Između imana i nevjerstva
Čovjek treba dobro paziti na to ko mu došaptava kakve primisli. Ne treba se povoditi čak ni za svojom majkom, ukoliko ga navodi na zlo. Međutim, treba dobro paziti da u svemu što se ne kosi sa Šerijatom, bude poslušan majci te da ispunjava sve njene želje.
Ne možemo negirati pravo rodbine niti dužnost da vodimo brigu o onima za koje smo odgovorni. Ni Lut, a.s., a niti Nuh, a.s., nisu odbacili svoje supruge, iako su bile nevjernice. Šerijat to ne dozvoljava, Šerijat propisuje da vodimo brigu o svojim suprugama. Međutim, na kraju su se njihovi putevi razišli, pa su spomenuti poslanici, a.s., završili u Džennetu, a njihove supruge u Džehennemu.
U suri Lukman, u 15. ajetu, Uzvišeni Allah kaže: „A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovome svijetu, velikodušno ponašaj (…)“
Možda tvoja majka ne obavlja namaz, a otac pije alkohol. Ipak, ti nemaš pravo da se na njih naljutiš i prekineš vezu sa njima. Ti si dužan da prema njima postupaš sa poštovanjem i da ispunjavaš njihove potrebe. To što tvoj otac pije alkohol, njegovo je nedjelo. Ti jedino imaš pravo da ga posavjetuješ, i to je sve.
Uzvišeni Allah kaže: „Da Gospodar tvoj hoće, na Zemlji bi doista bili svi vjernici. Pa zašto onda ti da nagoniš ljude da budu vjernici?“ (Junus, 99)
Postoje dvije stvari na koje trebamo obratiti pažnju kada je u pitanju navedeni časni ajet: Kao prvo, ne tuguj zbog stanja onih koji nisu vjernici. Da je Uzvišeni Allah htio, sve bi ljude učinio vjernicima i ne bi postojao niko ko ne vjeruje, niti bi bilo neslaganja među ljudima po pitanju imana i vjere. Dokaz za to su meleki. Među njima nema nikakvog neslaganja niti razilaženja. Uzvišeni Allah je tako poželio i učinio je da svi meleki vjeruju u Njegovo postojanje.
Allah, dž.š., je stvorio i ljude, podario im je slobodnu volju i sposobnost prosuđivanja. Otvorio je put ka Džennetu, onima koji to žele. Dakle, nema prisile kada je u pitanju vjera. Sultan Mehmed Fatih je osvojio Istanbul, ali, nije nikoga ubio zbog njegove pripadnosti kršćanskoj vjeri.
Ista je stvar i kada su u pitanju rodbinske veze. Čovjek ne smije mučiti niti maltretirati svoju robinu kako bi ih on odgojio i okrenuo ka Pravom putu. Na pijacama se prodaju različite vrste voća i povrća. Niko nikoga ne sili da mora kupiti od svake vrste. Svako uzima ono šta želi i koliko želi.
Prema tome, čovjek se u svome domu treba ponašati krajnje blago i uljudno, te treba biti daleko od svake vrste grubosti. Ne smijemo zaboraviti da lijepa riječ i gvozdena vrata otvara.
U Časnom Kur’anu, Allah, dž.š., kaže: „Nijedan čovjek nije vjernik bez Allahove volje; a On kažnjava one koji neće da razmisle.“ (Junus, 100)
Dakle, iman je u vlasti Uzvišenog Gospodara, i On ga daruje onome kome On želi. A kazna je propisana za one koji ne razmišljaju, ne koriste razum i iz lijenosti ne tragaju za Istinom.
Uzvišeni Allah je podario čovjeku pamet i ukazao na dobro i zlo. Zatim, kroz Časni Kur’an je odredio Svoje zakone. Preko vjerovjesnika, a.s., ih je obznanio, a preko arifa ljudima omogućuje njihovo ispravno razumijevanje. Božanski propisi su nam obznanjeni, data nam je pamet i sposobnost odabira, a presuda je Allahova. Kada se čovjek razboli, potrebno je da traži doktora i lijekove kako bi se liječio. Međutim, lijek je od Allaha, dž.š., On je Taj Koji čini da terapija djeluje.
Allah, dž.š., se srdi na one koji svoj razum ne koriste kako bi razmislili i uzvjerovali, te takve kažnjava. Kada čovjek koristi razum u svrhu postizanja imana, Uzvišeni Allah mu daje uputu i podari mu iman.
Izbor je dat na volju robu. Naposlijetku, Allah, dž.š., nikome ne čini nepravdu. On je Onaj Koji mnogo prašta i Koji je mnogo milostiv.
