Wednesday, April 17, 2024
POČETNATEKSTOVITEME

Mudžaheda

Riječ „mudžaheda“ koja je nastala od korijena „džehd“ nosi značenja „trud, zalaganje, odlučnost, ulaganje najvećeg mogućeg stepena snage.“ U islamskoj terminologiji, riječ „mudžaheda“ označava borbu na Allahovom, dž.š., putu. Kao pojam u tesavvufskoj terminologiji, shodno časnom hadisu koji glasi: „Istinski mudžahid (borac) je onaj ko se bori sa vlastitim nefsom.“ (Tirmizi, Džihad, 2), riječ „mudžaheda“ koristi se kako bi se izrazili borba sa nefsom i šejtanom, te suprotstavljanje nedozvoljenim ili dozvoljenim nefsasnkim željama u kojima čovjek pretjeruje. U tom kontekstu, mudžaheda je usmjerena na čovjekov unutrašnji svijet. Imam Kušejri, k.s., mudžahedu objašnjava kao prekidanje sa navikama koje su perda do Uzvišenog Hakka i hakikata, baš onako kako beba prekida sa dojenjem, te bježanje od djelovanja samo zarad nefsanskih užitaka.

U suštini mudžahede su trud i protivljenje nefsu. A protivljenje rađa poteškoće. Zbog toga je u mudžahedi uslov strpljenje. Svako zalaganje u svrhu čišćenja od srčanih bolesti i postizanja lijepih osobina spada u mudžahedu. Kako bi bio uspješan u svojoj borbi, rob svoj trud treba iskazivati u skladu sa adabima i u okviru određenog sisitema. Jer, bez usula nema vusula. Ebu Ali ed-Dekkak, k.s., o tome kazuje sljedeće: „Uzvišeni Allah će srce onoga ko svoju vanjštinu ukrasi mudžahedom uljepšati mušahedom.“

Oslanjajući se na časni ajet: „One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela čine!“ (‘Ankebut, 69), sufije su izvele različita tumačenja mudžahede. Navedeni ajet, Džunejd Bagdadi, k.s., tumači riječima: „One koji pokažu trud u činjenju tevbe, Mi ćemo zasigurno dovesti na put iskrenosti. Ili, podarit ćemo posebnu bliskost onima koji se budu trudili kako bi Nama služili.“ Također, Sehl b. Tusteri, k.s., navodi sljedeće tumačenje: „Mi ćemo dovesti do džennetskih puteva one koji se budu trudili kako bi sačuvali Sunnet.“

Ibn ‘Adžibe el-Haseni, k.s., gorenavedeni ajet tumači na sljedeći način: „Kako biste postigli bliskost sa Nama (Uzvišenim Hakkom) borite se sa vlastitim nefsom. Ili, borite se iskreno sa svojim nefsom radi Nas, pa ćemo vam olakšati činjenje dobra. A vi ćete čineći dobro postići Džennet.“ O istom ajetu, Ebu Sulejman ed-Darani, k.s., kazuje: „Borba o kojoj se govori ne odnosi se samo na ratovanje sa dušmanima. Radi se i o odbijanju laži, sprječavanju tiranina u njihovoj nepravdi, te tako pomaganju vjere. Najbitniji put takvog postupanja je put naređivanja dobra i odvraćanja od zla.“

Abdullah Ensari Herevi, k.s., kaže da se borba realizira na tri načina. Borba s neprijateljem realizira se mačem, borba s nefsom prisilom, a borba sa šejtanom strpljenjem… Također, Rešiduddin Mejbudi, k.s., u svome tefsiru navodi tri vrste borbe:

„Borba s nefsom ogleda se u rijazetu (isposništvo), hizmetu, izbjegavanju olakšica i raznih tumačenja, te poštivanju propisa u skladu sa naredbama i zabranama Uzvišenog Gospodara. Borba sa srcem je nedopuštanje lošim i ispraznim mislima da ulaze u njega i neprestano razmišljanje o blagodatima Uzvišenog Gospodara. A borba sa imetkom je u velikodušnom dijeljenju.“

Također, Hatim el-Esam, k.s., navodi tri vrste mudžahede: „Prva vrsta mudžahede je borba sa vlastitim unutrašnjim svijetom, koja traje sve dok se ne slomi vladavina šejtana nad čovjekom. Druga vrsta je vanjska borba i traje sve dok se Allahovi, dž.š., farzovi ne počnu izvršavati u potpunosti. I treća vrsta je borba sa Allahovim, dž.š., neprijateljima. A to su osvajanja u ime islama.“

Ahmed Dijauddin Gumušhanevi, k.s., mudžahedu dijeli na dvije vrste: Prva vrsta je mudžaheda avama (obični ljudi) i podrazumijeva uspješno izvršavanje propisa. Druga vrsta je mudžaheda havassa (odabrani robovi) i podrazumijeva popravljanje stanja. Borba na Allahovom, dž.š., putu je jedan od najbržih načina postizanja Njegove blizine.“

Govoreći o mudžahedi, Abdulkadir Gejlani, k.s., kazuje: „Suština mudžahede je u salikovom (putnik Hakku) suprotstavljanju željama i prohtjevima nefsa. Kada ga obuzme strast, salik se obuzda strahom od Allaha, dž.š. Kada počne zaostajati u izvršavanju svojih dužnosti, on se usmjeri Allahu, dž.š., strahom, oponiranjem nefsu i sputavanjem strasti.“

Ibn ‘Adžibe el-Haseni, k.s., navodi da su nefs, šejtan, dunjaluk i ljudi prepreke robu u postizanju blizine Uzvišenog Gospodara, te mudžahedu objašnjava na sljedeći način: „Borba sa nefsom realizuje se kroz protivljenje njegovim željama i opterećivanje teškim poslovima sve dok se ne preodgoji.

Borba sa šejtanom realizuje se kroz protivljenje njegovim došaptavanjima i neprestanu zauzetost Allahom, dž.š. Šejtanski utjecaj na roba nestaje i biva uništen zikrom.

Borba sa dunjalukom realizuje se kroz njegovo izbacivanje iz srca, isposništvo i zadovoljstvo sa malo imetka.

Borba sa ljudima se realizuje, po potrebi, udaljavanjem od njih, neočekivanjem ničega od njih, bilo u stanju bogatstva ili siromaštva, te očekivanjem pomoći samo od Allaha, dž.š.“

Evlije upozoravaju na opasnost zapadanja u stanje nadmenosti i smatranja sebe posjednikom bilo čega, a što su stanja koja mogu nastati kao posljedica mudžahede. Abdulvehhab eš-Šarani, k.s., kazuje: „Najveći stepen mudžahede murida jeste da se kod njega kao posljedica ibadeta i pokronosti, dakle kao posljedica mudžahede, rodi stanje u kojem ne želi slavu i ugled.“

Semerkand