Koristi prijateljstva
Imam Gazali, rah., u djelu “Ihjau ulumi ‘d-din” govoreći o adabima prijateljstva kaže: Znaj da svaki čovjek nije pogodan za sohbet (prisno prijateljstvo, bratstvo i saputništvo). Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Čovjek je vjere svoga prijatelja (ponaša se i živi poput njega). Stoga, neka svako dobro pazi s kim će se družiti.” (Ebu Davud, Edeb, 16, br. 4833; Tirmizi Zuhd, br. 2278) Prema tome, svako treba znati koje to vrline i osobine treba posjedovati osoba sa kojom želi uspostaviti bliskost. To je šart da bi se čovjek mogao na željeni način okoristiti sohbetom (druženjem). Sama riječ “šart” ili uvjet ima značenje nečega što je neophodno da bi se mogao postići cilj. Što se tiče druženja ili prijateljstva, korist koja se od njega očekuje može biti ahiretska ili dunjalučka. Dunjalučka korist ogleda se u tome da se osoba okoristi imetkom ili položajem onoga sa kime se druži, ili da pronalazi smiraj viđenjem te osobe ili druženjem sa njom, a to nije naš cilj. S druge strane, kada govorimo o vjerskoj ili ahiretskoj koristi, možemo navesti više različitih ciljeva, a neki od njih su sljedeći:
- okorištavanje znanjem i djelima prijatelja • okorištavanje njegovim halom (stanje), a kako bi se sačuvalo od svih negativnosti koje odvraćaju od ibadeta i koje unose nemir u srce
- okorištavanje imetkom prijatelja, a kako bi se sačuvalo od trošenja vremena na stjecanje zarade (te na taj način usmjerilo na ibadet i hizmet)
- okorištavanje bereketom dove prijatelja
- očekivanje šefa’ata (pravo zauzimanja) na ahiretu • traženje pomoći po pitanju važnih poslova i u trenucima nevolje, te crpljenje snage u teškim stanjima.
Jedan od ranijih salih (dobrih) robova je kazao: “Povećavajte broj vaše braće, zarad Allaha, dž.š. Jer, svaki (salih) vjernik će imati dozvolu da čini šefa’at. Možda neki od vas budu počašćeni šefa’atom svoje braće, pa tako uđu u džennet.” U djelu “Garibu ‘t-tefsir”, vezano za ajet: “On se odaziva onima koji vjeruju i čine dobra djela i obasipa ih dobrotom Svojom još više (…)”, navodi se sljedeće tumačenje: Uzvišeni Allah će im dati pravo da se zauzimaju za svoju braću, pa će zajedno sa njima ući u džennet. Rečeno je: “Kada nekom robu na Sudnjem danu bude oprošteno, bit će mu dato i pravo zauzimanja, pa će se on zauzeti za braću koju je volio.”
Iz tog razloga su neki od ranijih salih robova preporučivali druženje i zbližavanje sa ljudima, a povlačenje u osamu i samački način života su smatrali pokuđenim. Spomenuli smo neke ahiretske ili vjerske koristi prijateljstva, međutim, da bi se one mogle postići, postoje određeni uvjeti. Ukratko, osoba sa kojom želimo uspostaviti prijateljstvo, trebala bi imati sljedeće osobine:
- da je pametna
- da posjeduje lijep ahlak
- da nije fasik (veliki griješnik) i da je bogobojazna
- da nije novotar
- da nije opčinjena dunjalukom.