Koje je tvoje ime kod Uzvišenog Allaha?
Poznati sufija iz 13. stoljeća, pir šazilijskog tarikata, Ibn Ataullah es-Skenderi, k.s., u svome djelu „Tadžu ‘l-arus: Kruna mudrosti“, o čuvanju od grijeha i nesmatranju malih grijeha nebitnim, kazuje sljedeće:
Trebaš znati da biti nepokoran Allahu, dž.š., znači prekršiti u Ezelu datu riječ, izgubiti Njegovo prijateljstvo, dati prednost drugima nad Njime, slijediti loše težnje nefsa, skinuti odjeću stida i činiti ono čime On Uzvišeni nije zadovoljan.
Ukoliko bi se, kada učiniš grijeh, kao rezultat toga, samo promijenilo tvoje ime, to bi ti bilo dovoljno kao kazna. Jer, sve dok si pokoran Allahu, dž.š., dok ispunjavaš Njegove naredbe i kloniš se Njegovih zabrana, i dok težiš Njemu Uzvišenome, tebi pripada ime „muhsin“ koje označava posjednika ihsana. Međutim, kada si Mu nepokoran, tada dobijaš ime „musi“, u značenju nepokornog, ili ime „mu’rid“ u značenju onoga koji okreće svoje lice. Zauzvrat tvome grijehu, kao kazna ti je dovoljno to da se kod Uzvišenog Allaha spominješ ružnim imenom.
A ako tvoja pokornost oslabi, ako pretegne nepokornost, kakvo je onda tvoje stanje? Tada dolaziš u stanje da uzimaš slast u griješenju umjesto u pokornosti, i u slijeđenju strasti umjesto u robovanju. Zamisli, kakvo će tek biti tvoje stanje, ukoliko se tvoj stepen kod Allaha, dž.š., promijeni? Dok si kod Njega spominjan kao salih (dobri rob), zamisli da te odjednom počnu spominjati kao mufsida; ili da te počnu spominjati kao zalima, a bio si spominjan kao muttekija (bogobojazni rob)… To su utjecaji pokornosti odnosno nepokornosti Allahu, dž.š., na stanje roba.
Ako znaš da će te tvoj nefs nadvladati ukoliko ga hraniš strastima, da li se i dalje želiš boriti sa njim? Ukoliko tako postupaš, onda si uistinu velika neznalica!
Srce je poput velikog drveta koje se zalijeva vodom pokornosti. A njegovi plodovi su lijepe osobine. Plod oka je uzimanje pouke iz onoga što vidi, plod uha je slušanje Časnog Kur’ana, plod jezika je zikr, a plod ruku i nogu je hrljenje ka činjenju dobra. Kada se sasuši drvo tvoga srca, sasuše se i njegovi plodovi. Ukoliko se duhovna žeđ pojača, utoli je zikrom. Nemoj biti poput bolesnika koji se nada da će ozdraviti bez korištenja lijekova! Takav treba dobro znati da se neće izliječiti sve dok ne bude koristio lijekove.
Stanje onoga ko je svjestan šta će mu koristiti na Ahiretu je poput stanja osobe koja je izašla u bašču i prikupila sebi potrebne namirnice za jelo, te ih čuva. A ti prikupljaš beskorisne stvari, hraniš zmiju svoga nefsa koja će te progutati i sakupljaš šejtanske akrepe. Dok ljudi sakupljaju ono što će im zatrebati kada dođe već određeni Dan, ti sakupljaš grijehe koji ti donose štetu. To ti je kao džehalet (neznanje) dovoljno! Jesi li ikada vidio nekoga ko u svojoj kući hrani otrovnu zmiju ili akrepa? Eto ti činiš upravo to!
Najgore stanje kojeg se trebaš čuvati jeste da smatraš male grijehe nebitnim. Ti samo paziš na velike grijehe i za njih činiš tevbu. A budući da olako shvataš male grijehe, za njih ne činiš tevbu. Međutim, Uzvišeni Gospodar veli:
„Kad ste to jezicima svojim prepričavati stali i kad ste na sva usta govorili ono o čemu niste ništa znali, a vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahu krupno.“ (Nur, 15)
Veliki grijeh je mali naspram Allahove, dž.š., plemenitosti, ukoliko za njega učiniš tevbu. Međutim, ukoliko mali grijeh budeš smatrao beznačajnim i budeš ustrajavao u njemu, odvest će te u propast. Jer, i mala količina otrova je smrtonosna. Mali grijesi su poput iskri vatre. Dovoljne su da zapale i pretvore u pepeo čak i veliki grad!
