Oni koji pomažu vjeru Uzvišenog Allaha
Korijen ‘nun-sad-ra’ (nasare) u arapskome jeziku posjeduje značenje pomaganja, spašavanja, pobjede… Riječi: nusret (pobjeda), nasr (pomoć), nasir (pobjednik), ensar (pomagači), su izvedene iz tog korijena. Riječ „nasir – pobjednik“ je riječ čija množina glasi: ensar (pobjednici). Posljednja riječ (ensar) se spominje u Časnome Kur’anu u sljedećim kontekstima:
Ensarije: medinski muslimani
Pojam “ensarija” u značenju pomagača je termin kojim se imenuju muslimani Medine koji su prihvatili i na svaki način pomagali Allahova Poslanika, s.a.v.s., i njegove ashabe, r.anhum, a koji su se, zarad vjere islama, iselili iz Mekke u Medinu. (“Dini Kavramlar Sözlüğü”, DIB Yay., str. 149)
Priča, ukratko ispričana i veoma poučna, o tome kako su medinski muslimani postali ensarijama glasi:
“Jedanaeste godine po poslanstvu Allahova Poslanika, s.a.v.s., (620), tokom sezone hadža, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je u islam pozvao šest osoba iz plemena Hazredž, s kojima se susreo na Akabi. Te osobe koje su smjesta prihvatile islam počele su širiti svoju novu vjeru u Medini, i zahvaljujući tome na islam je prešlo mnogo osoba. Sljedeće godine, opet u vrijeme obavljanja hadža, deset osoba iz Hazredža i dvije iz Evsa, dakle njih dvanaest, došavši u Mekku, ponovo su se sastali sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s.
Godinu nakon ‘Prve prisege na Akabi’, kako je to poznato u historiji islama, desio se drugi susret na Akabi, u kojem je učestvovalo sedamdeset i pet Medinelija. Tada je sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., bio jedino njegov amidža hazreti Abbas, r.a.
Medinelije su pozvale Allahova Poslanika, s.a.v.s., u svoj grad. Tom prilikom je hazreti Abbas, r.a., održao govor kojim ih je upozorio da će, u slučaju da dođe do hidžre, oni biti izloženi pritisku veoma snažnog neprijatelja, te da odmah trebaju odustati od poziva, ako misle pokazati bilo kakvo kolebanje. Medinelije su dale prisegu Allahovome Poslaniku, s.a.v.s., da će ga čuvati kao što čuvaju sebe, svoje imetke i porodice; da će mu biti pokorni i pružati svaku vrstu pomoći; te da će hoditi Pravim putem, bez ikakva ustručavanja pred bilo kime.” (H. Algül: “Ensar”, DİA, XI/251)
U Časnom Kur’anu se ističe da je Uzvišeni Allaha zadovoljan i ensarijama, kao što je zadovoljan i muhadžirima:
“Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime; za njih je On pripremio džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh.“ (Tevbe, 100)
U drugim ajetima se veli da im je Uzvišeni Allah oprostio (Tevbe, 117), da ensarije vole muhadžire i da više vole njima nego sebi (Hašr, 9), te da su se na Allahovome, dž.š., putu borili svojim životima i imecima (Anfal, 72). (“Dini Kavramlar Sözüğü”, str. 149)
Epski maniri ensarija, bili su razlog tome da im, u historiji islama, pripadne naziv “Allahovi pomagači” (ensarullah). Uzvišeni Allah ih je, zajedno sa muhadžirima, nazvao istinskim vjernicima:
“Oni koji vjeruju i isele se, i bore se na Allahovom putu, i oni koji daju sklonište i pomažu – oni su, zbilja, pravi vjernici – njih čeka oprost i obilje plemenito.” (Anfal, 74)
Iako se medinski muslimani nazivaju ensarijama, nisu samo oni „ensarije“ (pomagači). U generalnom smislu, i mekkanski muslimani se mogu nazvati ensarijama ili „ensarullah“ (Allahovi pomagači); tj. mogu se nazvati pomagačima Allahove vjere. Sljedeći ajet potvrđuje navedeno:
„I siromašnim muhadžirima koji su iz rodnog kraja svoga protjerani i imovine svoje lišeni, koji žele da Allahovu milost i naklonost steknu, i Allaha i Poslanika Njegova pomognu – to su, zaista, pravi vjernici.” (Hašr, 8)
Uistinu su mekkanski muslimani pomagali vjeru Allaha, dž.š., i Njegova Poslanika, s.a.v.s., dok su bili u svojoj domovini Mekki, ali i kasnije, kada su preselili u Medinu. Stoga su i oni Allahovi, dž.š., pomagači (ensarullah).
Ensarullah: Allahovi, dž.š., pomagači
U Kur’anu se spominju pojmovi : ensarī illallah (moji pomagači na Allahovome, dž.š., putu) i ensarullah (Allahovi, dž.š., pomagači), a imaju značenje onih koji pomažu poslanike, a.s., i Allahovu, dž.š., vjeru. Sljedeći ajeti govore o tome:
„A kada se Isa uvjerio da oni neće da vjeruju, uzviknuo je: ‘Koji će biti pomagači moji na Allahovom putu?’ – ‘Mi’ – rekoše učenici – ‘mi ćemo biti pomagači Allahove vjere, mi u Allaha vjerujemo, a ti budi svjedok da smo mi poslušni Njemu.’” (Al-i ‘Imran, 52)
“O vjernici, pomozite Allahovu vjeru, kao što su učenici rekli: ‘Mi ćemo pomoći Allahovu vjeru!’ – kad ih je Isa, sin Merjemin, upitao: ‘Hoćete li me pomoći Allaha radi?’ I neki od sinova Israilovih su povjerovali, a drugi nisu, pa smo Mi one koji su povjerovali – protiv neprijatelja njihova pomogli, i oni su pobijedili.” (Saff, 14)
Postoje dvije, veoma bitne činjenice koje se daju derivirati iz ajeta:
- Allah, dž.š., od svih vjernika traži da budu Njegovi pomagači, odnosno pomagači Njegova Poslanika, s.a.v.s., i Njegove vjere.
- Allah, dž.š., je na pomoći vjernicima koji pomažu Njegovu vjeru. Dakle, pomaganje Allahove, dž.š., vjere sredstvo je zadobijanja Njegove pomoći. U četrdesetom ajetu sure Hadž se veli: „Allah će sigurno pomoći one koji vjeru Njegovu pomažu.” A u sedmom ajetu sure Muhammed se veli: “O vjernici, ako Allaha pomognete, i On će vama pomoći i korake vaše učvrstiti.”, a što je dokaz da Allah, dž.š., pomaže one koji pomažu Njegovu vjeru.
Kako biti od onih koji pomažu Allahovu, dž.š., vjeru?
Ukoliko se pitamo kako da budemo od onih koji pomažu Allahovu, dž.š., vjeru, odgovor na to pitanje možemo pronaći u načinima razumijevanja dijela ajeta: „ako Allaha pomognete“:
- „ako Allaha pomognete“: tj. ako budete primjenjivali ono što On Uzvišeni zapovijeda i budete povinovani Njegovim naredbama
- “ako Allaha pomognete”: tj. ako pomognete Njegov poziv
- “ako Allaha pomognete”: tj. ako pomognete Njegovu vjeru
- “ako Allaha pomognete”: tj. ako u Njegovo ime budete pomagali islam i muslimane
- „ako Allaha pomognete“: tj. ako pomognete Njegovu vjeru, Poslanika, s.a.v.s., i one koji su na Njegovome putu
- “ako Allaha pomognete”: tj. ako doprinesete širenju Njegove vjere
- “ako Allaha pomognete”: tj. ako pomnognete Muhammeda, s.a.v.s, pružite mu podršku i budete se uz njega borili…
Iz navedenih razumijevanja jasno je da se pod pomaganjem Allahu, dž.š., podrazumijeva podržavanje Njegova Poslanika, s.a.v.s., Njegove vjere; postupanje prema njegovim propisima; poštivanje postavljenih granica; pridržavanje naredbi i zabrana; učešće u džihadu; ukratko, čvrsto pridržavanje propisa Allahove Knjige.
Ko god se bude čvrsto držao Allahove Knjige i Sunneta, te bude iskreno živio vjeru, taj je među glavnim pomagačima Allaha, dž.š.
Stoga bismo se mi trebali potruditi da tražimo znanje koje nam je obaveza usvojiti, da svakoga dana, pa makar i malo, nastojimo razumjeti Kur’an i Sunnet, te da postupamo prema onome što smo naučili.
Na taj način bit ćemo pomagači Allahove, dž.š., vjere, a i Uzvišeni Allah će biti naš pomagač na oba svijeta, jer On nam je to u Kur’anu obećao:
„Mi ćemo, doista, pomoći poslanike Naše i vjernike u životu na ovome svijetu, a i na Dan kad se dignu svjedoci.” (Mu’min, 51)
