Jedan hadis, JEDAN ŽIVOT
Ebu Hurejre, radijallahu anh, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Na Sudnjem danu će na mizan – vagu djela – biti doveden jedan krupan i debeo čovjek, koji kod Allaha neće težiti ni koliko krilo komarca. Proučite, ako želite, ovaj ajet: ‘Na Sudnjem danu im nikakva značaja nećemo dati.’ (Kehf, 105)” (Muslim, “Tevbe“, 2775)
U hadisu se pod izrazom “krupan i debeo čovjek” ne misli na tjelesnu korpulentnost čovjeka, nego je to aluzija na to da je taj čovjek uživao ugled na dunjaluku i da je na njemu bio imućan. Hadis nas podsjeća na to da će svaki onaj koji bude ukazivao poštovanje i vrijednost dunjaluku, koji se bude oslanjao na veličinu svojih djela i imetak, doživjeti propast na Sudnjem danu. Hadis objašnjava da će takva osoba biti lišena svog ugleda i da će joj njezino bogatstvo propasti te da na Sudnjem danu neće imati nikakve vrijednosti. Prema komentatorima hadisa, osoba koja ne vjeruje, koja je kjafir, zbog svog oslanjanja na dunjalučki ugled i imetak i preferiranja dunjaluka nad ahiretom, u hadisu je predstavljena kao fizički korpulentna i debela. Mizan je vaga kojom će se na Danu proživljenja mjeriti dobra i loša djela svake osobe, a koja su počinjenja na dunjaluku. Mizan je istina, a njezinu istinsku bit i suštinu poznaje jedino Uzvišeni Allah. Hadis, dakle, ukazuje na kriterije, prema kojima je potrebno da svaka osoba vrednuje i procijeni način na koji će okončati. Naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas obavještava da istinska vrijednost, koja će čovjeku donijeti spas, nije njegova vrijednost koju je uživao na dunjaluku, a koja je zasnovana na procjeni njegove vanjštine, niti ona vrijednost koja mu je pridavana radi njegovog materijalnog bogatstva. Obavještava nas, dakle, da je istinska vrijednost čovjeka, ona vrijednost koja će mu biti ukazana tek na ahiretu.
Vrijednost dunjalučkih kriterija
Prema navedenome, dakle, svaka stvar koja se bude cijenila i vrednovala prema dunjalučkim kriterijima, nema nikakve vrijednosti kod Uzvišenog Allaha, ma koliko bila velika i vrijedna! Ono što je uistinu vrijedno jesu dobra djela, koja će na Sudnjem danu na vagi djela – mizanu – imati težinu. Dobra djela obuhvataju iman, ihlas i sve ostale ibadete i hairli djela, a koja budu učinjena prema načelima imana i ihlasa. Danas se ljudi i djela, možda i više nego ikada prije, cijene i vrednuju prema dunjalučkim kriterijima. Ljudi se danas, dakle, ne vrednuju prema islamskim i moralnim načelima, nego prema materijalnoj i fizičkoj moći, položaju, karijeri, broju pratilaca i sljedbenika… Prema pomenutim načelima se ljudi poštuju i vrednuju. Hadis-i šerif opominje muslimane da odustanu od tih pogrešnih kriterija i načela.
S druge strane, hadis-i šerif na očit i jasan način ukazuje na to da se ljudi ne cijene i ne vrednuju prema njihovim fizičkim karakteristikama. S aspekta vjere, nijedna osoba neće snositi odgovornost za to što je korpulentna, fizički slaba, debela ili mršava. No, naravno da će osoba biti odgovorna u slučaju da je u ta stanja došla posredstvom nezakonitih puteva ili putem nezakonitog djelovanja. U suštini, isti su kriteriji i za imetak, položaj i karijeru. Osobi ne treba veća pošast od toga da je spomenuto postigla koristeći se nezakonitim metodama i putevima, koji su šerijatom zabranjeni. Jedna od varki vremena u kojem živimo jeste i to što se ono naziva “vrijeme kozmetike”. Danas, i muškarci i žene, i imućni i siromasi, gotovo svi, pridaju nemjerljivu pažnju svome fizičkom izgledu te posredstvom estetskih operacionih zahvata mijenjaju svoj izgled, od Boga darovan. Ali, istinska ljepota izvire iz imana, dobrih djela i ahlaka, te lijepog ponašanja. Citirani hadis-i šerif nam, dakle, skreće pažnju na tu veoma bitnu činjenicu.
Fizički izgled i suština
Hadiska djela nam u vezi sa predmetnom temom skreću pažnju na jedan veoma bitan događaj iz vremena Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Naime, jednog su dana plemeniti ashabi bili s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Ispred sebe su gledali Abdullaha b. Mes’uda, radijallahu anh, koji se penjao na stablo misvaka želeći da otkine grančicu, koju će koristiti kao misvak za čišćenje zuba i usta. On je bio niska i mršava osoba. U jednom je trenutku puhnuo vjetar. Grana se zaljuljala i tako su se ukazale njegove tanke i mršave noge. Njegovi prijatelji su se nasmijali na to. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ih je upitao čemu se smiju, pa su odgovorili: “Njegove noge, Allahov Poslaniče! Smijemo se tankoći njegovih nogu.” Na to je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tako mi Onoga u Čijoj je moći moj život, te njegove tanke noge će na Sudnjem danu na vagi djela biti teže od brda Uhud.” (Ahmed, El-Musned, 1/420)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne govori o mubarek nogama Abdullaha b. Mes’uda, radijallahu anh, nego koristi taj izraz kako bi istakao i naglasio njegove neponovljive osobine i karakteristike. Štaviše, svima je poznato koliko je on bio iskren prema Uzvišenome Gospodaru, još od prvog dana otkako je prihvatio islam, te kakvu ljubav i bliskost je osjećao prema Allahovome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i kakav hizmet je pokazao. Cijeli život ovog velikog ashaba je u biti jedan podsjetnik, koji podsjeća na mjerila i kriterije spomenute u hadisu, koji, kako vrijeme prolazi, padaju u zaborav. Abdullah b. Mes’ud, radijallahu anh, je bio šesta, od prvih osoba koje su počastvovane prihvatanjem islama. Jedan je od onih deset, koji su obradovani džennetom. Konstantno bi bivao uz Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i činio mu hizmet. Unatoč tome što je bio slabe fizičke konstitucije, bio je hrabar, ali i skroman i ponizan. Toliku je ljubav osjećao prema Allahovome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da bi mu se svaki put na licu očitovala radost, kada bi ga pozvao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Živio je čvrsto se pridržavajući vjerovjesničkoga Sunneta te je bio od onih najvažnijih osoba, varisa Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, koje su druge podučavale življenju prema Sunnetu i koje su taj stil življenja prenosile na naredna pokoljenja.
Od čobana do uglednika
Abdullah b. Mes’ud, radijallahu anh, dijete jedne siromašne porodice, je bio čoban prije nego je prihvatio islam. U tom je periodu poznavao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bio je svjedok nekim njegovim mudžizama i postigao je uputu. U izvorima se navodi sljedeći događaj. Naime, jednog je dana Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zajedno sa Ebu Bekrom, radijallahu anh, naišao na čuvara ovaca, Abdullaha b. Mes’uda, radijallahu anh, pa su ga priupitali da li ima mlijeka, koje bi popili. Abdullah, radijallahu anh, koji je bio tek dvadesetogodišnjak, odgovorio im je: “Da, ima mlijeka, ali je ono emanet.” Na to je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da dovede jednu ovcu iz stada koja se do tada nije nikada ojanjila. Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dotakao svojom mubarek rukom vime te ovce, ono se napunilo mlijekom. Ebu Bekr, radijallahu anh, je pomuzao ovcu u posudu koju je nosio sa sobom. Potom su popili to mlijeko.
Nakon toga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naišaretio na vime i rekao mu da se povuče, pa se ono i vratilo tako u pređašnje stanje. Abdullah b. Mes’ud, radijallahu anh, je nakon tog događaja prihvatio islam i napustio čuvanje ovaca te se posvetio hizmetu Allahovome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. On bi, prisjećajući se tih prvih dana kada je postao musliman, govorio kako je bio šesti od šest muslimana, koji su tada živjeli na Zemlji, te se time ponosio. On je prvi ashab koji je, uprkos pritiscima mušrika, klanjao javno namaz, pored Kabe i učio Kur’an Časni. Kako su se povećala uznemiravanja mušrika, otišao je u Abesiniju, učinivši hidžru zajedno s ostalim muslimanima, a kasnije se našao i među prvima koji su učinili hidžru u Medinu. Učestvovao je u svim vojnim pohodima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i nikako se nije od njega odvajao. Na Bedru je usmrtio najljućeg neprijatelja islama, Ebu Džehla. U Medini je bio komšija Allahovome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
On i njegova majka su bili od onih koji bi slobodno mogli ulaziti u kuću Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Vodio je brigu o ličnim stvarima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao što su misvak i štap; pripremao mu je vodu za abdest i uređivao obuću. Pratio bi ga kada bi išao negdje i uvijek bi išao ispred njega, kako mu se ne bi šta dogodilo. Kada bi se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kupao, pripremao mu je i držao zastor. Kada bi spavao, budio bi ga kako bi mogao činiti ibadet. Zbog tih hizmeta je nazvan “Sahibu ‘s-sevad” (Posjednik tajne), “Sahibu ‘n-na’l” (Čuvar Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, obuće), “Sahibu ‘l-misvak” (Čuvar Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, misvaka), i nekim drugim, njima sličnim nadimcima.
Ashab koji je najviše ličio na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem
Abdullah b. Mes’ud, radijallahu anh, je od svih ashaba najviše nalikovao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, po ponašanju i načinu života. Tako se općenito prihvata. Maksimalno se trudio da oponaša njegov životni stil, način odijevanja, ahlak i manire. Kada bi ga neko upitao o Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, on bi se uzbudio i oblio bi ga znoj. O Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bi pričao jako oprezno i pri tome ne bi žurio, a sve kako ne bi kazao nešto što nije tačno i ispravno. Nakon preseljenja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, otišao je u Kufu jer ga je hazreti Omer, radijallahu anh, imenovao kadijom, upraviteljem državne blagajne i učiteljem, koji je ljude trebao podučavati vjeri i propisima. Iste je hizmete obavljao i u vrijeme halife hazreti Osmana, radijallahu anh. Abdullah b. Mes’ud, radijallahu anh, je svojom pobožnošću i znanjem ostavljao utjecaj na svoju okolinu. Ko bi shvatio njegovu vrijednost, od njega se ne bi odvajao. Dok je boravio u Kufi, osnovao je medžlise znanja.
Odgojio je veliki broj učenika na poljima tefsira, hadisa i fikha. Zahvaljujući tom njegovom zalaganju na polju širenja znanja i učenicima koje je podigao, zasnovani su temelji kufanske pravne škole. Kasnije je imam Ebu Hanife, rahmetullahi alejh, sa učenicima nastavio i nadogradio svoju pravnu školu na tim temeljima i tako se zasnovao hanefijski mezheb. Među njegovim učenicima se zapažaju i veliki učenjaci među tabi´inima, a kao što su Hasan Basri, Katade, Ebu Abdurrahman Sulemi i Ebu Amr Šejbani. Neka im se Uzvišeni Allah smiluje i neka bude svima njima zadovoljan! Nedugo, nakon što se Abdullah b. Mes’ud, radijallahu anh, zbog naređenja halife Osmana, radijallahu anh, vratio u Medinu, razbolio se i preselio na ahiret, 32. hidžretske godine tj. 652. godine po miladu. Bio je prešao šezdesetu godinu. Dženazu mu je predvodio halifa Osman, radijallahu anh, a pokopan je u mezarju Beki’. Prema onome što se navodi u izvorima, Abdullah b. Mes’ud, radijallahu anh, je bio niska rasta, crnomanjast i mršav. Puštao je kosu, a volio je da se lijepo i čisto odijeva te da koristi surmu i mirise. Dok bi ljudi noću spavali, on bi obavljao noćni namaz. Kada bi se ljudi danju radovali i smijali, on bi bio potišten, tužan i uplakan, zbog tog njihovog stanja. Često se u svojim dovama Gospodaru utjecao od okorjelosti srca, oholosti, nepravde i povređivanja tuđih srca. On je bio jedna krajnje skromna i ponizna osoba. Bio je od prvaka među hafizima Kur’ana Časnog. Imao je lijep glas i jako lijep način učenja. Allahov bi ga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rado slušao dok bi učio. (Buhari, “Fedailu ‘l-Kur’an”, 8)
Iako se Abdullah b. Mes’ud, radijallahu anh, dugi niz godina nalazio na visokim funkcijama u državnoj upravi, životni stil Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je sebi uzeo za temeljni zakonik i nije uopće mijenjao svoj skromni način življenja. Dok je bio bolestan, neki su ga pitali šta će ostaviti svojoj čeljadi, budući da su imali problema sa opskrbom, a on im je odgovorio: “Oporučio sam im da svaku noć uče suru Vakia, jer sam lično čuo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: ‘Ko bude svaku noć učio suru Vakia, neće pasti u oskudicu.’” (Ibn Hadžer, “El-Futuhu ‘r-rabbanijje”, 3/279)
Jedan od najučenijih ashaba
Abdullah b. Mes’ud, radijallahu anh, je zbog bliskosti Allahovome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, prenio jako mnogo hadisa. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je o njemu kazao sljedeće: “Učite Kur’an od sljedeće četiri osobe: Ibn Ummi Abda (Abdullah b. Mes’ud), Muaza b. Džebela, Ubejja b. Ka’ba i Salima.” (Buhari, “Fedailu ‘l-Kur’an”, 8) Jednog ga je dana Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, slušao dok je učio Kur’an Časni u njegovoj džamiji. Okupljenima oko sebe je tom prilikom kazao: “Ko želi da uči Kur’an kako je i objavljen, neka uči kao što ga uči Ibn Ummi Abd, Abdullah b. Mes’ud.” (Ahmed, El-Musned, 1/26, 374-4669) Abdullah b. Mes’ud, radijallahu anh, je bio od ashaba koji su bili najupućeniji u kur’anske znanosti i propise koji se deriviraju iz njih. Sljedeće riječi podržavaju izneseni stav: “Kunem se da u Allahovoj Knjizi nema nijedne sure, a da ne znam gdje je objavljena. Isto tako se kunem da nema ni ajeta, a da ne znam povodom koga je spušten. Kad bih znao da ima neko, ko bolje poznaje Allahovu Knjigu, uistinu bih se popeo na jahalicu i otišao mu, pa makar i daleko bio!” Neki od hadisa koje je on prenio su i sljedeći:
- Čovjek će biti s onim koga voli.
- Uzvišeni Allah je lijep i voli lijepo.
- Uzvišeni Allah dunjaluk daje i onima koje voli i onima koje ne voli. A ahiret daje samo onima koje voli.
- Sretan je onaj koji uzima pouke od drugih.
- Ko se pokaje za grijeh, kao da ga nije ni počinio.
- Uzvišeni Allah će one koji budu preferirali dunjaluk naspram ahireta iskušati trima stvarima: neprestanim nemirom u srcu, konstantnim siromaštvom i neutaživom pohlepom. Navest ćemo i neke od njegovih izreka, koje se prenose:
- Znanje je strah od Uzvišenog Allaha.
- Srca su prazne posude, koje trebate napuniti Kur’anom.
- Kuća u kojoj se ne bude učila Allahova Knjiga je ruševina, koju nema niko da popravi.
- Onaj ko klanja namaz, kuca na vrata Uzvišenog Gospodara.
- Nemojte da danju budete lijeni, a noć da u cijelosti prespavate, kao da ste mrtvaci.
- Uvijek slijedi upute iz Časnog Kur’ana i kloni se bespotrebnih stvari, pa makar te u njih uplitao i bliski prijatelj!
- Neka se srami svaki onaj koji zna, a ne postupa prema znanju! • Koliko je slasti i radosti, iza kojih slijede tuga i kajanje!
- Na Zemlji nema ničega, što je preče da se zatvori i uhapsi, nego što je to jezik!
- Oni koji svoja srca ne budu ispunili dobrom i iskrenošću, propast će.
- Ljubav prema dunjaluku šteti ahiretu, a ljubav prema ahiretu šteti dunjaluku. Zaključimo ovaj naš tekst dovom koju je učio, a nakon što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da traži i da će mu biti dato to što bude tražio: “Allahu moj, podari mi čvrst i nepokolebljiv iman, blagodati kojih neće nestati i da u džennetu budem zajedno s Tvojim Poslanikom.”
