Najveličanstveniji ajet Kur’ana
„Allah je – nema boga osim Njega – Vječnoživi i Onaj Koji sve obdržava! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemji! Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?! On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna – drugi znaju samo onoliko koliko On želi. Moć Njegova obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje njihovo; On je Svevišnji, Veličanstveni!“ (Bekare, 255)
Allah je – nema boga osim Njega – Vječnoživi i Onaj Koji sve obdržava
Uzvišeni Allah nas u ajetu obavještava o Sebi, ističući kako je On Taj Koji je nužnoopstojeći (vadžibu ‘l-vudžud). Osim Njega, drugog boga nema, koji bi bio doličan obožavanja. Ko bude obožavao nekog drugog mimo Njega Uzvišenog, čini najveći oblik zuluma! Potom ističe da je On Vječnoživi (El- Hajj). On je, dakle, posjednik života koji nema početka, a niti kraja. Njegov život je samo Njemu svojstven. Njegov život je vječan, a što znači da je bespočetan i beskrajan. Nije moguće da umre, niti je moguće da Ga nestane. On je Onaj Koji sve obdržava (El-Kajjum). Obdržava sve svjetove; svemu daje ono što mu je nužnopotrebno za opstojanje; od svega odstranjuje sve ono što mu onemogućava opstojanje; raspoređuje i dijeli opskrbu i nafaku. Svima podmiruje njihove potrebe. Njega ne obuzima ni drijemež, a ni san. Drijemež je stanje pospanosti koje slijedi prije sna. To je u biti stanje nemara. Što se tiče sna, to je stanje potpune odsutnosti svijesti.
I san i drijemež su osobine stvorenja, a ne Stvoritelja. Uzvišeni Allah je u ajetu spomenuo prvo drijemež, pa onda san, jer drijemež prethodi snu. Uzvišeni Allah, dakle, objašnjava da velike stvari nastaju od manjih, kao što i u sljedećem ajetu, u vezi dijeljenja na Njegovom putu, kaže: „I neće dati nikakav prilog, ni mali ni veliki, niti će ikakvu dolinu prevaliti, a da im to neće zapisano biti, da bi ih Allah nagradio za djela njihova nagradom ljepšom od one koju su zaslužili.“ (Tevbe, 121) Čovjek, dakle, prvo počne udjeljivati manje priloge, a zatim mu raste želja za dijeljenjem na Allahovom putu, te počinje udjeljivati veće. Tako i čovjeka prvo obuzme drijemež, pa tek onda ga ophrva san. Uzvišeni Allah je u ajetu zajedno spomenuo drijemež i san.
U tome se krije stanovita mudrost. Naime, da je Uzvišeni rekao kako ga ne obuzima drijemež, neki bi mogli reći da Ga u tom slučaju obuzima san. Isto tako, da je kazao kako Ga ne obuzima san, neki bi rekli da Ga u tom slučaju obuzima drijemež, i da tako rješava potrebu za snom. Intencija u spominjanju oba ta stanja (drijemeža i sna) jeste u isticanju toga kako je On Uzvišen i udaljen od bilo kojeg svojstva, od svojstava koja posjeduju Njegova stvorenja. Želja je da se pojačaju Njegove osobine vječnoga i neprolaznog života i sveobdrživosti. Ako razmislimo o stanju drijemeža, ili stanju sna, zapazit ćemo da su to stanja nemara, gafleta, u kojima osoba ne biva svjesna sebe. Kako je onda moguće da se jedna takva osoba skrbi za stvoreno? Kako je moguće da takva osoba bude božanstvo? Onaj ko zapada u ta dva stanja, nije kadar da podmiruje svoje potrebe. U tim stanjima biva nadvladan nečim, biva pod utjecajem nečega. Da li neko ko je pod utjecajem nečega, može biti božanstvo? Može li taj kojeg obuzmu drijemež i san, da se u tim stanjima kontroliše i da nadzire sebe? Naravno da ne! U tim stanjima ne može voditi brigu o svojim poslovima. Kako je onda moguće da takav bude božanstvo?! Da bi se, dakle, osnažila prva dva svojstva, ističe se kako Ga drijemež i san ne obuzimaju.
U Ajetu-l-kursiji se spominju dva Allahova imena: „El-Hajj“ (Vječnoživi) i „El-Kajjum“ (Onaj Koji sve obdržava). Prenosi se da ta dva imena čine Allahovo najveće ime (el-ismu ‘l-a’zam). Fatima – radijallahu anha – kćerka Allahova Poslanika – sallallahu alejhi ve sellem – prenosi da joj se Allahov Poslanik – sallallahu alejhi ve sellem – jednog dana obratio: – Fatima, šta te priječi da me poslušaš šta ću ti oporučiti, pa da to jutrom i večeri učiš? Potom joj je spomenuo sljedeće riječi: – Ja Hajju, ja Kajjum, bi rahmetike estegis. Aslih li še’ni kullehu, ve te tekilni ila nefsi tarfete ‘ajn. (Nesai, El-Kubra, br. 10405; Hakim, El-Mustedrek, 1/730) (O, Vječno živi! O, Ti Koji sve obdržavaš! Molim Te za pomoć milošću Tvojom, da mi popraviš svako moje stanje, i ne prepusti me samoj sebi i nefsu mome ni koliko je treptaj oka.)
Imam Muslim – rahmetullahi alejh –prenosi od Ebu Musaa el Eš’arija – radijallahu anh – da je rekao: – Jednom smo bili zajedno s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Milost svim svjetovima, Allahov Poslanik – sallallahu alejhi ve sellem – se pridigao na noge i rekao: „Uzvišeni Allah ne spava! Njemu nije ni potrebno da spava. On umanjuje nagradu. On je i povećava. Njemu noćna djela dospijevaju prije negoli dnevna djela. Njega zakriva Svjetlo Njegovo. Kad bi Ga otkrio, veličanstveno blještavilo lica Njegova sažeglo bi sve do čega doseže pogled.“ (Muslim, „Iman“, 293; Ibn Madže, br. 195, 196; Ahmed, El-Musned, 4/395)
Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemji
Dio ajeta objašnjava Allahovu osobinu posjedovanja svega. To je dokaz koji upućuje da je Uzvišeni Allah jedini bog i vlasnik svega što postoji. Ajet na jedan općenit način pripisuje posjedovanje svega što postoji Uzvišenom Allahu. Njemu sve pripada, kako živo tako i neživo. Pored toga, ajet ukazuje i na to da Njemu pripadaju i nebesa i Zemlja. Ukratko, značenje ajeta je da sve što postoji na nebesima i Zemlji, te između njih, pripada samo Njemu Uzvišenom, Koji nema sudruga i ortaka u vlasti i vladavini.
Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?
Citirani dio ajeta iskazuje veličanstvenost i uzvišenost Allaha. Ukazuje na to da Njemu nije ništa ravno. Bez Njegova dopuštenja, niko se ne može ni za koga zauzeti. Bez Njegova dopuštenja, niko nije kadar da promijeni nešto i učini bilo šta. Niko ne može nikome pomoći, bez Njegova dopuštenja. Isto tako, niko ne može onemogućiti nešto što On želi. Ako On nekome odredi kaznu i patnju, niko to ne može spriječiti.
Mušrici su, naprimjer, robovali kipovima i klanjali im se, kako bi se oni za njih zauzimali. Mislili su, dakle, da će ih robovanje tim kipovima približiti Uzvišenom Allahu. Ovdje se, prije svega, misli na to da se ni Allahov Poslanik – sallallahu alejhi ve sellem – a niti ostali poslanici i vjerovjesnici, te meleki i evlije, neće moći zauzimati ni za koga, bez Njegove dozvole.
On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih
On zna sve. I jedini je On Taj Koji sve zna. Čovjek, naprimjer, smetne s uma ono što je nekad učinio, a ne zna ono što će tek doći u budućnosti. Ajetom se želi naglasiti da Uzvišeni Allah zna sve što se događa na dunjaluku i sve što će se događati na ahiretu. „Ono što je bilo prije njih“ obuhvata život na ovome svijetu, a „šta će biti poslije njih“ obuhvata događaje koji će uslijediti na ahiretu. Ukratko, ajetom se naglašava Božije sveznanje, i to da Njegovom znanju ništa ne promiče i ne ostaje skriveno.
Od onoga što On zna – drugi znaju samo onoliko koliko On želi
Ljudi, dakle, mogu znati samo ono što im Uzvišeni Allah dopusti da znaju. Znanje je inače svojstvo Uzvišenog Allaha. Njegovo znanje je sveznanje koje obuhvata sve. Niko ne može sve znati, osim Njega Jedinog. Ajet upućuje i na to da je On jedini Bog, jer je osobina Boga da sve zna! Upućuje i na to da On nema ortaka i nekoga Sebi ravnog.
Moć Njegova obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje njihovo; On je Svevišnji, Veličanstveni
U ajetu se govori da Njegov kursij obuhvata i nebesa i Zemlju. Pod tim se misli na Njegovu moć. Inače se pod tim pojmom podrazumijeva pijedestal. No, u ajetu dolazi u značenju moći, ili znanja, kako to neki kažu. Uzvišenom Allahu ništa nije teško. Nema ništa što Njemu može predstavljati teškoću. U ajetu se iskazuje kako Njemu ni Zemlja, ni nebesa, a niti sve ono što je na njima ili između njih, ne predstavljaju ništa naročito. On je Svevišnji i Veličanstveni, da bi išta Njemu bilo ravno, ili da bi sudruga imao.
Svojstva Uzvišenog Stvoritelja
Ajetu-l-kursija obuhvata temeljne principe vjere u Uzvišenog Allaha. U ajetu se spominju sljedeće osobine Uzvišenog Allaha: Uzvišeni Allah postoji kao jedan i jedini Bog. Osim Njega, drugog boga nema. On posjeduje Sebi svojstven život koji nema početka, a niti kraja. Bog je Biće Koje je nužnopostojeće, jer sve drugo opstoji po Njemu Uzvišenom. On je stvorio sva stvorenja i podario im egzistenciju. On je El-Kajjum, Onaj Koji sve obdržava. On opstoji po Sebi i Njegovo postojanje nije ovisno o postojanju nekog drugog bića.
Njemu Uzvišenome se ne može prispodobiti nikakvo mjesto, te reći kako se On na njemu nalazi. On je uzvišen od toga da se može smjestiti na neko mjesto, ili u neki objekat! On nije podložan nikakvim promjenama. Njegovo postojanje je lišeno bilo kakvog nedostataka, a Njegov Zat bilo kakvih manjkavosti. On ne liči stvorenjima ni na bilo koji način. On je vlasnik svega što je vidljivo i što nije vidljivo. On je sve stvorio iz ničega i to bez ugledanja na neko prethodno stvaranje. On sve stvara originalno i prema Svojoj volji i htijenju. On je prvi Koji je nešto stvorio i načinio. Njegova kazna je žestoka i bolna. Niko se kod Njega ne može zauzimati za nekoga, ukoliko to On ne dopusti. On zna sve što se događa u svijetu, bez obzira radilo se o nečemu velikom, ili pak o nečemu sićušnom.
Ništa Mu ne promiče i ništa Mu nije skriveno. Njegova moć je neograničena i beskrajna. On je posjednik svega onoga što i potencijalno može nastati. Njemu nije ništa teško. Nije moguće da Ga bavljenje nečim odvrati od nečega drugog. On sve može u jednom trenutku. Nije moguće zamisliti Ga i spoznati razumom. Razumom se do Njega ne može doprijeti, niti Ga se može zamisliti na bilo koji način.
Odlike Ajetu-l-kursije
Zbog svog sadržaja, Ajetu-l-kursija se smatra najveličanstvenijim kur’anskim ajetom. O tome se prenosi hadis Allahova Poslanika – sallallahu alejhi ve sellem – u kojem stoji: „Ajetu-l-kursija je najveličanstveniji ajet Kur’ana.“ (Bejheki, Šu’abu ‘l-iman, br. 2386; Darimi, Es-Sunen, 2/447) Isto tako se prenosi da je rekao i: „Ko bude nakon svakog farz namaza proučio Ajetu-l-kursiju, od ulaska u džennet će ga dijeliti samo smrt.“ (Nesai, Es-Sunenu ‘l-kubra, br. 9928; Bejheki, Šu’abu ‘l-iman, br. 2385; Taberani, El- Kebir, br. 7532; Hejsemi, Ez-Zevaid, 10/102) U nekim predanjima stoji da samo iskreni rob – siddik – i istinski pobožnjak – abid – mogu ustrajno učiti taj ajet. (vidi: Bejheki, Šu’abu ‘l-iman, 2396; Sujuti, Ed-Durru ‘l-mensur, 2/6)
U jednom hadisu se naglašava važnost učenja Ajetu-l-kursije prije spavanja: „Ko bude, kada bude legao u postelju, proučio Ajetu-l-kursiju, Uzvišeni Allah će čuvati i njega i njegove komšije od pošasti i neugodnosti.“ (Bejheki, Šu’abu ‘l-iman, 2395; Sujuti, Ed-Durru ‘l-mensur, 2/8)
Sufijsko tumačenje Ajetu-l-kursije
U ajetu se naređuje potpuni iman, istinski iman, a koji posjeduju Allahove evlije i Njegovi istinski robovi. Da bismo postigli taj iman, trebamo se za njima povoditi. Vjernik mora da se oslanja samo na Njega Uzvišenog, jer je On Taj Koji je svemu dostatan i Koji sve obdržava. On je Taj Koji daje da neki posao uspije, te se zbog toga prije svakog posla, Njemu s molbom treba obratiti. Iskreni vjernici znaju da ih Uzvišeni Allah uvijek vidi i da zna čak i ono što im se od misli po glavi mota, te se zbog stide da čak i misle o nečemu što nije dolično. Čovjek, kao slabašno biće po svojoj prirodi, ima potrebu da se na nekog oslanja. U tom slučaju, najbolje i najpreče je da se osloni na Onoga Koji je Vječnoživi i Koji sve obdržava.
Čovjek ima potrebu da u stanjima tuge i bespomoći kod nekoga potraži utočište. Ima li boljeg utočišta od Vječnoživog, Koji sve obdržava?! Pomoć Vječnoživog nikada ne može prestati! U Kur’anu Časnome se veli: „Ti se pouzdaj u Živog, Koji ne može umrijeti, i veličaj Ga, i hvali!“ (Furkan, 58) Onaj ko bude spoznao ta svojstva Uzvišenog Allaha, zavoljet će Ga i Njemu se cijelim svojim bićem predati. Neprestano će Ga spominjati i svu svoju bol će pred Njega izlagati. Kada spozna da je On Taj Koji sve obdržava, neće osjetiti više potrebe da se u pogledu bilo čega obraća nekome, mimo Njemu Uzvišenom.
Samo će se Njemu moliti i obraćati za pomoć i podršku. Na taj način će uvijek birati najbolje rješenje za sve svoje probleme, jer onaj ko se neprestano Njemu obraća i ko neprestano od Njega traži pomoć i podršku, bit će od Njega nadahnut i podržan u svom djelovanju. Vezivanje za Uzvišenog Allaha i predavanje Njemu uzrokuje da se osoba ukrasi Njegovim ahlakom. A onaj ko se ukrasi Njegovim ahlakom, taj će se na najbolji i najljepši način ophoditi prema svim stvorenjima i neće nikome nanositi zulum i uskraćivati mu njegovo pravo. (Ibn Adžibe el-Haseni, El-Bahru ‘l-medid fi tefsiri ‘l-Kur’ani ‘l-medžid)
