Plači nad svojim nefsom!
Poznati sufijski učenjak 14. stoljeća i jedan od pirova šazilijskog tarikata, Abdullah el-Iskenderi, k.s., u djelu „Tadžu ‘l-arus“, sljedećim riječima podsjeća na veliku opasnost kibura (nadmenost) i gafleta (nemar): Ne postoji dužnik koji je toliko sklon odgađanju vraćanja duga, kao što je to nefs; ne postoji veći neprijatelj od šejtana; i ne postoji oponent koji je toliko snažan kao što su to nefsanski prohtjevi. Također, ne postoji veća prepreka koja sprečava duhovnu pomoć koja ti se spušta, kao što je to kibur. Jer, kišnica se nikada ne zadržava na vrhovima planina, nego uvijek teče u nizine. Tako je i sa srcima nadmenih osoba. Milost se samo spušta niz njih i slijeva se u srca poniznih robova.
Kada kažemo „nadmena osoba“, mislimo na onoga ko ne želi prihvatiti istinu, a ne na onoga ko oblači lijepu odjeću. Kibur ili nadmenost je neprihvatanje istine i omalovažavanje ljudi, smatrajući ih manje vrijednim. Ne misli da je kibur prisutan samo kod onih koji posjeduju neki položaj i koji su utonuli u dunjaluk. Čak i siromah koji ne može da pronađe ništa što bi večerao, može biti posjednik kibura. Zbog toga što proizilazi iz uzdizanja naspram Allahovih stvorenja, kibur kvari stanje osobe, a nikada ga ne popravlja. Ne misli da je onaj ko padne u tamnicu doživio propast. Istinsku propast doživio je onaj ko je, suprotstavljajući se Allahovim, dž.š., naredbama i zabranama, svoje potpuno čisto tijelo zaprljao prljavštinom grijeha. Mnogo je onih koji udjeljuju novac, ali je veoma malo onih koji su spremni žrtvovati svoj život na Allahovom, dž.š., putu. Bezumnik plače zbog smrti svoga nepokornog djeteta koje ga je odvraćalo od Allaha, dž.š., a ne plače zbog svojih grijeha.
Takav, govorom svoga stanja, kao da kaže: „Ja plačem zbog toga što je otišao onaj koji me odvraćao od moga Gospodara.“ Međutim, on ne bi trebao plakati zbog toga i trebao bi se usmjeriti Gospodaru. Jer, Uzvišeni Gospodar je otklonio prepreku koja ga je odvraćala od Njega. Kako je samo ružno to što, unatoč tvojoj sijedoj kosi i bradi, razmišljaš poput malog djeteta i što još uvijek nisi razumio šta tvoj Gospodar traži od tebe! Ako imaš pameti, zaplači nad svojim stanjem, prije nego što drugi zaplaču nad tobom! Bez sumnje, kada umreš, tvoja supruga, djeca i prijatelji neće plakati zbog rastanka s tobom, nego zbog toga što će ostati lišeni koristi koja im je dolazila od tebe.
Stoga, ti ih preduhitri i kaži: „Ono što meni priliči jeste da plačem zbog onoga što sam izgubio od blagodati i nagrada koje sam mogao dobiti od svoga Gospodara.“ Kao neznanje dovoljno ti je to što si nepokoran svome Gospodaru, dok On prema tebi dosljedno ispunjava Svoja obećanja. Nije junak onaj ko je u stanju da glasno viče među ljudima, junak je onaj ko viče na svoj nefs i ko ga uspije usmjeriti Uzvišenom Allahu. Onaj ko dunjalučke nevolje smatra velikim, a zanemaruje ahiretske nevolje, liči na čovjeka koji se ne osvrće na lava koji trči da ga raskomada, a zabavio se buhom koja je ugrizla njegovu kožu. Ko god je nemaran spram Allaha, dž.š., bez sumnje će se zaokupiti nebitnim stvarima. A onaj ko nije nemaran spram Njega Uzvišenog, ne može biti zaokupljen ničim mimo Njega.
Najljepše stanje za tebe je da svoj dunjalučki život provedeš u nastojanju da postigneš ahiretsku sreću. O ti koji upropaštavaš svoj ahiret u želji da postigneš dunjaluk! Kako je samo ružno kada je vojnik kukavica! Kako je ružno kada književnik stalno pravi jezičke greške! Kako je ružno kada onaj ko hoće da živi poput zahida, svojim srcem želi dunjaluk! Istinski junak nije onaj ko ti pokaže koliko je tvoje srce bolesno, nego onaj ko te odgoji i očisti zarad Allaha, dž.š.
