Odnos sudbine i djelovanja
Počeli smo s objavljivanjem čuvenih mudrosti šazilijskog šejha Ibn Ataillaha es-Skenderija, kaddesallahu sirreh, s komentarom poznatog učenjaka šejha dr. Muhammeda Se’ida Ramadana el-Butija, rahmetullahi alejh. Došli smo do komentara treće mudrosti.
Treća mudrost: Ni velika stremljenja, ni visoke ambicije ne probijaju zidine sudbine.
Citirana mudrost je nastavak prethodne. Zapravo, ona nadopunjuje prethodnu mudrost. U njoj su sadržani i odgovori na pitanja koja je prethodna mudrost izazvala. Prije svega, objasnimo značenja i smislove citirane mudrosti. „Ni velika stremljenja, ni visoke ambicije ne probijaju zidine sudbine.“ Stremljenja i ambicije su snaga i želje koje je Uzvišeni Allah položio u ljude, a koje ih usmjeravaju i potiču na bavljenje i zanimanje trgovinom, zanatima, studiranjem, i nekim drugim djelatnostima. Koliko god ta stremljenja bila velika, ma koliko god te ambicije bile visoke u dušama ljudi, one ne mogu probiti zidove sudbine, kadera. Riječ zidine su množina riječi zidina. Zidine ili bedemi su visoki i debeli kameni zidovi koji opasavaju neki grad ili utvrdu.
Ibn Ataillah, rahmetullahi alejh, je sudbinu koju nam je svima Uzvišeni Allah odredio u svijetu gajba poistovijetio sa zidinama, bedemima koji opasavaju grad ili utvrdu, a koji su visoki, debeli, snažni… Kada bi se neprijatelj usmjerio na te zidine s bilo koje strane s namjerom da ih probije, ne bi to uspio učiniti. To znači, dakle, da ti svojim trudom, te svojim ambicijama i željama, ma koliko one visoke bile, ne možeš preći preko zidina sudbina kojima te je opasao Uzvišeni Allah.
Ibn Ataillah, rahmetullahi alejh, je citiranom mudrošću želio poručiti sljedeće: Sine Ademov, radi ma koliko god želiš, zanimaj se sebebima koje je Uzvišeni Allah položio u svijet sebeba, trudi se maksimalno, ali nijedan trenutak ne zaboravi da ti sebebi kojima se zanimaš – koliko god ti se činili čvrstima i djelotvornima – ne mogu anulirati odredbu koju ti je Uzvišeni Allah čvrsto odredio u svijetu gajba. Tvoj trud ne može promijeniti tu odredbu!
Šta je sudbina?
Prije nego pređemo na izlaganje predmetne teme, objasnimo i značenje riječi sudbina. U vezi sudbine su ključna dva pojma: kada’ i kader. Mnogi ljudi pogrešno shvataju ta dva pojma. Zbog tog neznanja, koje je obuhvatilo ljude u vezi spomenutih pojmova, mi smo prije par godina napisali djelo: „El-Insanu musejjer ev muhajjer?“ („Da li je čovjek prisiljen na djelovanje, ili je slobodan po tom pitanju?“). U tom djelu smo pokušavali da razumljivim jezikom objasnimo značenje pojmova kada’a i kadera (preodređenje i sudbina). Vjerujem da će to djelo odigrati jako bitnu ulogu u pojednostavljenju predmetne teme.
Šta su zapravo kada’ i kader? Objasnimo te pojmove, a kako bi se razbistrilo u glavama onih kojima su ti pojmovi izazvali konfuziju. Kada’, preodređenje Uzvišenog Allaha je Njegovo znanje iz praiskona, ezela, u vezi svega onoga što će se događati u budućnosti. Kader je ostavrivanje i realizacija svega onoga što je zapisano da će se dogoditi, tačno i sukladno znanju Uzvišenog Allaha, koje je još u praiskonu, ezelu prethodilo tim događajima.
Kada’ je, dakle, znanje Uzvišenog Allaha o događajima i zbivanjima prije njihova pojavljivanja. Kader je samo ostvarivanje događaja prema znanju Uzvišenog Allaha. Događaji se ne ostvaruju suprotno Allahovome znanju o njima. Postoji „kada’“, predoređenje, koje poprimi naziv „kader“, u vrijeme kada dođe do realizacije, na čiju realizaciju čovjek nikako ne može utjecati, a kao što su naprimjer pomračenja Sunca i Mjeseca, zemljotresi, poplave, cunamiji, te druge nedaće, njima slične, zatim bolesti, smrt… No, postoje i neke druge stvari koje stvara Uzvišeni Allah, ali koje nastaju i pojavljuju se voljom i htijenjem čovjeka. Uzvišeni Allah ih stvara, a pojavljuju se, dakle, voljom čovjeka, a riječ je o trgovinskim aktivnostima, poljoprivrednim djelatnostima, te namazu, postu, hadžu, te drugim vjerskim dužnostima, naprimjer. Ono što ne bi trebalo izmaći iz vida jeste i to da sve to potpada pod smisao i značenje kada’a i kadera, jer se realizuju putem Allahova stvaranja, i ne izlaze iz okvira Njegova sveznanja. S druge strane, sve je podređeno dominaciji božanskog preodređenja i odredbe, i to bez obzira radilo se o onome što je rezultat čovjekova izbora, ili ne. Pojasnimo još malo predmetnu temu, jer se radi o akaidskoj temi. Onaj ko želi d,a se dodatno uputi u predmetnu temu, može se obreti na djela koja o tome detaljnije govore.
No, da se vratimo sada na pitanje veze između ove treće, i prethodne, druge mudrosti: „Tvoja želja da se odvojiš od sebeba (uzroka), kada te Allah u njih postavlja, znak je tvoje skrivene strasti, a tvoja želja za sebebima, kada te Allah od njih odvaja, znak je pada tvog visokog stremljenja.“ Odgovor slijedi u narednim redovima.
Uzroci i posljedice
Mnoge osobe se prilijepe za sebebe, uzroke preko kojih se postiže opskrba, naprimjer. Prepuste se tim sebebima, te se okupiraju njima. Uzmimo ovdje za primjer jednu od tih osoba, a koja se prepustila postizanju opskrbe na način koji nije dozvoljen, koji je haram. Takvoj osobi dođe neko ko je počne savjetovati da se udalji od toga, da to napusti, jer se radi o nečemu što je haram, što vjera ne dopušta i ne dozvoljava. Taj s tom osobom uđe u diskusiju, te mu se ta osoba obrati riječima: „Pa sasvim je validno i šerijatom opravdano da se osoba prihvati sebeba preko kojih se dolazi do nafake. Štaviše, od čovjeka se to i zahtijeva! Ni Allah ne voli lijene i dokone ljude!“ Možda čak kaže i: „Ja samo slijedim upute iz Ibn Ataillahove mudrosti! Mene je Allah stavio u svijet sebeba, te ja, stoga, trebam prionuti za sebebe!“
Odgovor na to se nalazi u trećoj mudrosti, koja slijedi nakon druge i koja je njezina nadopuna: „Ni velika stremljenja, ni visoke ambicije ne probijaju zidine sudbine.“ Kada se zatekneš da se baviš nedozvoljenim sebebima, ti kao da se tada nalaziš u nekom mjestu koje je ispunjeno nedozvoljenim stvarima. Opaziš tada da se baviš nedozvoljenim stvarima. Svi tvoji poslovi su nedozvoljeni. Svi tvoji trgovački poslovi su zapravo šerijatom nedozvoljeni. Tebi je dužnost tada da se povučeš iz svih tih poslova, te da počneš da se baviš poslovima koji su halal, te da se preseliš u neko drugo mjesto, u kojem te neće okupirati grijesi i nedozvoljene stvari.
Ukoliko ti šejtan priđe i kaže ti: „Tebe je Allah potakao na taj i taj sebeb, a kako bi ti preko njega dosudio opskrbu. Ako ti zatvoriš ta vrata, da li imaš neka alternativna koja možeš otvoriti?“, reci mu sljedeće: „Odakle tebi to da je ta moja trgovina, ili taj moj posao koji sam obavljao u tom gradu stvarni izvor moje nafake? Ja vjerujem u riječi Uzvišenog Allaha: ‘Opskrbu daje jedino Allah, Moćni i Jaki!’ (Zarijat, 58) ‘Vi hranu od Allaha tražite!’ (‘Ankebut, 17)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘Zaista se stvaranje svakog od vas odvija u utrobi njegove majke četrdeset dana, zatim isto toliko bude zakvačak, zatim isto toliko bude komad mesa, zatim Allah pošalje meleka kome se naredi da zapiše četiri odredbe: njegovo djelo, opskrbu, konac života i da li će biti sretan ili nesretan.’ (Muslim)
Dakle, opskrba koju ćeš ti postići je već predodređena u Allahovom vječnom sveznanju, a što predstavlja kada’ – predodređenje. Tvoju opskrbu – prema tome – obuhvata kada’, a što predstavlja gajb, skriveno i tebi nedokučivo, ali i ostalim stvorenjima također. Kader – sudbina – je ono što se događa sukladno kada’u, predoređenju.
No, kada su posrijedi tvoj trud koji ulažeš tokom svog života, djelovanje i rad, bavljenje trgovinom, to su samo faktori koji dovode do opskrbe, a koji su isto tako predoređeni. Šejtanu koji neprestano donosi vesvese u srce obrati se riječima: „Ako mi je Uzvišeni Allah odredio obilnu opskrbu te da budem bogat, onda će me ta Njegova odredba uistinu u stopu slijediti, ma kamo god otišao i ma gdje god se nalazio. I ne samo to, nego i u slučaju da je On u vezi mene propisao da budem siromašan i da posjedujem malo imetka, ni to ja neću moći nimalo promijeniti.
Čak i kad bih cijeli svoj životni vijek proveo baveći se raznim biznisima i kad bih proputovao od istoka do zapada tražeći opskrbu, beskorisno je jer ništa od odredbi ne mogu promijeniti.“ Tako mu reci jer ni najveće amibicije i stremljenja ne probijaju zidove sudbine. Sada ćemo mnogo bolje razumjeti ovu mudrost, kada smo je povezali s prethodnom.
Oslanjanje – tevekkul – na predodređeno
Činjenice koje smo spomenuli potiču nas na pitanje: „Ako trud i djelovanje čovjeka ne mogu probiti zidove predodređenog, čemu onda trud i djelovanje? Zbog čega onda da lutamo ulicama i putevima brinući se o opskrbi i tražeći načina kako da dođemo do nje?“ U odgovoru na postavljena pitanja, možemo kazati sljedeće. Naime, ti se nalaziš u dva stanja u odnosu na različite sebebe koji vladaju u univerzumu:
Prvo stanje: Da svi sebebi i putevi postizanja opskrbe koje šerijat dozvoljava od tebe budu daleko, te da ti ne bude moguće da se njima zanimaš na putu postizanja opskrbe. U tom slučaju, ti si u stanju tedžrida, te se od tebe očekuje da se tom stanju i predaš te da očekuješ izlaz iz njega. Ti sebebi koji po šerijatu nisu dozvoljeni kao i da ne postoje. Sve što ćeš učiniti jeste to da ćeš se od njih udaljiti.
Drugo stanje: Da sebebi koji vode postizanju halal opskrbe budu svuda oko tebe. U tom slučaju, ti trebaš prionuti za njih, ali ne zbog toga što ti sebebi posjeduju neku djelatnu moć, ili su per se agensi, nego zbog činjenice da te je Uzvišeni Allah postavio u sitauciju da njima budeš okružen. No, nikako i nikada ne smiješ smetnuti s uma činjenicu da je istinski agens zapravo Allahova volja i mudrost. Sve te prilike koje se ukazuju pred tobom, te rezultati do kojih dovode, opstoje zapravo u skladu Allahove volje i mudrosti, a ne zbog sebeba kojima si okružen. Zabaviti se sebebima koji su dozvoljeni, i baviti se njima jeste nešto što nam naređuje Uzvišeni Allah.
Mi smo obavezni da to učinimo. Ali, mi se u biti trebamo vezati za Njega, a ne za sebebe, jer svi ti rezultati koje postižemo baveći se sebebima nisu od sebeba, nego su od Njega Uzvišenog. Stoga, sebebi su faktori koji su u službi onoga što je Uzvišeni Allah već odredio, tj. u službi su kada’u i kaderu, a ne obratno. To što smo naveli bi bilo značenje mudrosti Ibn Ataillaha, kaddesallahu sirreh: „Ni velika stremljenja, ni visoke ambicije ne probijaju zidine sudbine.“
