Obrati pažnju na nas
O vjernici, ne služite se riječima: ”Ra‘ina”, nego recite: ”Unzurna” i slušajte! A nevjernike bolna patnja čeka. (Bekare, 104)
Kada je riječ o islamu i muslimanima, vjernicima, kafiri, nevjernici, im na sve moguće načine žele zlo. Sve ono što oni čine, ili ono što smjeraju, jeste usmjereno protiv muslimana. Pošto je tako, vjernici trebaju biti jako oprezni i čuvati se da im ne sliče nikako, ni na kakav način, te truditi se da održe svoj istikamet. Fahruddin er-Razi, rahmetullahi alejh, je u svom tefsiru kazao: „Uzvišeni Allah je u prethodnim ajetima iznio svakojaka loša djela koja su Jevreji činili prije nego je poslan Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Kada je u pitanju citirani ajet, objašnjava pakosti koje su činili za vrijeme njegova, sallallahu alejhi ve sellem, poslanja. Ukazuje na njihova nastojanja da omalovaže Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.“
Citirani ajet je prije svega upućen plemenitim ashabima, radijallahu anhum, a zatim i svim ostalim vjernicima glede njihova načina obraćanja Allahovome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Ajetom se naređuje da mu se obraćaju učtivo i s velikom dozom poštovanja. Kada bi Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, prenosio neki ajet ili pričao nešto u vezi vjere, plemeniti ashabi, radijallahu anhum, bi mu se obraćali riječima: „Allahov Poslaniče, obrati pažnju na nas tako što ćeš sporije pričati, a kako bismo mi što bolje razmjeli riječi tvoje i kako bismo ih upamtili. Pazi na nas i pogledaj nas malo, a kako bismo što bolje shvatili.“ Igra riječima Oni bi, prilikom obraćanja njemu tada, koristili jednu riječ: „Ra’ina“.
S druge strane, Jevreji su isto tako koristili tu riječ koja je bila porijeklom iz sirskog jezika, a označavala je budalu, ludaka, pomahnitalu osobu… Jevreji su se vrijeđali, izgovorajući tu riječ. Jevreji su uočili da ashabi, radijallahu anhum, koriste tu riječ prilikom saobraćanja s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, te su počeli govoriti: „Mi smo prije Muhammeda potajno i kriomice vrijeđali, a vidi sada, ukazala nam se prilika da ga malo vrijeđamo i otvorenim putem.“ Potom su u prisustvu Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, počeli da koriste tu riječ.
Kad bi im se ukazala prilika, obraćali bu mu se: – Muhammede, raina! Potom bi se gorohotom smijali. Sa’d b. Mu’az, radijallahu anh, je znao njihov jezik, te je odmah shvatio njihovu namjeru. Odmah im reče: – Ako se neko Allahovome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bude više ikada obratio tim riječima, ja ću mu sabljom glavu otfikariti! Jevreji će na to: – Zar mu se i vi ne obraćate tim riječima? To su rekli kako bi se opravdali, tobože. Nakon toga bi spušten 104. ajet sure Bekare. Uzvišeni Allah je na taj način zabranio vjernicima da se na spomenuti način obraćaju Allahovome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a kako više ne bi davali prilike kafirima da se izigravaju s njim. Ajetom se ne zabranjuje samo zlobna igra riječima Jevreja, nego se i istodobno opominju plemeniti ashabi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da tu riječ izbace iz upotrebe i zamijene je riječju „Unzurna!“, u istome značenju, obrati pažnju na nas.
Također, Uzvišeni Allah im je naredio i da pomno slušaju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dok im govori i dok im se obraća, jer ako budu pomno slušali, onda neće imati potrebe da mu postavljaju dodatna pitanja i da ga pitaju da im ponovi ono što je već kazao. U nastavku se prijeti nevjernicima, tj. Jevrejima koji su se izigravali s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i nastojali da ga ponize.
Obraćanje vjernicima
Uzvišeni Gospodar u kur’anskom ajetu doziva vjernike: „O vjernici!“ U cijelome tekstu Časnog Kur’ana se na osamdeset i osam mjesta spominje taj isti poziv. Taj poziv je upućen ummetu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a kako bi na Sudnjem danu bili zaštićeni vatre i džehennema. Ima li veće časti od te da ti se Gospodar svjetova obrati!? Ima li ljepšeg imena od imena „vjernik“?
Budući da se Uzvišeni Allah muslimanima već na dunjaluku obraća tako lijepim riječima, i budući da ih naziva najljepšim imenom, kako li će im se tek obratiti na Sudnjem danu, i kakve li će im ljepote darovati. Riječ „ra’ina“ je na razne načine protumačena u knjigama tesfira. Već smo spomenuli značenje koje ima u ajetu. Jedno od značenja koja ta riječ nosi je i: „ti nas pazi, pa ćemo i mi tebe paziti.“ Na taj način, dakle, se ukazuje na dijalog između dva i više lica koji se zasniva na uvjetu; tj., kao da se kaže: „ako ti nas budeš pazio, i mi ćemo tebe“, ili: „ako ti nas ne budeš slušao, nećemo ni mi tebe slušati“. Govoriti takve stvari je, dakle, suprotno edebu prema Allahovome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
Takve riječi niukom slučaju ne priliče da budu kazane Allahovome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Uzvišeni Allah, međutim, na mnogim mjestima u Svetoj Knjizi ukazuje na to koliko je nužno iskazivati edeb prema Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Poziva vjernike da neprestano iskazuju edeb prema njemu. Obratimo pažnju na sljedeće ajete: „O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa i ne razgovarajte s njim glasno, kao što glasno jedan s drugim razgovarate, da ne bi bila poništena vaša djela, a da vi i ne primijetite.“ (Hudžurat, 2) „Ne smatrajte Poslanikov poziv upućen vama kao poziv koji vi jedni drugima upućujete; Allah sigurno zna one među vama koji se kradom izvlače. Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.“ (Nur, 63)
Ljudima treba upućivati lijepe riječi
Između riječi „ra’ina“ i „unzurna“, dakle, postoji jedna suptilna razlika. Suptilna, ali bitna. Naime, prva riječ se koristi također i za čuvanje stoke. Tako se čoban na arapskom kaže „ra’in“. A „unzurna“ se može koristiti samo za ljudska bića, u značenju: „pogledaj nas, pazi na nas.“ Ući pod nazar Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, predstavlja nešto neprocjenjivo.
Njegov nazar je izvor nura, pod kojim oni koje gleda sazrijevaju i postaju kjamil insani. Muslimani se upozoravaju da se klone korištenja te riječi koja se uglavnom korisiti za životinje, te da koriste riječ koja se koristi za ljudska bića. Ta naredba koja je upućena plemenitim ashabima, radijallahu anhum, nije vremenski određena samo na njih, nego se odnosi na sve ljude i sva vremena. Prema tome, svi vjernici, prilikom govora o Allahovome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, trebaju paziti na edeb. Posebno se treba kloniti izraza i fraza koje se upućuju običnim ljudskim bićima, budući da je on Allahov vjerovjesnik, i po tome izdignut iznad ostalih bića.
S druge strane, muslimanima je inače naređeno da paze na edeb prilikom govora i obraćanja drugim ljudima. Treba izbjegavati sve vrste uvrednjivih, nezgrapnih, grubih i neprimjerenih riječi. Upotreba takvih riječi upućuje na nepostojanje edeba kod osobe. Ko pak nema edeba, taj nema ni duhovnosti.
Preporuka da pazimo jedni druge
Mufesiri su skrenuli pažnju i neke indicije koje se razaznaju iz citiranog ajeta. Iz dijela ajeta „Unzurna“: „pogledaj nas, obrati pažnju na nas“, razaznaje se želja da budu pogledani, da se na njih obrati pažnja. Naime, muminima je potreban neko ko će ih gledati, paziti na njih, koji ih neće prepustiti da budu nepaženi, i koji će paziti na njihov duhovni rast i zrenje, baš kao što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pazio plemenite ashabe, radijallahu anhum.
Pored toga, svi vjernici treba da paze jedni druge i da primjenjuju načelo „el-emr bi ‘l-ma’ruf ve ‘nnehj ani ‘l-munker“ (naređivanje dobra i zabranjivanje zla). Spomenuto načelo, koje se danas nažalost ne primljenjuje, u sretnome stoljeću je nosilo ogromnu vražnost. Potrebno je promisliti i obratiti pažnju i na naredbu slušanja iz ajeta. Nešto što nam je danas prijeko potrebno jeste to da slušamo i da sami budemo slušani.
Ako budemo slušali savjete i preporuke koje nam se upućuju na putu istine, s nijetom da se njima okoristimo, riješit ćemo mnoge probleme, kao one individualne tako i one društvene. U svim dionicama života i vjere je ponajprije važno slušati. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je vjeru od Uzvišenog Allaha preuzeo slušajući. Svaka riječ Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i evlija je savjet, lijek.
Da bismo u tome imali udjela, potrebno je da slušamo njihove riječi, i da pri tome otvorimo svoja srca. U Kur’anu Časnom se slušanje stavlja ispred viđenja. Ono što se prvo spominje je vrednije. Uzvišeni Allah nije poslao nijednog poslanika, a da je bio gluh. Ali, među vjerovjesnicima je bilo onih koji nisu vidjeli. Kod Uzvišenog Allaha je najčasniji onaj ko sluša Njegov govor i koji ga slijedi.
