit će mu uputu bez vodiča. Znajte dobro, poslije vas će doći ljudi koji će vlast (dunjalučku vlast i imetak) postizati samo silom i ubijanjem. Bogatstvo će postizati samo škrtarenjem i hvalisanjem. Muhabet (ljubav ljudi) će postizati samo slijeđenjem heve (nefsanski prohtjevi). Znajte dobro! Ko dočeka to vrijeme, ako odabere siromaštvo, a u prilici je da se obogati na nedozvoljen način; strpi se da bude nevoljen, umjesto da dobije ljubav slijeđenjem strasti; odabere poniženje, a u prilici je da bude na vlasti (na haram način); i sve to bude činio radi Allahova zadovoljstva, Uzvišeni Allah će mu dati nagradu pedeset siddika (potpuno iskreni robovi).” (Ibn Ebi ‘d-Dunja, Zemmu ‘d- Dunja, br. 105; Ebu Nuajm, Hil’jetu ‘l-evlija, 6/340; 8/143; Bejheki, Šuabu ‘l-iman, br. 10582)
Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Ubejdu b. Džerraha, radijallahu anh, poslao u Bahrein da naplati porez. On se vratio sa velikom količinom imetka. Čuvši da se Ebu Ubejde, radijallahu anh, vratio punih ruku, sljedeće jutro ensarije u velikom broju dođoše na sabah-namaz. Nakon namaza, svi su se okrenuli prema Ebu Ubejdi, radijallahu anh. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se tada nasmija i reče: “Čini mi se da ste čuli kako se Ebu Ubejde vratio sa velikim imetkom.” “Da, Allahov Poslaniče”, odgovoriše ensarije, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, im reče: “Neka vam je radosna vijest, očekujte ono čemu se radujete. Uistinu se za vas ne bojim siromaštva. Ali, bojim se da vam se dunjaluk ne ponudi kao što se ponudio onima prije vas, pa da se natječete za dunjaluk kao što su se oni natjecali, i da vas odvede u propast kao što je i njih upropastio.” (Buhari, br. 4015; Muslim, br. 2961; Ibn Ebi ‘d-Dunja, Zemmu ‘d-Dunja, br. 271, 364) U drugom hadisu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ne dozvolite da vaša srca budu okupirana spominjanjem dunjaluka.” (Ibn Ebi ‘d-Dunja, Zemmu ‘d-Dunja, br. 435; Bejheki, Šuabu ‘l-iman, br. 10584)
Kada Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije bio zadovoljan da se dunjaluk spominje, šta je onda tek sa pohlepom za dunjalukom?! Enes, radijallahu anh, prenosi: “Nijedna deva nikada nije prolazila ispred deve Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Jednom prilikom neki mlad čovjek je došao na devi i njegova deva je prošla ispred deve Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa su se muslimani uznemirili zbog toga. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je tada rekao: “Sve što je uzdignuto na ovom svijetu, bit će i poniženo. To je Allahov zakon.” (Buhari, br. 2872; Ibn Ebi ‘d-Dunja, Zemmu ‘d-Dunja, br. 367) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Nakon mene će doći takvo vrijeme da će dunjaluk gutati vaš iman, kao što vatra guta drva.” (Zebidi, Ithafu ‘s-Sade, 9/558)
Šta govori poslanik, a šta čini ummet?
Isa, alejhisselam, je rekao: “Ne uzimajte dunjaluk za gospodara, jer će vas učiniti svojim robovima. Čuvajte svoj kapital kod Onoga Koji ga neće upropastiti. Onaj ko posjeduje dunjalučki kapital, strahuje da ga ne izgubi, a onaj čiji kapital je kod Allaha, dželle ša’nuhu, ne nosi takav strah. Dunjaluk i ahiret su dvije suprotnosti. Koliko zadovoljiš jedno, drugo ćeš rastužiti.” U drugoj predaji se prenosi da je rekao: “O havarijuni, ja sam za vas dunjaluk strmoglavio na tlo. Nakon mene, nemojte ga oživljavati i podizati sa tla. Dokaz da je dunjaluk zlo je to što se na njemu čini nepokornost prema Uzvišenom Allahu.
Drugi dokaz je to što se ahiret postiže jedino napuštanjem dunjaluka. Budite pažljivi, prolazite dunjalukom, ali ne pridajite mu značaj. Znajte da je temelj svih grijeha ljubav prema dunjaluku. Mnogo je ljubavi koje zaljubljeniku donose vječnu tugu.” Od njega se također prenose i sljedeće riječi: “Kao što je nemoguće da voda i vatra budu u jednoj posudi, isto tako je nemoguće da u srcu vjernika istovremeno budu ljubav prema dunjaluku i ljubav prema ahiretu.” Jedne prilike su mu havarijuni kazali: “O poslaniče naš, kada bi imao kuću u koju bi se mogao skloniti…”, a on, alejhisselam, je odgovorio: “Dovoljna nam je stara odjeća ostala od onih koji su bili prije nas.” Prenosi se da se jednog dana Isa, alejhisselam, našao na velikoj kiši i grmljavini. Počeo je tražiti mjesto na koje bi se sklonio. Vidio je jedan šator u daljini i krenuo prema njemu. Kada se približio, unutra je vidio jednu ženu, te se odmah udaljio. Zatim je ugledao jednu pećinu i krenuo prema njoj, međutim, kada se približio, u pećini je ugledao lava. Pomilovao ga je, a nakon toga se obratio Uzvišenom Gospodaru riječima: “Allahu moj, svima si dao neko utočište, osim meni.” Uzvišeni Allah mu je tada objavio: “Tvoje utočište je na mjestu koje sam stvorio iz Svoje milosti; tvoje utočište je u džennetu. Tamo ću te oženiti sa stotinu hurija. Imat ćeš svadbu koja će trajati četiri hiljade godina, a jedan dan te godine trajat će koliko cijeli dunjalučki život. Potom ću jednom glasniku narediti da kaže: ‘Gdje su oni koji su bili zahidi na Dunjaluku? Neka dođu na svadbu istinskog zahida, Isaa, sina Merjemina!’”
Ammar b. Said, rahmetullahi alejh, pripovijeda: “Isa, alejhisselam, je svratio u neko mjesto čiji su stanovnici ležali mrtvi po ulicama i avlijama svojih kuća. Vidjevši to, Isa, alejhisselam, reče: ‘O moji havarijuni, oni su umrli od Allahove kazne. Da nije tako, jedni druge bi zakopali, ne bi ostali ovako ležati.’ Havarijuni mu na to kazaše: ‘O Allahov poslaniče, želimo znati šta se s njima dogodilo.’ Tada Isa, alejhisselam, zamoli Allaha, dželle ša’nuhu, da ga obavijesti o njihovom stanju, a Allah, dželle ša’nuhu, mu objavi: ‘Kada padne noć, obrati se tim ljudima, pa će te oni obavijestiti.’ Nakon što je nastupila noć, Isa, alejhisselam, se pope na jedno brdo i povika: ‘O narode ovog mjesta!’ ‘Odazivamo se Allahov poslaniče!’, odgovori jedan od njih. ‘Šta vam se desilo?’, upita Isa, alejhisselam. ‘Zanoćili smo u uživanju, a osvanuli u džehennemu.’, odgovori čovjek. ‘Šta je uzrok tome?’ ‘Ljubav prema dunjaluku i slijeđenje grješnika.’ ‘Kakva je bila vaša ljubav prema dunjaluku?’, upita Isa, alejhisselam. ‘Kao ljubav malog djeteta prema majci. Kada bi nam se dunjaluk približio, bili smo radosni, a kada bi se od nas udaljio, tugovali smo i plakali.’ ‘Šta se desilo sa tvojim drugovima pa ne odgovaraju na moja pitanja?’ ‘Njima su meleki usta zatvorili vatrom!’, odgovori čovjek. ‘Kad je tako, kako onda ti odgovaraš?’, upita Isa, alejhisselam. ‘Ja sam bio s njima, ali nisam bio kao oni.
Međutim, kada se kazna spustila na njih, zahvatila je i mene. Ja sada visim na ivici džehennema. Ne znam da li ću biti spašen ili bačen naglavačke.’ Nakon toga Isa, alejhisselam, se havarijunima obrati sljedećim riječima: ‘Jedenje ječmenog hljeba, odijevanje odjeće od grube vune i spavanje napolju, velika je blagodat.’” Također se prenosi da je Isa, alejhisselam, rekao: “O havarijuni, nakon što ste postigli sreću u vjeri, budite zadovoljni sa malo dunjaluka, baš kao što su oni koji su postigli sreću u pogledu dunjaluka, zadovoljni sa malo u vjeri!” “O vi koji želite Dunjaluk kako biste činili dobročinstvo, vaše najveće dobročinstvo je da napustite dunjaluk.”
Raniji poslanici i dunjaluk
Prenosi se da je Sulejman, alejhisselam, zajedno sa skupinom ljudi krenuo na put. Ptice su letjele nad njim i pravile mu hlad, a ljudi i džini su hodali pored njega. Idući tako svratili su kod nekog pobožnjaka iz naroda Benu Israila. Vidjevši ih u tom stanju, pobožnjak Sulejmanu, alejhisselam, reče: “O sine Davudov! Uistinu ti je Allah dao veliko dobro i moć.” Sulejman, alejhisselam, mu odgovori: “Jedno spominjanje Allaha u knjizi djela vjernika, vrednije je od carstva darovanog Sulejmanu, sinu Davudovu. Jer, carstvo darovano sinu Davudovu će propasti i nestati, a zikrullah ostaje vječan.” Vezano za Adema, alejhisselam, prenosi se sljedeći događaj: “Kada je Adem, alejhisselam, u džennetu pojeo plod sa zabranjenog drveta, stomak mu se naduo, te je osjetio potrebu za vršenjem nužde. Zapravo samo plodovi tog drveta imali su svojstvo da se u stomaku prerađuju u izmet. Zbog toga i jesu bili zabranjeni. Adem, alejhisselam, se tada ushodao po džennetu, tražeći mjesto gdje bi izvršio nuždu.
Uzvišeni Allah je tada poslao jednog meleka da priča sa njim. Melek ga je upitao: ‘Šta tražiš?’ ‘Želim da izbacim teret iz svoga stomaka.’, odgovori Adem, alejhisselam. Meleku tada bi rečeno: ‘Pitaj ga gdje će izbaciti ono što mu je u stomaku! Na krevete? Na prijestolja? U rijeke? Ili u hladovinu drveća? Upitaj ga vidi li ovdje ijedno mjesto koje bi tome odgovaralo! I reci mu da za takvo nešto mora sići na dunjaluk!’” Prenosi se da je Džibril, alejhisselam, Nuhu, alejhisselam, rekao: “O poslaniče čiji je život bio najduži, kakav je dunjaluk?” Nuh, alejhisselam, je odgovorio: “Kao kuća sa dvoja vrata… Na jedna sam ušao, na druga izašao.” Kada su od Isaa, alejhisselam, zatražili: “Kaži nam jedno djelo kojim ćemo steći Allahovu ljubav!”, on je odgovorio: “Mrzite dunjaluk, da bi vas Allah volio.” Po pitanju ljubavi prema dunjaluku, navedeno je više nego dovoljno. No, poslušajmo i riječi velikana u vezi sa tom temom.
Dunjaluk u očima velikana
Hazreti Ali, radijallahu anh, je rekao: “Kod koga se nađe sljedećih šest osobina, biće mu dovoljne da uđe u džennet i spasi se džehennema: • spoznaja Allaha, dželle ša’nuhu, i pokornost Njemu • spoznaja šejtana i nepokornost njemu • spoznaja i istine i postupanje po njoj • spoznaja zablude i suzdržavanje od nje • spoznaja dunjaluka i povlačenje od njega • spoznaja ahireta i čežnja za njim.” Neki mudri rob je kazao: “Sve što posjeduješ na dunjaluku imalo je svog vlasnika prije tebe i imat će vlasnika poslije tebe. Ništa od dunjaluka nije tvoje, osim ono što ti je nužno. Budući da je tako, ne dozvoli da budeš upropašten zbog jednog zalogaja. Na dunjaluku budi postač (suzdrži se od njega), a na ahiretu iftari (radi za ahiret). Uistinu kapital dunjaluka je strast, a zarada vatra.” Neki čovjek se Ebu Hazimu, rahmetullahi alejh, požali riječima: “Žalim ti se na ljubav prema dunjaluku u srcu, a nemam čak ni kuću na njemu.” Ebu Hazim, rahmetullahi alejh, mu na to odgovori: “Budi zadovoljan onim što ti Uzvišeni Allah daje od dunjaluka. Uzimaj samo ono što je halal i koristi to samo na ispravan način. Ako tako budeš činio, dunjaluk ti ne može nauditi.” Dakle, onaj ko bude tako postupao, njegovo srce će se ohladiti naspram dunjaluka. Jahja b. Muaz er-Razi, rahmetullahi alejh, je rekao: “Dunjaluk je šejtanski dućan. Ne kradi ništa iz tog dućana, jer će šejtan poći za tobom i uhvatiti te.”
Fudajl b. Ijad, rahmetullahi alejh, je rekao: “Kada bi ovaj svijet bio zlato koje je prolazno, a ahiret zemljana posuda koja je vječna, vječnu posudu bismo trebali pretpostaviti prolaznom zlatu. No, mi smo prolazno pretpostavili vječnom. Šta onda da očekujemo da će biti sa nama?” Seleme b. Dinar, rahmetullahi alejh, je rekao: “Čuvajte se dunjaluka. Do mene je došla vijest da će rob na Sudnjem danu biti zaustavljen pred Gospodarom, pa ako bude od onih koji su hvalili i veličali dunjaluk, biće mu rečeno: ‘Ovo je onaj koji je veličao ono što je Allah unizio.’” Abdullah b. Mesud, radijallahu anh, je rekao: “Svaki čovjek koji osvane živ, na ovom svijetu je gost, a njegov imetak je emanet. Gost će morati krenuti na put, a emanet će biti vraćen vlasniku.” Lukman, alejhisselam, je svome sinu rekao: “Sinko moj, prodaj dunjaluk za ahiret (koristi dunjaluk kako bi stekao ahiret), pa ćeš biti od onih koji su dobitnici na oba svijeta. Ne prodaji ahiret za dunjaluk, jer ćeš izgubiti oboje.” Ebu Umame el-Bahili, radijallahu anh, prenosi: “Kada je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dato poslanstvo, vojska šejtana je došla Iblisu i rekla mu: ‘Poslat je novi poslanik i došao je novi ummet.’ ‘Vole li dunjaluk?’, upitao je Iblis. ‘Da!’, odgovorili su. Iblis im na to reče: ‘Ako vole dunjaluk, ne brine me to što ne obožavaju kipove. Svakog jutra i večeri ću ih nagovarati da čine troje: da stječu imetak na nepravedan način, da ga troše tamo gdje ne treba i da ga ne troše gdje treba… Sva zla su sadržana u to troje.’” Fudajl b. Ijad, rahmetullahi alejh, je rekao: “Kad bi mi bio ponuđen cijeli dunjaluk i kada bih znao da neću odgovarati za njega na ahiretu, prošao bih pored njega kao što vi prolazite pored mrtve životinje, pazeći da je ne dotaknete.”
Kada je hazreti Omer, radijallahu anh, došao u Šam, dočekao ga je Ebu Ubejde b. Džerrah, radijallahu anh, na devi čiji je ular bio ispleten od vlakana. Hazreti Omer, radijallahu anh, mu nazva selam, upita se sa njim, a potom otiđoše njegovoj kući. Ušavši u kuću, hazreti Omer, radijallahu anh, ugleda da u njoj nema ništa osim sablje, štita i sedla, pa reče: “Kamo sreće da si sebi nabavio nešto stvari…” No, Ebu Ubejde b. Džerrah, radijallahu anh, mu na to odgovori: “O vođo pravovjernih, to nam je dovoljno da nas dovede do mjesta odmora (kabura).” Hasan el-Basri, rahmetullahi alejh, je u pismu koje je poslao Omeru b. Abdulazizu, rahmetullahi alejh, napisao: “Neka ti je selam! Čak i da znaš da ćeš posljednji preseliti sa ovoga svijeta, ti živi na njemu kao da si već preselio.” Omer b. Abdulaziz, rahmetullahi alejh, mu je na to odgovorio: “Neka je selam i tebi! Ti budi kao da nikad nisi ni došao sa ahireta, kao da i nisi na dunjaluku.” Jedan velikan je kazao: “Kako je moguće da bude radostan onaj koji zna da je smrt istina? Kako je moguće da se smije onaj koji zna da je džehennem istina? Kako je moguće da pronalazi smiraj u dunjaluku onaj koji zna njegovo stvarno stanje? Kako je moguće da trči za onim što mu nije suđeno onaj koji zna da je kader istina?” Davud et-Tai, rahmetullahi alejh, je rekao: “O sine Ademov, raduješ se što si postigao ono čemu si se nadao, a tvoj život se bliži kraju. Odlažeš da činiš dobra djela kao da korist od njih pripada drugom, a ne tebi.” Ebu Hazim, rahmetullahi alejh, je rekao: “Sve što te raduje na dunjaluku, zasigurno sa sobom nosi i ono što će te rastužiti.”
Hasan el-Basri, rahmetullahi alejh, je rekao: “Duša sina Ademova izlazi iz tijela sa žalom za troje: za onim što je prikupio a nije se zasitio, za onim što je želio a nije postigao i zbog nespremnosti za mjesto na koje ide.” Muhammed b. Munkedir, rahmetullahi alejh, je rekao: “Šta mislite o onome ko je postio bez prekida, noći provodio u ibadetu, imetak dijelio u sadaku, borio se na Allahovu putu, čuvao se harama, ali mu na Sudnjem danu, kada bude doveden pred Gospodara, bude rečeno: ‘Ovo je onaj što je žudio za onim što je Allah unizio (dunjaluk), a nije čeznuo za onim što je Allah uzvisio (ahiret)!’? A ima li neko među nama – koji imamo toliko grijeha i propu“ sta – da ne žudi za dunjalukom? Sem toga, osim što imamo mnoštvo grijeha, i naši farzovi su nepotpuni.” Jedan od velikana je rekao: “Dunjaluk je mjesto koje će na kraju postati ruševina. A veća ruševina od te ruševine je srce koje ga je voljelo. Ahiret je mjesto ljepote, a ono što je još ljepše od njega je srce koje čezne za njim.”
Ibrahim b. Edhem, rahmetullahi alejh, je nekog čovjeka upitao: “Da li je za tebe ljepši novac od srebra koji vidiš u snu ili novac od zlata koji vidiš na javi?” Čovjek odgovori: “Naravno da je ljepši novac od zlata koji vidim na javi.” Ibrahim b. Edhem, rahmetullahi alejh, mu na to reče: “Neistinu si rekao! Jer, ono što voliš na dunjaluku je kao ono što vidiš u snu, a ono što voliš na ahiretu je kao ono što vidiš na javi.” Jahja b. Muaz, radijallahu anh, je rekao: “Tri su vrste pametnih ljudi: oni koji napuste dunjaluk prije nego dunjaluk njih napusti, oni koji se pripreme za život u kaburu prije nego što uđu u njega i oni koji steknu zadovoljstvo Gospodara prije nego se susretnu s Njim.”
Bekr b. Abdullah el-Muzeni, rahmetullahi alejh, je rekao: “Onaj koji dunjalukom želi zadovoljiti i prekinuti potrebu za dunjalukom, je kao onaj koji slamom pokušava ugasiti vatru.” U jednoj hutbi Omer b. Abdulaziz, rahmetullahi alejh, je rekao: “O ljudi, vi ste stvoreni za nešto tako veliko, da ako to budete samo potvrđivali, a ne budete radili ono što se od vas traži, smatrat ćete se maloumnicima i lažljivcima, i bit ćete upropašteni. Stvoreni ste za vječni svijet, a vi se bavite prolaznim. O Allahovi robovi, vi ste u mjestu gdje vam hrana zapinje u grlu, a piće oduzima dah. Dobro koje želite, možete postići samo ostavljajući neko drugo dobro. Stoga, radite za mjesto na kojem ćete ostati vječno.” Nakon što je to rekao, počeo je glasno plakati i sišao je s minbera.
Kad kažemo dunjaluk…
Podsjetimo se na hadis Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Dunjaluk je proklet, zajedno sa svim onim što se nalazi na njemu, izuzev onoga što je radi Uzvišenog Allaha…” (Tirmizi, br. 2322; Ibn Madže, br. 4112, 4111) Šta je to što je “radi Allaha”, a šta je to što je izvan toga i što je prokleto? Kad kažemo “dunjaluk”, to podrazumijeva troje: 1. Ono što formom i suštinom očito nije radi Allaha, dželle ša’nuhu, a to su grijesi. Jer, nijedan grijeh ne može biti radi Allaha, makar bio učinjen i sa lijepim nijetom i ciljem. U ovu kategoriju spada i prevelika okupiranost stvarima koje su dozvoljene, ali ne donose nikakvu korist, jer to je suština dunjaluka.
U korijenu toga je gaflet (nemar), koji predstavlja temelj svih grijeha. Djela koja svojom formom izgledaju kao da su radi Allaha, dželle ša’nuhu, ali se čine zbog dunjaluka, tj. u nijetu je dunjaluk. Tri su vrste takvih djela: znanje, zikr i suprotstavljanje željama nefsa… Ukoliko se to troje čini radi ahireta, iz ljubavi prema Allahu, dželle ša’nuhu, koliko god da je vezano za dunjaluk, ne ubraja se u dunjaluk i vodi ka Allahu, dželle ša’nuhu. Ako se pak znanje stječe radi ugleda, položaja ili metka, to je dunjaluk. Isto je i sa zikrullahom.
Ukoliko se čovjek posvećuje zikru da bi ga ljudi smatrali pobožnjakom, onda se i to ubraja u ono što je prokleto. To što takvo djelo po svojoj formi izgleda kao da je radi Allaha, dželle ša’nuhu, ne donosi nikakvu korist. 3. Djela koja svojom formom izgledaju kao nefsanski užici, ali zbog nijeta postaju djela radi Allaha, dželle ša’nuhu. Primjeri za to su: jedenje ukusnih jela sa ciljem zadobijanja snage za činjenje ibadeta, stupanje u brak sa ciljem čuvanja od bluda i stjecanja potomstva, stjecanje imetka da bi se izbjegla ovisnost o ljudima i da bi se moglo nesmetano robovati, obavljati ibadete i slično…
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ko bude stjecao dunjaluk – makar to bilo i na halal način – kako bi bio hvaljen, susret će se sa Allahovom srdžbom (na Sudnjem danu). Ko bude stjecao dunjaluk kako bi se sačuvao od prosjačenja i zaštitio svoj nefs (od opasnosti), doći će na Sudnjem danu, a lice će mu blistati poput punog mjeseca.” (Ibn Ebi Šejbe, El-Musannef, br. 22625; Ibn Ebi ‘d-Dunja, El-Ijal, br. 32; Ebu Nuajm, Hil’jetu ‘l-evlija, 3/130-131) Shodno tome, dunjaluk koji se spominje kao proklet jeste sve ono što se čini samo radi nefsa i ne donosi nikakvu ahiretsku korist. Suprotno tome, sve ono što donosi ahiretsku korist, ne ubraja se u dunjaluk. Baš kao što se hrana za jahalicu putnika koji putuje na hadž ubraja u poputninu. Djela koja se rade samo zbog dunjalučkih interesa Uzvišeni Allah je nazvao “heva” ili prohtjevi. U Časnom Kur’anu je kazao: “A onome koji je pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio i dušu od prohtjeva suzdržao, džennet će boravište biti sigurno.” (Nazi’at, 40-41)
Slijeđenje prohtjeva oličeno je u pet stvari. Gospodar svjetova ih spominje u sljedećem ajetu: “Znajte da život na ovome svijetu nije ništa drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece!” (Hadid, 20) Sedam je stvari koje čovjeka navode na povođenje za prohtjevima, a spomenute su u ajetu: “Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovome svijetu; a najljepše mjesto povratka je u Allaha.” (Al-i ‘Imran, 14) Stoga, sve što je za ahiret, od ahireta je. Zadovoljavanje želja i prohtjeva nefsa više nego što je potrebno, ne može se smatrati ahiretskim djelom. Prema tome, postoje tri stepena ljudi, shodno onome koliko uzimaju od dunjaluka, a to su:
• oni koji uzimaju onoliko koliko je nužno
• oni koji uzimaju onoliko koliko je potrebno, ali prevazilazi granice nužnog
• oni koji uzimaju ono što prevazilazi granice potrebnog i ubraja se u luksuz, a tu nema kraja. Kraj onih koji budu zavedeni dunjalučkim ukrasima bit će vječni džehennem. Zapravo ne spašava se od opasnosti ni onaj ko uzima od dunjaluka sve ono što mu je potrebno. Jer, dvije su vrste potreba: jedne su bliske nužnom, druge su bliske uživanju. Između njih također postoji razlika, koja ovisi od situacije i okolnosti. Generalno, danas ljudi mnoge stvari koje nisu nužne, a koje počesto znaju biti i višak, ubrajaju u potrebe, međutim, polaganje računa za njih neće biti nimalo lahko. Zbog toga su se Allahovi dostovi uvijek zadovoljavali onim što je nužno.
