Kader i sebebi
Počeli smo s objavljivanjem čuvenih mudrosti šazilijskog šejha Ibn Ataillaha es-Skenderija, kaddesallahu sirreh, s komentarom poznatog učenjaka šejha dr. Muhammeda Se’ida Ramadana el-Butija, rahmetullahi alejh. Nastavljamo s komentarom treće mudrosti. Ibn Ataillah, kaddesallahu sirreh, je u trećoj mudrosti kazao: „Ni velika stremljenja, ni visoke ambicije ne probijaju zidine sudbine.“
U ovom tekstu ćemo nastaviti s komentarom, od mjesta do kojeg smo došli u prošlom broju. Ujedno, ovo je i završetak komentara treće mudrosti. Budući da u sebebima nije pohranjena nikakva skrivena moć, te da se sve neprestano i konstantno odvija Allahovim stvaranjem, kakva je onda mudrost u tome da se prihvatamo sebeba? Čemu da se okrećemo sebebima, umjesto da čekamo očitovanje Allahova kadera, predoređenja, i Njegovu direktnu odredbu? Zbog čega nam Uzvišeni Allah naređuje da jedemo kada ogladnimo, da pijemo kada ožednimo, da se liječimo kada obolimo, da se pripazimo onoga što nam djeluje da je opasno i da nam može nanijetu neku štetu?
Potom nam je naredio da pouzdano i sigurno znamo kako nema ničega što može ostvariti neki utjecaj, osim Njega, te da ništa ne može ostvariti nikakav utjecaj ako On to nije odredio odlukom Svojom. Obznanio nam je da je On Taj Koji stvara sve, te da je On Taj Koji svime upravljam, i Koji zapovijeda svemu da obavlja i izvršava svoju obavezu koja mu je podarena: „Samo On stvara i upravlja!“ (A’raf, 54)
No, s druge strane nam naređuje da u obzir uzimamo i da se pridržavamo svega onoga što nam djeluje kao sebeb koji je djelotvoran. Ali, istovremeno nam da znamo kako ni velika stremljenja, ni visoke ambicije ne probijaju zidine sudbine. Kako nam se očituje podudarnost i harmonija između šerijata kojim nas je Uzvišeni Allah zadužio da ga primjenjujemo i imanske činjenice koju nam Uzvišeni Allah stavlja na znanje, u slučaju o hazreti Merjem, o kojem nam Uzvišeni Allah govori u Kur’anu Časnom, a u vezi njezina prilaženju hurminome stablu kada su je ophrvali porođajni bolovi. Naime, riječ o ajetu: „Zatresi palmino stablo, posuće po tebi datule svježe.“ (Merjem, 25)
No, to palmino stablo bijaše potpuno sasušeno i na njemu ne bijaše niti ijedna hurma. Međutim, Uzvišeni Allah je u trenu učinio da to stablo bude okićeno svježim plodovima. Nema sumnje da je njezin Bog bio Taj Koji ju je počastio tim čudom, tako što je prekoračio sve adete i običaje ovog svijeta sebeba, te da je bio u mogućnosti da te svježe hurme spusti u njezinu odaju, u vrijeme u koje god to želi. Iako vjerujemo bez imalo sumnje u Njegovu moć, On je ipak naredio hazreti Merjem da zatrese hurmino stablo. Pored toga, kako je moguće i da hazreti Merjem svojom slabunjavom rukom zatrese to stablo palme, koje je stameno poput stuba kuće, i koje je čvrsto u zemlju usađeno, te da ga pokrene? Uzvišeni je Allah, međutim, od nje zahtijevao samo da izvrši svoju dužnost kojom ju je obavezao, te da djeluje u skladu svog robovskog statusa prema Njemu Uzvišenom. Njezino je bilo samo da izvrši svoju šerijatsku dužnost, iz edeba prema Njemu.
No, mi vjerujemo, i pouzdano znamo da je Uzvišeni Allah Taj Koji je stvorio plodovi hurmi na vrhu palmina stabla, unatoč tome što to nije bilo vrijeme kada su hurme davale plodove, te da je On Taj Koji je mogao spustiti hurmine plodove u njezinu odaju. Pogledaj u taj odgojni proces koji počiva u pridržavanju sebeba, a koji nemaju nikakvih djelatnih sposobnosti, i koji su samo u službi Allahova predoređenja i odredbe. Cilj tog odgojnog procesa je da kod čovjeka uspostavi ravnotežu između tijela i duha, te između djelovanja i promišljanja. Ako u Allahovom predodređenju i odredbi bude zapisano da tvoje ophođenje sa sebebima poluči uspjeh, te da postigneš željeno, znaj sigurno i pouzdano cijelim svojim bićem, i budi cijelim srcem uvjeren da je Allah Taj Koji ti je to dobrotom i milošću Svojom odredio. Zbog toga ti je nužno da razvežeš svoj jezik, i da Mu iskažeš svoju zahvalu.
No, ako u Allahovom predodređenju i odredbi bude zapisano da tvoje ophođenje sa sebebima ne poluči uspjeh, te ako ne postigneš željeno, znaj da je to pitanje koje se vraća na Allahovo predodređenje i odredbu. Zbog toga, ti taj svoj neuspjeh ne veži za činjenicu da se nisi dovoljno trudio, i da nisi radio onoliko koliko je potrebno. Ne smatraj ni da se nisi u dovoljnoj mjeri borio protiv teškoća koje su ti ispriječile. Ne pomisli, i sebi ne reci: „Da sam se ponašao na taj način, postigao bih to“, „Da sam učinio to što je onaj učinio, i ja bih postigao to što je on postigao.“ Koliko je samo ljudi koji tim mislima ispune svoje glave, te na kraju puknu! Koliko je njih koje sve to izludi, i koji zbog toga obole na nervnoj bazi! Vjernik koji prihvata sve odredbe šerijata, i koji posjeduje čvrst iman po pitanju činjenica i istina u vezi božanskog predodređenja, sačuvan je boleština te vrste, depresije i misli. Jer, takav vjernik, ma za kakve se sebebe vezao, ma kamo krenuo, zna da sve ono što ga pogađa i što mu se događa, da je to sve Uzvišeni Allah propisao i odredio. Zna da se uvijek ostvaruju Njegovo predoređenje i Njegova odredba. Koliko vjernik bude pouzdan na Njega, i koliko bude zadovoljan Njime, taj će znati da sve ono što mu se događa dobro za njega, jer On Taj Koji je to odredio. Shodno tome će mu se povećavati mir i spokoj u srcu.
Tako, taj čovjek će biti od onih koji slijede preporuku Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koja se spominje u hadisu: „Teži za onim što će ti koristiti, i traži pomoć od Allaha i ne očajavaj. Kada ti se dogodi neka nedaća, ti ne reci: ‘Da sam uradio tako i tako, bilo bi tako i tako!’ Jer, to ‘da sam’ otvara vrata šejtanu. Nego, ti reci: ‘Allahova odredba, a On čini ono što hoće.’“ (Muslim)
Mi smo na samome početku govora o predmetnoj mudrosti kazali šta su to kada’ i kader, te smo skrenuli pažnju na greške u koje zapadaju ljudi glede razumijevanja tih fenomena. Onaj ko želi više saznati, može pogledati u našem djelu o toj temi, koje smo već spominjali.
