Oni koji Allahu, dž.š., drage volje zajam daju
Davanje pozajmice spada u najveća dobra djela jer se time, osobi koja je pala u tešku situaciju, otklanja velika neprijatnost. Osoba koja pozajmljuje, u osnovi daje pozajmicu Uzvišenome Allahu. Takvoga roba, koji je pozajmicom pomogao drugome da otkloni poteškoću, Uzvišeni Allah će počastiti iz Svojih beskrajnih riznica.
Dug se u Kur’anu Časnome spominje na nekoliko mjesta. Dug se definiše kao imovina, novac i slično, pozajmljeno uz uslov da protuvrijednost bude vraćena. Dug koji je u Kur’anu pohvaljen jeste onaj koji se daje bez traženja kamate, iz halal imetka, a za koji se ne traži zahvlanost, niti se prigovara zbog njega. Daje se radi Allaha, dž.š., i za njega slijedi nagrada ista kao za sadaku. Takva pozajmica se smatra svojevrsnim trošenjem na Allahovome putu.
Pohvalan dug u Kur’anu Časnome se navodi kao dug koji se daje Allahu, dž.š., a što u najširemu smislu znači da je dat radi postizanja Njegova zadovoljstva. Kada neki musliman potroši nešto radi Allahova, dž.š., zadovoljstva, on vjeruje da će to zateći kod Njega na Sudnjemu danu. Tako, on daje svoju imovinu kako bi je mogao na Sudnjemu danu preuzeti od Allaha, dž.š.
U osamnaestome ajetu sure Hadid se veli: „Onima koji sadaku budu udjeljivali i onima koje je budu udjeljivale, i koji drage volje Allahu budu zajam davali – mnogostruko će se vratiti i njih čeka nagrada plemenita.“ U navedenome ajetu se odvajaju oni i one koji dijele sadaku, od onih koji daju zajam Allahu, dž.š., drage volje. Dakle, to dvoje se, prema ajetu, ne može izjednačiti. Davanje zajma drage volje podrazumijeva beskamatno davanje i očekivanje povrata glavnice, dok sadaka podrazumijeva davanje bez očekivanja bilo kakvog povrata.
Davanje zajma drage volje
Davanje pozajmice spada u najveća dobra djela jer se time, osobi koja je pala u tešku situaciju, otklanja velika neprijatnost. Osoba koja pozajmljuje, u osnovi daje pozajmicu Uzvišenome Allahu. Takovoga roba, koji je pozajmicom pomogao drugome da otkloni poteškoću, Uzvišeni Allah će počastiti iz Svojih beskrajnih riznica.
Zajmodavac koji ne tražeći kamatu, pozajmljuje novac na odgodu, čini jedno od najvećih dobrih djela. Odgađanje vraćanja duga nekome na neko vrijeme ili opraštanje duga u potpunosti, donosi mnogostruku nagradu.
Tako, ako bismo nekome od svojih rođaka pozajmili novac na period od jedne godine, a zatim kada dođe vrijeme vraćanja duga, naš rođak još uvijek bude u teškome stanju, te mu produžimo još šest mjeseci, a nakon prolaska tih mjeseci opet bude u teškom stanju, te mu prolongiramo vraćanje duga za još dodatnih šest mjeseci, a nakon toga opet doznamo da nije u stanju da pravovremeno ili ikako vrati dug, te mu ga oprostimo, onda smo u tome slučaju učinili nekoliko dobrih djela:
- dali smo dug Uzvišenome Allahu
- otklonili smo poteškoću muslimanu
- održavamo rodbinske veze
- odustavši od potraživanja duga, dali smo sadaku
- davši sadaku rodbini zavrijedili smo dvostruku nagradu, za sadaku, i za održavanje rodbinskih veza.
Uzvišeni Gospodar na temu davanja zajma, a zatim odustajanja od njega, veli: „A ako je u nevolji, onda pričekajte dok bude imao; a još vam je bolje, neka znate, da dug poklonite.“ (Bekara, 280)
U narednome hadisu se navodi kolika je vrijednost opraštanja duga: „Bio je jednom jedan trgovac koji je ljudima neprestano pozajmljivao. Kada bi pozajmio nekome od siromaha, kazao bi svojim hizmećarima da mu oproste dug, jer se nadao da će i njemu Uzvišeni Allah oprostiti grijehe i prijestupe. To je bio razlog zbog kojeg je Uzvišeni Allah oprostio tom trgovcu.“ (Buhari)
U drugome hadisu stoji: „Ko odgodi vraćanje duga onome ko zapadne u tešku situaciju, ili mu oprosti dio ili čitav dug, Uzvišeni Allah će tu osobu na Sudnjemu danu, kada ne bude nikakvog hlada osim Njegova, staviti u Svoj hlad.“ (Tirmizi)
Sadaka kao zajam pozajmljen Allahu, dž.š.
Neki mufessiri su zajam spomenut u ajetu: „Ko će Allahu drage volje zajam dati da bi mu ga On mnogostruko vratio, a uz to i nagradu plemenitu dobio?“ (Hadid, 11), protumačili kao kao sadaku. Međutim, Elmalılı Hamdi Yazır ajet tumači na sljedeći način:
„Iako se u ajetu spominje davanje zajma Allahu, dž.š., time se ustvari misli na izdvajanje najboljeg dijela iz imetka i udjeljivanje u korisne svrhe istoga, zarad Allahova zadovoljstva, imavši pri tome iskren nijet. Da bi se udjeljivanje imetka smatralo Allahu, dž.š., datim zajmom, potrebno je da ga karakteriše sljedeće:
- Imetak mora biti stečen na halal način, jer je Allah Uzvišeni čist i ne voli ono što nije čisto.
- Treba udijeliti od najboljeg dijela imetka.
- Osoba koja udjeljuje treba da je dobrog zdravstvenog stanja, da se nada životu, te da postupa umjereno, imajući u vidu strah od siromaštva.
- Imetak treba udijeliti onome kome je najpotrebniji.
- Treba udijeliti tajno.
- Ne smije se uznemiravati osoba kojoj se daje, prigovaranjem iza leđa.
- Cilj udjeljivanja treba biti postizanje Allahova zadovoljstva.
- Ono što se udjeljuje, makar bilo i veliko, treba smatrati sićušnim.
- Treba udijeliti od onoga što je najdraže.
- Treba izabrati način udjeljivanja koji će se najviše svidjeti siromahu, a kao što bi bilo, naprimjer, odnošenje imetka njegovoj kući. („Hak Dini Kur’an Dili“, VII/424)
Dragovoljno davanje zajma Uzvišenome Allahu se spominje i u sljedećem ajetu: „Ko je taj koji će Allahu drage volje zajam dati, pa da mu ga On mnogostruko vrati? – A Allah uskraćuje i obilno daje, i Njemu ćete se povratiti.“ (Bekara, 245)
Povod objave, kao i tefsir citiranoga ajeta navodi E. Hamdi Yazır: „Ko je taj junak koji će iskreno, iz sveg srca, zajam dati? Ko je taj koji će potrošiti na Allahovome putu, pa da mu On sutra mnogostruko vrati? Ko god tako postupi, zaslužit će mnogostruko veću nagradu. Allah, dž.š., jedini zna kolika je ta nagrada. No, spominje se u ajetu: ‘Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. – A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna.‘ (Bekara, 261)
U jednome predanju se prenosi da je Ebu Dehdah, r.a., kazao Allahovome Poslaniku, s.a.v.s.: ‘Ja imam dvije bašče, pa bih jednu dao u sadaku. Da li ću zauzvrat imati dvije poput njih u Džennetu?’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., je kazao: ‘Naravno, Ebu Dehdah.‘
Zatim je upitao da li će njegova porodica biti zajedno s njim u Džennetu, na šta je Poslanik, s.a.v.s., potvrdno odgovorio. Čuvši to, poklonio je bolju bašču po imenu Hunejnijje. Potom je otišao do svoje hanume Ummu Dehdah i djece, koji su u to vrijeme bili u bašči koju je poklonio. Obratio im se i prenio šta je uradio, a njegova hanuma mu je čestitala na učinjenome. Povodom toga je i objavljen ajet: ‘Ko je taj koji će Allahu drage volje zajam dati, pa da mu ga On mnogostruko vrati? – A Allah uskraćuje i obilno daje, i Njemu ćete se povratiti.‘ (Bekara, 245)
Allahov Poslanik, s.a.v.s., ga je obavijestio da će mu bašče biti zasađene mnogobrojnim hurminim stablima.
Koja je to samo dobrota i plemenitost, pa da Uzvišeni Allah spusti ajet o njihovoj iskrenosti i čistome nijetu! Takvome čemu treba težiti. Uzvišeni Allah ponekad daje u obilju, ponekad uskraćuje. Kada uskraćuje, ne treba biti tužan, a u izobilju ne treba biti nagao. U svakome od ta dva stanja se treba lijepo i umjesno ponašati.“ („Hak Dini Kur’an Dili“, tom 2, str. 134-135)
Dobra djela za koja slijedi mnogostruka nagrada
„Gospodar tvoj, sigurno, zna da ti u namazu provodiš manje od dvije trećine noći, polovinu njezinu ili trećinu njezinu, a i neki od onih koji su uz tebe. Allah određuje dužinu noći i dana, On zna da vi to ne umijete izračunati pa vam prašta, a vi iz Kur’ana učite ono što je lahko; On zna da će među vama biti bolesnih, i onih koji će po svijetu putovati i Allahove blagodati tražiti, i onih koji će se na Allahovu putu boriti – zato izgovarajte iz njega ono što vam je lahko, i namaz obavljajte, i sadaku udjeljujte, i draga srca Allahu zajam dajte! A dobro koje za sebe unaprijed osigurate naći ćete kod Allaha još većim i dobićete još veću nagradu. I molite Allaha da vam oprosti, jer Allah prašta i milostiv je.“ (Muzemmil, 20)
U ajetu se spominju tri dobra djela pojedinačno: namaz, sadaka i davanje zajma Allahu, dž.š., drage volje. Uprkos tome što postoje mnogobrojna dobra djela, napose su zajedno spomenuti namaz, sadaka i davanje Allahu, dž.š., zajma drage volje. To, dakle, ukazuje na to da ta djela predstavljaju jednu cjelinu.
Davanje zajma drage volje je istovremeno i odraz zahvalnosti. A nasuprot zahvalnosti je nezahvalnost. Naš Uzvišeni Gospodar od nas zahtijeva zahvalnost koju ćemo izraziti tako što ćemo izvršavati sve ono što je naređeno, a kloniti se svih zabrana. Takvo postupanje pokazatelj je velikog stepena zahvalnosti.
Postoje mnogi načini za iskazivanje zahvalnosti. Jedan od njih je i trošenje i udjeljivanje na Allahovome putu, te davanje zajma. Uzvišeni Allah u šesnaestome ajetu sure Tegabun podstiče na udjeljivanje (zekat i sadaka), dok u narednome podstiče na davanje zajma, i ističe da su ta djela pokazatelji zahvalnosti Allahu, dž.š.
„Imanja vaša i djeca vaša su samo iskušenje, a u Allaha je nagrada velika; zato se Allaha bojte koliko god možete, i slušajte i pokoravajte se i milostinju udjeljujte – za svoje dobro. A oni koji budu sačuvani gramzljivosti, biće ti koji će uspjeti. Ako Allahu drage volje zajam date, On će vam ga mnogostruko vratiti i oprostiće vam, jer Allah je blagodaran i blag.“ (Tegabun, 15-17)
Davanje zajma Allahu, dž.š., je jedno od djela zbog kojih Allah, dž.š., briše grijehe. U suri Ma’ide, u dvanaestome ajetu stoji: „Allah je prihvatio zavjet sinova Israilovih – a između njih bili smo postavili dvanaest starješina – i Allah je rekao: ‘Ja sam s vama! Ako budete namaz obavljali i sadaku davali, i ako budete u poslanike Moje vjerovali, pomagali im i drage volje zajam Allahu davali, sigurno ću preći preko hrđavih postupaka vaših i uvešću vas u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći. A onaj među vama koji ni poslije ovoga ne bude vjerovao – s Pravog puta je skrenuo.‘”
Kao što se da vidjeti iz citiranoga ajeta, namaz, sadaka, vjerovanje u poslanike, a.s., i pomaganje njih, te davanje zajma, djela su koja će zasigurno donijeti Allahov, dž.š., oprost. E. Hamdi Yazır, rah., je ajet prokomentarisao na sljedeći način:
„Davanje zajma Allahu, dž.š., drage volje podrazumijeva izdavanja iz imetka, mimo zekata koji je farz, tj. podrazumijeva svojevoljno davanje sadake i pomaganje, a za koje se nagrada očekuje samo od Gospodara. Nagrada za to ne očekuje se na dunjaluku, nego se samo očekuju sevapi koji slijede od Allaha, dž.š., na Ahiretu. Dakle, petero pobrojano u ajetu: namaz, zekat, vjerovanje u sve poslanike, a.s., pomaganje poslanika i ustajanje protiv njihovih neprijatelja, te dragovoljno davanje zajma Allahu, dž.š, biva uzrokom oprosta grijeha i ulaska u Džennet kroz koji će rijeke teći.“ („Hak Dini Kur’an Dili“, III/183)
