Malik b. Enes, imam Malik, rahmetullahi alejh
MALIK B. ENES rahmetullahi alejh
VELIKI UČENJAK NA POLJIMA HADISA I FIKHA
Malik b. Enes, imam Malik kako je nama poznatiji, jedan je od imama četiri ehl-i sunnetska mezheba. Osnivač je malikijskog mezheba. Svoj život u cijelosti je posvetio učenju i podučavanju.
Imam Malik, osnivač malikijskog mezheba, rođen je u Medini. U njoj je živio i preselio na ahiret. Bio je unuk jednog ashaba. Nadimak mu je bio Ebu Abdullah, a puno ime: Malik b. Enes el-Asbehi el-Jemeni. Unatoč tome što postoje različita mišljenja, većina historičara smatra da rođen 93. hidžretske godine, a da je umro 179. Čak je i sam imam Malik, rahmetullahi alejh, rekao da je rođen 93. hidžretske godine, prema onome što se prenosi od njega u vezi toga. Njegova porodica je porijeklom iz Jemena. Njegov djed koji je bio iz plemena Zu Asbeh, Malik b. Ebu Amir el-Asbehi, došao je iz Jemena u Medinu, gdje se i nastanio. Prema onome što se prenosi, njegov pradjed Ebu Amir je učestvovao u svim pohodima, osim u Bitki na Bedru. Njegov djed Malik je bio tabi’in. Prenosio je hadise od hazreti Omera, hazreti Osmana, Ebu Hurejre, Talhe b. Ubejdullaha, Hassana b. Sabita i hazreti Aiše, radijallahu anhum. Kada je hazreti Osman, radijallahu anh, preselio kao šehid, među onima koji su ga povili u ćefine i spustili u mezar, prema predanju, bio je i njegov djed Malik.
Od ljubavi prema golubovima do nauke
Prenosi se da je imam Malik, rahmetullahi alejh, na sljedeći način opisao kako je počeo s učenjem i studiranjem: „U prvo vrijeme, nisam pokazivao interesovanje za studiranjem. Tada me privlačila ljubav prema golubovima. Jednog dana, moj otac pozva mene i mog brata Nadra. Meni i bratu je postavio po pitanje. Brat je odgovorio tačno, a ja pogrešno. Na to mi otac reče: ‘Tebi su svu pažnju privukli golubovi.’ Nakon tog događaja, kod mene se pojavila snažna volja za učenjem i studiranjem.“
Imam Malik, rahmetullahi alejh, je uz pomoć i podršku porodice počeo sa studiranjem. Najveću pažnju mu je ukazivala njegova majka. Kada je majci kazao kako želi da se opredijeli za studiranje, ona mu je odjenula najljepše odijelo, svila najljepši saruk i rekla mu: ‘Sada idi i uči.’“
Prvo je počeo da uči hadis kod Abdurrahmana b. Hurmuza. Nakon provedenih sedam godina uz učitelja, koji je bio tabi’in, u izučavanju hadisa, Malik b. Enes je otišao kod poznatog fikhskog učenjaka, Rebie er-Re’ja, te je počeo kod njega slušati predavanja.
Prije svega, izučavao je Časni Kur’an, memorisao dosta hadisa, a zatim je kod spomenutog učenjaka želio da izuči i fikh. Imam Malik, rahmetullahi alejh, veliki poznavalac hadiske i fikhske nauke, imam u te dvije oblasti, učio je kod velikih učenjaka, a kao što su Abdurrahman b. Hurmuz, Šihab ez- Zuhri, Ebu Zinad, Jahja b. Se’id el-Ensari, Nafi’, oslobođeni rob Abdullaha b. Omera, radijallahu anhuma.
Izučio je podrobno hadise, predanja ashaba i fetve tabi’ina. Broj ravija od kojih je prenio hadise dostiže cifru od devet stotina: tri stotine tabi’ina i šest stotina tebei tabi’ina.
Učitelji imama
Malika Imam Malik, rahmetullahi alejh, je govorio o svojim učiteljima na sljedeći način: „Tri godine sam pohađao predavanja Abdurrahmana b. Hurmuza. Od njega sam naučio takvih stvari, da ih ne mogu nikome prenijeti. On je bio od najučevnijih ljudi po pitanju opovrgavanja učenja novotara i po pitanju razilaženja učenjaka.
Po podne bih išao kod Nafi’a, te bih čekao ispred njegovih vrata. Nafi’ je poznavao predanja Omera i njegova sina Abdullaha, radijallahu anhum. Tada ne bih mogao naći neku hladovinu da se skrijem od užegla sunca. Kad bi Nafi’ izašao, poslemio bih ga učtivo, a zatim bih za njim ušao. Potom bih ga ispitivao, a on bi mi odgovarao i prenosio predanja. Došao je bajram, pa sam sebi rekao kako je Ibn Šihab ez-Zuhri slobodan. Krenuo sam s musalle i došao do njegovih vrata, gdje sam sjeo. Čuo sam kako govori svojoj sluškinji da pogleda ko je pred vratima. Ona je pogledala, a zatim mu je rekla da ja sjedim i čekam. On joj reče da me uvede. Obrati mi se riječima: ‘Vidim da nisi otišao kući. Jesi li jeo šta?’ Kada sam odgovorio da nisam, on mi reče da jedem. Ja sam mu rekao nema potrebe, pa me upita šta onda hoću, na šta mu rekoh da hoću da učim hadis kod njega. On mi reče: ‘Ako je tako, spremi se!’ Izvadio sam svoju bilježnicu, te mi on prenese četrdeset hadisa. Zatražio sam više, a on mi reče: ‘Ne, to ti je dovoljno. Ako to budeš zapamtio i prenio, smatrat ćeš se od hafiza.’ Ja mu rekoh da sam sve memorisao. On uze od mene bilježnicu i reče mi da ponovim. Ja sam mu sve ponovio. On mi na to reče: ‘Ustani, ti si riznica znanja!’
Prema onome što se prenosi, imam Malik, rahmetullahi alejh, je bio toliko zainteresovan za memorisanje hadisa koje prenosi Ibn Šihab ez-Zuhri, da je pored sebe imao jedan konopac na kojem bi vezivao čvor kad god bi zapamtio jedan hadis. Tako je prema broju čvorova znao koliko je hadisa naučio, te koliko mu je ostalo još da zapamti. U djelu „El-Medarik“ stoji da je imam Malik, rahmetullahi alejh, rekao: „Čim sam sjeo pred Ibn Šihaba, odmah mi je prenio trideset hadisa. Ponovo mi je jedČini nog dana prenosio hadisa, a ja sam na konopcu vezivao čvorove. Jedan hadis sam, međutim, zaboravio. Poslije sam sreo ez- Zuhrija i pitao ga za taj hadis. On me na to upita: ‘Jesi li ti bio na času?’ Ja sam odgovorio da jesam, pa me ponovo upita: ‘A zašto onda nisi upamtio?’ Na to mu rekoh da od trideset hadisa samo jedan nisam upamtio, a on mi na to reče: ‘Nije ostalo više sposobnosti memorisanja kod ljudi.
Ono što se nekad nazivalo memorisanjem, više ne postoji. Ja nikada ne zaboravljam ono što zapamtim. Izdiktiraj mi one koje si zapamtio.’ Kad sam izdiktirao, on mi prenese onaj koji sam ja zaboravio.“ (Kadi, El-Medarik, str. 121)
Učenjak Hidžaza
U veoma kratkom periodu, imam Malik, rahmetullahi alejh, je zbog svoje inteligencije, sposobnosti pamćenja, edeba i truda, postao jako poznat učenjak na polju hadisa i fikha. Još kao dvadesetogodišnjak, počeo je da izdaje fetve i da podučava. Prije nego je počeo davati fetve i podučavati, sastao je se sa tadašnjim učenjacima. Od njih je tražio odobrenje. Kada su mu posvjedočili znanje i dali odobrenje da izdaje fetve i da podučava, on je počeo izdavati fetve i podučavati. Glede toga, rekao je: „Ko god želi da izdaje fetve i podučava, treba da se posavjetuje i konsultuje sa učenjacima. Ako mu oni dozvole, onda treba podučavati i izdavati fetve. Ja sam se sastao sa sedamdeset učenjaka, od kojih sam tražio da mi posvjedoče da li sam učenjak, da li sam sposoban da podučavam i dajem fetve.
Tek kad su mi oni posvjedočili, ja sm počeo držati predavanja i izdavati fetve.“ Predavanja u Poslanikovoj džamiji su s vremenom počela biti sve više i više posjećenija. S raznihs trana islamskog svijeta, dolazili su oni koji su tragali za znanjem. Posebno su predavanja bila posjećena u sezoni hadža. U prvo vrijeme je držao predavanja u Poslanikovoj džamiji, da bi zatim počeo držati u svojoj privatnoj kući, kada je ostario, obolio i onemoćao. U sezoni hadža bi, s jedne strane, podučavao, a s druge strane bi se sastajao s učenjacima iz raznih krajeva i tako s njima razmjenjivao znanja i sohbetio.
Ebu Hanife, Lejs b. Sa’d, Ebu Jusuf, Muhammed Šejbani, samo su neki od učenjaka s kojima je razmjenjivao znanja. Muhammed Šejbani je tri godine proveo kod imama Malika, rahmetullahi alejh. Tako je imam Malik, rahmetullahi alejh, imao priliku da se upozna i sa znanjem sučenjaka Iraka. Imam Malik, rahmetullahi alejh, ne bi odmah davao mišljenje o fikhskom pitanju u vezi kojeg bi se neko s njim konsultovao, nego bi neko vrijeme o tom pitanju razmišljao, a potom bi dao svoje mišljenje. Njegov učenik Ibnu ‘l-Kasim je prenio da je rekao: „O jednom pitanju razmišljam deset i više godina, i još uvijek nisam donio mišljenje.“
Po pitanju slijeđenje Kur’an Časnog i vjerovjesničkog sunneta, imam Malik, rahmetullahi alejh, je bio posebno oprezan. Čuvao se da nikada ne donese neko pogrešno mišljenje, neispravnu fetvu, u ime Uzvišenog Allaha i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Po tom pitanju je bio krajnje oprezan. Nikada ne bi žurio u izdavanju fetvi. Bio je posjednik firaseta, pronicljivosti, kojom je pronicao u najdublje aspekte vjernih pitanja i koji je ostavljao utjecaja na ruhove drugih. Zbog tog firaseta, bio je upućen u ono što su ljudi krili i tajili, te u ono o čemu bi ga lažno obavještavali.
Imam Šafija, rahmetullahi alejh, je o njegovome firasetu kazao: „Stigao sam u Medinu, gdje sam se vidio s imamom Malikom. Saslušao me je, te me je jedan period samo posmatrao. Posjedovao je jedan snažan firaset. Potom me je pitao za ime. Ja sam rekao da se zovem Muhammed, a on će mi na to: ‘Muhammede, Allaha se boj i čuvaj se grijeha, jer ćeš ti biti velika ličnost na polju znanja!’“
Čime se imam
Malik prehranjivao Otac imama Malika, rahmetullahi alejh, je bio zanatlija. Ali, imam Malik se nije time htio baviti. On je, kao i njegova braća i amidže, odlučio da izučava hadis. Njegova braća su se bavila i trgovinom, pored toga što su se bavili izučavanjem i prenošenjem hadisa. Trgovali su svilom. Imam Malik bi im u tome pomagao.
Njegov učenik Ibnu ‘l- Kasim je rekao: „Imam Malik je imao 400 dinara u zlatu. S njima je trgovao. Od toga je živio.“ Prema onome što se prenosi, imam Malik, rahmetullahi alejh, je bio visoka stasa, lijepog i bijelog lica, plavih očiju. Volio je nositi čistu i lijepu odjeću. Smatrao je da se učenjaci tako trebaju odijevati. Nikada na predavanjima nije pričao povišenim tonom. Nikada se ne bi svađao ni raspravljao. Bio je krajnje pobožan i ponizan.
Kada bi se spomenulo ime Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, problijedio bi u licu. Nikada po Medini nije jahao na jahalici, zato što se u utrobi medinske zemlje nalazi mubarek tijelo Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Učenici i djela imama
Malika Imami Šafija i Ahmed, rahmetullahi alejhima, su posjećivali predavanja imam Malika, rahmetullahi alejh. Okoristili su se jako od njegova znanja. Dovoljna je činjenica kojom se utvrđuje veličina imama Malika, rahmetullahi alejh, to što su spomenuta dva imama bili njegovi učenici.
Njegovi učenici su bili svjetionici znanja. Neki od njegovih učenika su: Muhammed b. Ibrahim b. Dinar, Ebu Hašim b. Ebu Hazim, Abdulaziz b. Ebu Hazim. Svi oni su bili mudžtehidi u vjeri. Neki od ostalih učenika su bili Osman b. Hakem, Abdurrahman b. Halid, Mu’in b. Isa, Jahja b. Jahja, Abdullah b. Mesleme, Abdullah b. Vehb, i dr. Svi oni su bili učenjaci na polju hadisa i fikha, te učitelji imama Buharija, Muslima, Ebu Davuda, Tirmizija, Ahmed b. Hanbel, Jahja b. Me’in. Imam Dželaluddin es-Sujuti, rahmetullahi alejh, je u svome djelu „Kitabu tezjini ‘l-memalik bi menakibi ‘s-sejjid imam Malik“ nabrojao 993 osobe koje prenose hadise od imama Malika. Djelo imama Malika „El-Muvetta’“ je jako vrijedno djelo. Četrdeset godina ga je pripremao.
Mnogo veliki učenjaci su komentarisali to djelo. Jedan od najpoznatijih komentara jeste komentar pod naslovom „El- Mudevvene“. To djelo sadrži hadise na temu fikha, te fetve ashaba i mišljenja tabi’ina. U njoj se nalaze i idžtihadska mišljenja imama Malika, rahmetullahi alejh. Osim tog djela, napisao je i djela „Kitabu ‘s-sunen“ i „Risale fi ‘l-fetva“. Imam Šafija, rahmetullahi alejh, je rekao: „Imam Malik je na mjestu tumačenja i prenošenja hadisa poput zvijezde na nebeskome svodu. Nema nikoga ko je poput imama Malika na polju čuvanja i prenošenja znanja. Da nema Malika i Sufjana b. Ujejne, u Hidžazu ne bi bilo učenjaka!“
Imam Malik, rahmetullahi alejh, je preselio na ahiret u Medini, 14. rebi’u ‘l-evvela 179. g. (7. VI 795) Imam Malik, rahmetullahi alejh, koji je govorio: „Kako da jašem po zemlji koja u svojoj utrobi čuva mubarek tijelo Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!“ je preselio, dakle, u Medini. Dženazu mu je predvodio valija Medine. Pokopan je na mezarju El-Beki’i. Kada je Sufjan b. Ujejne, rahmetullahi alejh, čuo vijest o smrti imama Malika, rahmetullahi alejh, kazao je: „Na dunjaluku nije ostao niko ko mu je sličan.
Imam ovoga svijeta, učenjak Hidžaza, dokaz svog vremena, sunce Muhammedovog ummeta se utihlo…“
