Ko je muršid?

Prije nego li odgovorimo na pitanje ko je muršid, pojasnićemo pojam iršad. Riječ iršad u jezičkom smilu znači “ukazati na ispravni put, obavijestiti, duhovno prosvijetliti, probuditi iz gafleta (nemara), dati savjet, i sl.”

U tesavvufskom smislu, činiti iršad znači “ukazati ljudima na Pravi put, biti vesila njihove upute, biti vodič, duhovno ih prosvijetliti, probuditi iz gafleta, upoznati ih s Uzvišenim Hakkom i hakikatom, voditi ih ka onome što je dobro i ispravno”.

Dakle, iršad je upućivanje ljudi na dobro; na ibadet, lijep ahlak, dobra djela i istikamet (ustrajnost), te omiljavanje Allaha dž.š. robovima i robova Allahu dž.š.

Muršid je osoba – vodič koji čini iršad, upućuje na Pravi put. Muršid je, dakle, osoba koja pojašnjava hakikat, raspiruje istinu u srcima, ukazuje na Pravi put, poznaje način života koji je najkompatibilniji s urođenom prirodom ili fitretom ljudi, i podučava načinu života kojim se postiže blagostanje i na dunjaluku, a i na Ahiretu. On je nasljednik poslanika, koji ljude odvikava od svakojakih ružnih misli i navika.

Muršid u tesavvufu predstavlja osobu koja je doživjela duhovnu zrelost, postigla potpunost i krajnju evlijansku deredžu, a koja ljude odgaja na duhovnome putu.

Najveći muršid

Uzvišeni Allah je stvorio sve ljude. Njegovo je htijenje da oni provedu lijep i ugodan život na dunjaluku, te da isti ta-kav postignu i na Ahiretu. Zbog toga je određene ljude odabrao i učinio ih izaslanicima između Sebe i ljudi.

Tako je iršad započeo sa prvim čovjekom i prvim poslanikom, Ademom, a.s., nastavio se preko ostalih poslanika, i na koncu stigao do poslanika Muhammeda, s.a.v.s. Nakon njega će, preko njegovih nasljednika – istinskih alima, trajati sve do Sudnjega dana. Osnovni zadaci svih poslanika, a.s., bili su činjenje iršada ummeta ili naroda kojima su bivali poslani; opominjanje i ukazivanje na veličinu Allaha, dž.š.; objašnjavanje puta koji vodi Allahu, dž.š.; te trud u nastojanju da ljudi postignu sreću na oba svijeta. Sem toga, njihov zadatak je bio da svojim načinom života budu primjeri i uzori ljudima.

Nema sumnje da je najveći muršid bio Muhammed Mustafa, s.a.v.s. On, s.a.v.s., je u časnom Kur’anu opisan kao pozivatelj i upućivač. Na mnogo mjesta u Kur’anu naređuje mu se da dostavi Objavu, da poziva ljude, da ih posavjetuje i probudi. Povrh svega. Uzvišeni Allah ga naziva i “beširom” (onaj koji dostavlja radosne vijesti)  i “nezirom” (onaj koji opominje).  Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je muršid sa zadatkom da očisti ljudska srca od nečistoća grijeha i poricanja, te da ih približi Allahu, dž.š. Uzvišeni Allah o tome veli:

“Mi smo vam jednog od vas kao Poslanika poslali, da vam riječi Naše kazuje i da vas očisti i da vas Knjizi i mudrosti pouči i da vas ono što niste znali nauči.” (Bekara, 151)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je, uprkos mnogim poteškoćama, zadaću iršada i tebliga izvršio na najljepši i najprimjereniji način. Međutim, ummet i nakon Poslanika, s.a.v.s., ima potrebu za odgojem. Stjecanje odgoja je farz! Istinski nasljednici poslanika, ispravni muršidi, obavezani su odgajanjem i čišćenjem ljudi.

Istinski muršid

Za onoga ko čini iršad i upućuje na Pravi put, kaže se da je muršid. Nema nimalo sumnje u to da je najveći muršid Uzvišeni Allah. Jedno od Njegovih lijepih imena je i “Er- Rešid” (Hud, 87). Rešid i muršid dolaze u istom značenju. Uzvišeni Allah je Onaj Koji pokazuje i upućuje na Pravi put; posjednik Upute i beskrajne milosti. No, to upućivanje se odvija preko poslanika i objava koje je slao, ali i preko evlija – nasljednika poslanika.

Uzvišeni Allah, posjednik beskrajne mudrosti i znanja. Onaj Koji nema potrebu za bilo čijom pomoći i pokazivanjem puta, sam realizuje ono što je odredio još u ezelu. On je također Taj Koji otvara puteve da bi se to realizovalo. Svojom mudrošću čini ono što je potrebno, i tako se bez ikakve prepreke odvija Njegova odredba. Da, On je Taj Koji ljude upućuje dobru. Koji im ukazuje na Pravi put. Iz tog razloga, iz Svoje velike milosti prema ljudima i onima koji vjeruju i onima koji ne vjeruju – između njih bira muršide posredstvom kojih ih spašava od vječite patnje.

Dužnosti i obaveze muršida

Muršid je evlija, koji je zadužen za iršad, uputu i spas ljudi. To je kjamil insan koji podstiče ljude da izađu iz tmina na svjetlo, iz zablude na Pravi put, te da se oslobode neznanja i ukrase se znanjem. Upoznaje nas sa putem, osvjetljavajući ga svojim uputama i vodstvom.

Tesavvufski put je put koji čovjeka odgaja, a njegovo srce čisti od duhovnih nečistoća. To čiščenje se u Kur’anu naziva “tezkije”. A Uzvišeni Allah je Onaj Koji istinski čisti ljude. o tome je ovako kazao:

“A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, nijedan se od vas ne bi nikad od grijeha očistio; ali Allah čisti onoga koga On hoće (…)” (Nur, 21)

Allah, dž.š., je zbog čiščenja ljudi – tezkije, poslao brojne poslanike, a i dalje šalje evlije. Uvaženi komentator Kur’ana, Ismail Hakki Bursevi, u komentaru – tefsiru citiranog ajeta veli: “Tezkije, čiščenje srca, je u Allahovoj, dž.š., vlasti. On Uzvišeni čisti srca onih koje On odabere, i odstranjuje iz njih sve ono što nije vezano za Njega (masiva). On Svojom dobrotom, plemenitošću i milošću omogućava Svojim robovima da Mu budu pokorni, te za to stvara određene povode – sebebe. Međutim, čovjeku je potreban muršid, koji će mu pokazati kako da, prema Allahovom, dž.š., htijenju, realizuje to čiščenje. Nema sumnje u to da je najveći posrednik u uputi ljudi, sam Resulullah, s.a.v.s. Nakon njega dolaze arifi, zaduženi iršadom.

Šejhulislam Abdullah el-Ensari el-Herevi, k.s., je rekao:

“Imao sam dosta učitelja koji su me podučavali šerijatskom i hadiskom znanju. No, moj tarikatski učitelj i muršid bio je šejh Ebu ‘l-Hasan el-Harkani, k.s. Da njega nisam sreo i priključio se njegovoj halki, ne bih spoznao hakikat.”

Dakle, kjamil muršid je vodič na putu Upute. Upoznati takvog muršida, biti mu teslim (poslušan), i biti u njegovome medžlisu, jedna je od najvećih blagodati.

Muršid mora biti muhsin

Muršid koji se bavi iršadom ljudi mora biti kjamil (potpun) i mora biti muhsin, tj. na stepenu ihsana. Uzvišeni Allah sljedećim ajetom obznanjuje da je On zajedno sa muhsinima:

“One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela čine!” (‘Ankebut, 69)

Kao što se navodi u ajetu, osobina kojoj treba težiti svaki čovjek koji je upućen, koji je izabrao islam, jeste ihsan. A ihsan je srž tesavvufa.

Posjednik ihsana naziva se muhsinom.”Džibrdov hadis”, koji je jako poznat, a na kojem te- savvuf zasniva svoje korijene. Kao što se i zapaža, Uzvišeni Allah je sa onima koji su dospjeli na mertebu ihsana. Dakle, i mi bismo trebali biti s njima, kako bismo i sami dospjeli na tu mertebu.

Svaka osoba će biti proživljena sa onim s kime je bila tokom dunjalučkog života, i koga je uzela sebi za vodiča.

“A na Dan kada pozovemo sve ljude s vođama njihovim (…)” (Isra’ 71)

Dakle, Uzvišeni Allah će ljude prozivati po njihovim imamima. Na Sudnjem danu, svi ljudi, izuzev onih koji su se voljeli u ime Allaha, dž.š., bit će dušmani jedni drugima. Takoder, u Kur’anu se navodi da će mnogi sljedbenici proklinjati one koje su slijedili, kada budu vidjeli šta se s njima zbilo:

“Tog Dana će oni koji su jedni drugima bili prijatelji postati neprijatelji, samo to neće biti oni koji su se Allaha bojali i grijeha klonili.” (Zuhruf, 67)

“I nevjernici će reći: ‘Gospodaru naš, pokaži nam džine i ljude, one koji su nas zaveli, da ih stavimo pod noge naše, neka budu najdonji.’” (Fussilet, 29)

Budući da je tako, onda čovjek treba biti pažljiv u odabiru vođe i uzora, u protivnome, osoba koja bude slijedila nekoga čije srce nije ispunjeno ljubavlju prema Allahu, dž.š., i ko ne slijedi Istinu, neće dospjeti do Allaha, dž.š., već u Vatru.

Ebu Talib el-Mekki, k.s., je, kazao da su liječnici srčanih/duhovnih bolesti Allahovi, dž.š., dostovi – posjednici ma’rifeta, te je kazao da je veliki zločin da se tim poslom bave neiskusni i nekompetentni ljudi. A one koji traže muršida, posavjetovao je riječima: “Dobro pazite koga birate za liječnika!”

Liječenje srca od duhovnih bolesti je toliko težak i suptilan posao, da su se čak i neki ugledni ashabi plašili toga. Selman el-Farisi, r.a., je svoga prijatelja Ebu Derdaa, r.a., upozorio sljedećim riječima:

“Dragi brate! Prema onome što sam čuo, kazao si ljudima da si sposoban da liječiš srčane bolesti. Budi oprezan! Ukoliko zaista jesi liječnik za te bolesti, onda pričaj. Tvoj govor je lijek, u protivnome, boj se Allaha! Ne ubijaj druge muslimane, inače ćeš biti strovaljen u Džehennem!”

U svakom vremenu postoji muršid

U svakome vremenu postoje Allahove, dž.š., evlije, muršidi, koji obavljaju iršad i teblig na način kako je to činio Allahov Poslanik, s.a.v.s.

To će tako biti sve do Sudnjeg dana. Allahov Poslanik, s.a.v.s., nas je obradovao radosnom viješću da će u ovom ummetu, Allahovom, dž.š., dozvolom, sve do Sudnjeg dana, postojati grupa ljudi koji če biti na istini, i koji će istinski predstavljati vjeru:

“Jedna skupina iz moga ummeta će sve do Sudnjega dana biti na istini i čuvati Allahove propise. Neće im naškoditi oni koji ih napuste ili koji im se budu protivili. To će trajati sve dok ne dođe Allahova odredba i nastupi Sudnji dan, kada će oni biti pobjednici.”(Buhari:”Iman”, 13)

Ukazujući na spomenuto, veliki evlija, Ebu Nasr es- Serradž, k.s., veli:

“Kojim god svojstvom da su Allah, dž.š., i Njegov Poslanik, s.a.v.s., opisali vjernike, takvi vjernici će postojati u svakome vremenu, u protivnome,, ne bi bilo prilično opisivati nešto što ne postoji i što neće postojati. Ista je situacija i sa evlijama, njihovim halovima i osobinama.””‘

Mufessir Ismail Hakki, k.s., veli:

“Allahov, dž.š., halifet – namjesništvo na Zemlji koje je započelo sa Ademom, a.s., završit će ponovnim dolaskom Isaa, a.s., na Zemlju, pred Smak svijeta. Onako kako se za čuvanje riznica odreduju posebni pečati i povjerljive osobe, tako Allah, dž.š., čuva ovaj svijet, posredstvom Svojih halifa, kjamil insana koji su na stepenu kutba, i koji postoje u svakom vremenu.”

Kjamil muršid svoga vremena

U Ezherskoj medresi je bio jedan čovjek, po imenu Muhammed Razi, a koji nije imao veze sa tesavvufom. Jednoga dana se našao u društvu velikog evlije Muhammeda Emina Erbilija, te je s njim sohbetio.

Kazao mu je: “U ovome vremenu nema muršida. Svi oni koji tvrde da su kjamil muršidi su varalice i lažovi. Čak i ako bi ti za sebe kazao da si kjamil muršid, rekao bih ti da si ti salih [dobra osoba), ali da si daleko od toga da budeš muršid.”

Muhammed Erbili je na to odgovorio: “Allah dž.š., daje da na Zemlji u svakom vremenu postoje kjamil muršidi. Molim Ga da ti pokaže jednog od njih.”

Kasnije, jedne noći, Muhammed Razi je sanjao skupinu evlija kako sjede na visokim prijestoljima od nura. Lica su im sijala poput punog mjeseca.

Osjetio je veliku naklonost prema njima, razmišljajući: “Ovo su vjerovatno kjamil muršidi.” Stidljivo se približio jednom od njih, te ga upitao: “Znaš li ti ko je kjamil muršid ovoga vremena? Odgovorio mu je: “To je tvoj prijatelj koji sjedi pored tebe.”, pokazujući na Muhammeda Emina Erbilija. Kada se Muhammed Razi približio osobi na koju je taj zat pokazao, vidio je da je to Muhammed Erbili, pa ga je upitao: “Zbog gega skrivaš da si kjamil muršid? Prihvati i mene u svoj medžlis!”

Muhammed Erbili mu je kazao: “Sada sam zauzet. Poslije ću ti objasniti hakikat.”

Tada se Razi probudio. Razmišljao je o onome što je usnio. Sutradan je otišao u Ezhersku medresu i zatekao šejha Muhammeda kako sjedi u paviljonu, odmah mu je prišao, a Muhammed Erbili mu blago reče: “O šejhu, strpi se, objasnit ću ti sve.”

Čuvši to, Muhammed Razi je ostao zapanjen, Pitao se kako je moguće da šejh zna njegov san, kada ga nikome nije ispričao. Potom mu je kazao: “Sanjao sam to i to, ali ti znaš za to, iako ti ja nisam ispričao. Shvatio sam da si ti kjamil muršid u ovome vremenu. Prihvati me u svoj medžlis zakira.” Šejh ga je primio u tekiju u Bulaku, a on je vremenom mnogo uznapredovao u tesavvufu. Bereketom šejha Muhammeda Emina postigao je Allahovo, dž.š., zadovoljstvo.”