Oni koji se vraćaju
Uzvišeni Gospodar u Časnom Kur’anu kaže: “I povratite se Gospodaru svome i pokorite mu se prije nego što vam kazna dođe – poslije vam niko neće u pomoć priskočiti. I slijedite ono najljepše, ono što vam Gospodar vaš objavljuje.” (Zumer, 54-55) U dijelu časnog ajeta: “I povratite se Gospodaru svome” upotrijebljena je riječ “inaba”. Tu riječ, čije je značenje veoma blisko značenju riječi “tevba” često susrećemo u tesavvufskim djelima. Riječ “tevba” znači povratak, a isto tako, i riječ “inaba” također označava vraćanje i usmjeravanje. Međutim, alimi su kazali da između te dvije riječi postoji razlika.
Učiniti tevbu znači odustati od suprotstavljanja Allahovim, dž.š., propisima i vratiti se izvršavanju Njegovih naredbi. A učiniti inabu znači usmjeriti se Allahu, dž.š., onda kada smo u stanju pokornosti spram Njegovih naredbi. Dakle, inaba se manifestuje kroz još čvršće vezivanje srca za Njegovog vlasnika, ma u kojem stanju bili. Jedan od arifa, Osman Magribi, k.s., je rekao: “Stepen inabe je iznad stepena tevbe. Jer, onaj ko učini tevbu, ukoliko prestane biti nepokoran i prestane se protiviti naredbama Uzvišenog Gospodara, naziva se taibom – pokajnikom. Za njega se ne može kazati da je ‘munib’. Jer, ‘munib’ je onaj koji čini inabu, onaj koji se od nepokornosti i suprotstavljanja, u potpunosti vratio Allahovom, dž.š., zadovoljstvu.” Ebu Ali Dekkak, r.a., navodi da postoje tri stepena tevbe, pa kaže: “Postoje tri stepena tevbe, budući da tevba ili pokajanje ima svoj početak, sredinu i kraj.
Prvi ili početni stepen pokajanja naziva se tevbom. Srednji stepen je inaba, a krajnji stepen ‘evba’. Tevba je svojstvo onih koji se boje Allaha, dž.š., inaba je svojstvo onih koji tevbu čine iz velike želje za Allahovim, dž.š., zadovoljstvom, a ne ponukani strahom, a evba je svojstvo onih koji su u potpunosti predani Allahu, dž.š., i izvršavanju Njegovih zapovijedi.” To što su Allahovi, dž.š., dostovi opisali toliko različitih naziva i stepena tevbe, koristeći izraze koji se spominju i u Časnom Kur’anu, pokazuje koliku su zapravo važnost pridavali samoj tevbi. A svaki izraz spomenut u Časnom Kur’anu nosi posebnu mudrost, o čemu su naši mufessiri naširoko pisali.
Šejh Jahja Širvani, k.s., ovako objašnjava različite stepene inabe: “Inaba označava povratak Uzvišenom Gospodaru na tri načina: Prvi je povratak Gospodaru kroz popravljanje propusta u pogledu izvršavanja ibadeta i pokornosti. Drugi je povratak od grijeha, odmah nakon učinjene tevbe. A treći je povratak obećanju datom Uzvišenom Allahu u Ezelu.” Ponos svjetova Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Svedite račune sa svojim nefsom prije nego li budete pozvani na sviđanje računa, izvagajte svoja djela prije nego li budu vagana, i umrite prije smrti.” Sviđanje računa sa samim sobom, o kojem se govori u časnom hadisu, odraz je stanja koje se nastavlja nakon tevbe. Tesavvufski velikani su kazali da prvi korak koji započinjemo tevbom treba nastaviti kroz sviđanje računa sa sobom. Upozorili su i na to da ukoliko zapostavimo sviđanje računa sa vlastitim nefsom, onda naša tevba neće biti trajna.
Prvi korak prilikom činjenja tevbe je donošenje nijeta za napuštanje grijeha. A preduslov za takav nijet je osjećaj kajanja za učinjene grijehe i sva ružna stanja svoga nefsa. Intenzitet kajanja koje čovjek osjeti, pokazuje čvrstoću njegova nijeta za povratak od grijeha. Ukoliko je kajanje istinsko i potpuno, onda i tevba biva ispravna, te se povratak Uzvišenom Gospodaru nakon tevbe intenzivira. Osoba koja se na takav način pokaje, ostavlja grijehe, jedan po jedan, i udaljava se od svakog stanja i sredine koji bi je mogli navesti na ponovno griješenje. Na koncu, udaljava se od svega što bi joj se moglo ispriječiti na njenom putu ka Allahu, dž.š. Kazali smo da termin “inaba” spomenut u časnom ajetu koji smo naveli na početku, označava činjenje tevbe, a da čovjek pri tome nije u stanju bilo kakvog griješenja niti nepokornosti. Na taj način svi njegovi ibadeti i poslovi bivaju bolji i pretvaraju se u riznicu za vječnost. A popravljanje ibadeta i uljepšavanje pokornosti uljepšavat će vjernikov i spoljašnji izgled, kao i njegov ahlak. Nisu uzaludno tesavvufski velikani skupove derviša upoređivali sa ružičnjacima. Jer, najljepše ruže cvjetaju u baščama vještih baštovana. Baštovan ih po potrebi obrezuje, po potrebi zalijeva. Ali, uvijek im pruža ljubav. Baštovan koji ne voli ruže ne može imati ružičnjak. Zbog toga su nekada velikani, kada bi vidjeli derviša, pitali: “Koje loze si ti ruža?” Allahove, dž.š., evlije su za mu’mine nada, nada da će uz tevbu postati čisti i blistavi, da će zadobiti lijep miris…
A grijesi su, kako se to kaže u našoj blisatvoj Knjizi, tmina. Tevba vodi čovjeka od tmine ka svjetlosti. Ustrajati u tevbi znači ostati u svjetlosti, živjeti u svjetlosti i posjedovati srce puno svjetlosti. Stanje inabe možemo uporediti i sa stanjem ihsana. Kao što znamo, ihsan je, prema definiciji Allahova Poslanika, s.a.v.s., stanje robovanja Allahu, dž.š., kao da Ga vidimo. A to se realizuje trajnim zikrom. Kako srce pronalazi smiraj uz zikr, tako čovjek pronalazi smiraj u bliskosti sa svojim Gospodarom. Rob tada postaje munib – svim svojim bićem se, draga srca, usmjerava Allahu, dž.š. A to je stanje u koje tesavvuf nastoji dovesti čovjeka. Završimo jednom predajom o Džunejdu Bagdadiju, k.s.: Naime, jednog dana ga je jedan njegov prijatelj ugledao tužnog, pa ga je upitao: “Šejhu moj, zbog čega si tužan?” Džunejd Bagdadi, k.s., mu odgovori: “Propustio sam svoj vird, isteklo mi je njegovo vrijeme.” Na to mu prijatelj reče: “Pa nadoknadi ga.”, a Džunejd Bagdadi, k.s., ga upita: “Kada da ga nadoknadim kada je svako vrijeme već unaprijed određeno za vird koji se treba izvršiti u njemu?!” Osoba koja započne sa tevbom, u stanju inabe se učvrsti na putu, a naposlijetku dolazi u stanje evbe – stanje arifā, u kojem se srce očistilo i oslobodilo od svega sem želje za postizanjem Allahovog, dž.š., zadovoljstva. Neka nas Uzvišeni Gospodar učini od onih koji se pokoravaju Njegovim naredbama i koji su postigli Njegovo zadovoljstvo.
Sa Allahovom, dž.š., podrškom i pomoći…
Muhammed Mubarek Elhuseyni
