Osam vrlina
Prema djelu “Ogranci imana”, Ismaila Hakkija Bursevija, rah., iman ima sedamdeset i sedam ogranaka. Vjerovati u sve njih je farz. Onaj ko ih porekne, napustio je farz. Osvrnut ćemo se na osam njih, te osam vrlina na kojima se temelje:
Prva vrlina: Prekidanje srčane veze sa dunjalukom i spašavanje srca od ljubavi za imetkom. Ljubav prema imetku je prepreka ljubavi prema Allahu, dž.š. Naravno, imetak je sredstvo kojim zadovoljavamo svoje potrebe. Svaki pojedinac ima potrebu za jelom, pićem, odijevanjem, posjedovanjem kuće i jahalice, finansiranjem školovanja djece itd. Živjeti bez imetka znači živjeti u stanju poniženosti i ovisnosti o drugima. A vjernik ne voli stanja poniženosti i ovisnosti o ljudima. Čovjek po svojoj prirodi ima potrebu za imetkom. Međutim, uporedo s tim, njegov nefs ima svojstvo da teži ka niskosti. Zbog toga je čišćenje srca od niskih nefsanskih želja jedan od ogranaka imana. Dakle, nije ispravno imetak čuvati u srcu, a niti ga rasipati na nefsanske prohtjeve. Ono što je ispravno i potrebno jeste odvojiti srce od imetka, te i imetak i srce koristiti na Allahovom, dž.š., putu.
Druga vrlina: Spašavanje od želje za slavom i od osjećaja superiornosti u odnosu na druge. Čovjek može imati želju da postane kjamil insan, međutim, ta želja ne smije biti s ciljem samopokazivanja, prestiža ili ugleda. Čast je odlika koju Uzvišeni Allah daje čovjeku. Onaj ko je kod Njega Uzvišenog častan, taj je vječno častan, a čast i veličina samo u očima ljudi, su prolazne. Ta lažna veličina čovjeka vodi u propast. Na ovome putu, najbitnije je slomiti nefs. Sufija koji se uspije ukrasiti poniznošću postigao je veću bliskost sa Allahom, dž.š., nego da je učinio na hiljade dobrovoljnih ibadeta.
Treća vrlina: Odustajanje od želje za osvetom. Ljutnja i osvetoljubivost štete imanu. Praštanje, tolerancija i milost prema Pejgamberovom, s.a.v.s., ummetu sredstva su postizanja kemalata (duhovna zrelost, potpunost). Prema vjerovanju ehl-i sunneta vjernik se ne treba svetiti čak ni onim osobama koje zaslužuju da im se osveti. Jer, Uzvišeni Allah je kadar da im se osveti. Iz tog razloga, poslove treba prepustiti Allahu, dž.š. Ko pokrije jednu sramotu nekog roba na dunjaluku, Uzvišeni Gospodar će pokriti stotinu hiljada njegovih sramota na Sudnjem danu. A ko otkrije skriveni grijeh druge osobe, Uzvišeni Allah će ga na Sudnjem danu osramotiti njegovim grijesima.
Četvrta vrlina: Odustajanje od zavisti. Onaj ko, kada vidi blagodati koje su date drugoj osobi, osjeti uznemirenost i poželi da te blagodati nestanu, taj je zavidnik. A takvo postupanje je suprotstavljanje Allahovoj, dž.š., raspodjeli.
Peta vrlina: Odustajanje od rijaluka (pretvaranje). Rijaluk je stanje u kojem osoba čini djela želeći da postigne naklonost ljudi, zanemarujući pri tom Allahovo, dž.š., zadovoljstvo i iskrenost. Jako je teško spasiti se tog stanja. Jer, budući da čovjek voli kada dobije pohvalu od ljudi, veoma lahko može zapasti u rijaluk. Međutim, svaki posao i svako djelo treba činiti isključivo zarad Allaha, dž.š.
Šesta vrlina: Odustajanje od licemjerstva i dvoličnosti. Postoje dvije vrste ili dva aspekta dvoličnosti. Prva vrsta je dvoličnost u pogledu Šerijata i imana. To je stanje u kojem se osoba prikazuje kao vjernik, a u srcu krije nevjerovanje. Druga vrsta je dvoličnost u pogledu djela. Pokazatelji ove vrste dvoličnosti su govorenje neistine, neodržavanje date riječi, pronevjera emaneta, nepostojanje milosti prema stvorenjima, pretjerana srdžba i mržnja, itd. Sva ta stanja nanose štetu imanu. Koliko je samo onih koje ljudi smatraju kjamilima (potpuni robovi), a koji su zapali u skriveno licemjerje.
Sedma vrlina: Odustajanje od udžba. Udžb je umišljenost i samoljublje. Osoba koja se divi sebi i smatra se dostojnom nekog stepena, iako objektivno nije dostojna tog stepena, oboljela je od bolesti udžba. Spas od udžba je u traženju zaštite od Uzvišenog Gospodara, prije nego li se zapadne u takvo stanje.
Osma vrlina: Odustajanje od kibura. Kibur je stanje u kojem osoba sebe vidi većom od drugih ljudi; stanje u kojem uzdiže svoj nefs iznad njegove vrijednosti, te poriče istinu. Primjer tog stanja je faraon. To što su se Kurejšije suprotstavile islamu i Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., rezultat je upravo kibura. Kada neko oboli od kibura, u njegovom srcu se pojavljuje želja za liderstvom, a iz srca nestaje svijest o robovskom položaju i poniznost. A poniznost je oružje vjernika i znak potpunosti. Da nas Uzvišeni Gospodar sačuva od svih spomenutih negativnih osobina i bolesti. Amin.
