Murid
Neki Allahovi dostovi imaju jasne znakove i poznati su među ljudima. Uzvišeni Allah, veliku većinu kjamil muršida pokazuje ljudima. Ali, jedan dio evlija koji su zaduženi za iršad, tajno se kreće među ljudima. Mi ih ne poznajemo. Zbog toga je rečeno: “Za svaku noć smatraj da je noć Kadra, i svakoga koga susretneš smatraj Hidrom!” Uz to, ne treba praviti razliku među pripadnicima Muhammedovog ummeta. Ne smije se ukazivati poštovanje i čast imućnome, a nipodaštavati siromah. Ne zna se, taj imućni, kao i taj siromah, može biti Allahov, dž.š., dost. Sufija je onaj kome mjerilo ugleda i časti nije ono što ljudi smatraju velikim; onaj ko ne žudi za slavom i ko ne ukazuje posebno poštovanje bogatom, zarad njegova bogatstva.
Muršid je onaj ko sebe smatra zemljom, a ummet sjemenom. On nastoji onoga ko mu dođe odgojiti, učiniti da sazrije i da daje plodove. A pravi vekil kjamil muršida je onaj ko se ne šepuri pred sufijama, dok njegov muršid za sebe kaže da je “hadimu ’l-muslimin: hizmećar muslimana”. Mnogi grješnici učine tevbu i za kratko vrijeme mogu postati evlije. Dovoljno je da čovjek nije od onih koji se sami sebi dopadaju i koji se pouzdaju u svoja djela. U tefsiru “Ruhu ’l-bejan”, Ismail Hakki Bursevi, k.s., veli: “Kada Uzvišeni Allah želi propast nekom robu, On mu kao kaznu dadne sljedeće troje:
Kao prvo, dadne mu znanje alima, ali ga liši činjenja djela koja alimi čine.
Drugo, opskrbi ga sohbetom dobrih robova, ali mu uskrati svijest o vrijednosti salih (dobri) robova. A znak čovjekove propasti je da sebi pridaje važnost smatrajući se dervišom među dobrim Allahovim robovima.
Treće, dadne mu da čini ibadete, ali ih on ne čini iskreno i njegov nijet nije ispravan.”
Ne postoji toliko ružno djelo kao što je širenje neprijateljstva i dijeljenje džemata, vrijeđanjem i omalovažavanjem određenih murida. Ko bude zauzet neprijateljstvom, ko iz bilo kojeg razloga, nekog sufiju proglasi svojim neprijateljem, izgubit će svoj ahiretski udio u djelima koja čini. Ko kaže: “Ja sam osvetoljubiv čovjek, ne zaboravljam!”, čak i da je halifa, a kamo li vekil, ne može napredovati na duhovnome putu ni koliko jedan milimetar! Srce onoga ko gaji neprijateljstvo spram svoga brata, puno je mržnje i osvetoljubivosti. A takvo srce ne može činiti ispravna dobra djela. Jer, u srcu se ne mogu istovremeno naći dvije suprotnosti.
Teško je biti derviš. Potrebno je znati za granice i propise. Onaj ko ne poznaje granice i propise, njegov dervišluk je lažan. Budući da su tvoj Poslanik, s.a.v.s., i tvoj muršid, samilosni, onda i ti budi takav i prođi se neprijateljstva. Budući da se muršid potpisuje kao “hizmećar muslimana”, onda njegove sufije, vekili i svako ko ima neko zaduženje trebaju biti “hizmećari hizmećara”. Sufija treba za primjer uzeti svoga muršida i nastojati da liči na njega. A što se tiče onih koji za sebe kažu: “Ja sam dvadeset, trideset godina murid svoga šejha”, neka se zapitaju, koliko su od njegovog ahlaka usvojili? Da li su usvojili osobine sabura, šukra, hizmeta i poniznosti? Koliko su za sve te godine uspjeli da liče na svoga šejha? Budući da su kod šejha prisutne neke osobine vjerovjesničkog ahlaka, onda one trebaju biti prisutne i kod vekila i sufija.
Ukoliko ti ne posjeduješ takve osobine, ukoliko ne uspijevaš da se njima okitiš, onda znaj da su te nadvladali nefs i šejtan. Murid treba biti čist, potpun i dobar musliman. Mi učimo suru Fatihu u kojoj izgovaramo “Samo Tebi robujemo.” A onda činimo svakojaka nedjela kao što su varanje, ogovaranje i razni harami. Kakav je to dervišluk, kakvi su to vekili?! Da li to naš šejh tako postupa?!
