Govor srca
Uzvišeni Gospodar u Knjizi punoj mudrosti i savjeta, Časnom Kur’anu, kaže: “Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na Pravome putu.” (Nahl, 125) U navedenom časnom ajetu Uzvišeni Allah se, kroz ličnost Svoga Poslanika, s.a.v.s., obraća cijelom ummetu i podučava nas načinu pozivanja vjeri. Mufessiri su sintagmu “mudro i lijepim savjetom” objasnili kazavši da time Uzvišeni Gospodar poručuje: “O Resule! Pozivaj svoj ummet Pravome putu, islamu, uz jasne dokaze, lijepim riječima i lijepim savjetima. Obraćaj im se na najljepši mogući način i podstiči ih, kako bi ispravili svoje vjerovanje i način života. Nastoj da ih pozivaš Pravome putu prijatnim riječima i blagošću, te dok im se obraćaš, uzmi u obzir njihovu sposobnost razumijevanja i nemoj spram njih biti srdit i nemaran.” Oslanjajući se na navedeni časni ajet i njemu slične, muršidi (duhovni vodiči) ovog puta su se, uzimajući za primjer ahlak Allahova Poslanika, s.a.v.s., ukrasili znanjem, spoznajom, ljubavlju i samilošću, te su usvojili način govora koji ljudima ulijeva povjerenje. Taj topli i iskreni jezik koji se obraća srcima, uprkos različitim prirodama tarikata, postao je u općem značenju zajednički jezik tesavvufa. To je način obraćanja u okviru kojeg se uzima u obzir kapacitet poimanja sagovornika, dakle, to je jezik pun blagosti koji je svima razumljiv…
Taj način govora kojeg ne čini samo razumska dimenzija već i emocije, kao i duhovni dragulji (lataifi), od Sretnog stoljeća pa sve do danas, uvijek je osvajao srca. Takav, tesavvufski način obraćanja, koji je popraćen znanjem, djelima i trudom Allahovih, dž.š., dostova, kroz historiju je bio posrednik za vrlo bitne hizmete. Neki od tih hizmeta koji su se prostorno manifestovali u tekijama, ukratko su sljedeći: Podučavanje znanju: Znanje i stjecanje znanja imaju posebno mjesto u okviru nastanka tesavvufskog jezika u te kijama. Kjamil muršidi, prije nego li preuzmu hilafet, najprije stječu zahirsko (šerijatsko) znanje. Ukoliko se malo udubimo u tu tematiku, vidimo da su, kroz historiju, jedan dio muderisa, šejhulislama te učenjaka koji su svojim djelima duboko utjecali na naše umove, bili sufije. Tekije i medrese su na mnogim mjestima bile jedne uz druge i međusobno povezane. A nakšibendijski šejhovi su obično na mjestima gdje su namjeravali izgraditi tekiju, gradili najprije medresu. To je za njih bilo toliko bitno da je, naprimjer, šejh Muhammed Dijauddin, k.s., za vrijeme borbe na bojnom polju, najprije podigao šator u kojem je držao predavanja iz medrese. Tako su tekije služile širenju znanja tamo gdje medrese nisu mogle dospjeti. Tekije su predstavljale i obrazovne institucije te na taj način pružale hizmet širenja znanja i pozivanja Pravom putu. Iršad: Medžlisi sohbeta (predavanja) stoljećima osvajaju ljudska srca i stoljećima su na području Anadolije jedno od sredstava upute. Svakako, taj hizmet nije obuhvatio samo Anadoliju, nego je zahvaljujući tesavvufu, nurom imana osvijetljeno veliko područje, od Indije do Balkana, od Transoksanije do Indonezije. To je razlog zbog kojeg i danas ljudi u tesavvufu pronalaze izvor za obnavljanje svoje vjere, muhabbeta i duhovnog zanosa.
Umjetnost: Hadis koji glasi: “Uzvišeni Allah je lijep i voli ljepotu.”, ujedinio je sufije u umjetnosti. Uz lijep glas (ilahije), lijepu riječ (poezija), lijepo pisanje (kaligrafija), prisjećajući se Apsolutne ljepote, sufije su iznjedrile poseban jezik umjetnosti. Tako su tekije postale skoro poput akademija primijenjenih umjetnosti. Arhitektonske građevine čijeg posmatranja se ne možemo zasititi, minijature, oslikani rukopisi, kaligrafija, ilahije koje nam nikada ne dosadi slušati, sve su to pokloni čovječanstvu, a u čijem nastajanju su najveću ulogu imale sufije. U islamskoj civilizaciji, niti jedna druga institucija nije imala toliku važnost za umjetnost kao što je tekija.
Pomaganje i hizmet: Sufije su najprije same primjenjivale ono o čemu govore na sohbetima; pomagali su i pomažu ljudima koji se nađu u teškom materijalnom ili duhovnom stanju. Kroz historiju pa sve do danas, tekije su utočišta mazlumima i žrtvama ratova, požara, zemljotresa, zaraznih bolesti i drugih nepogoda. Skoro svako ko je imao neki dert (briga, bol), poput djeteta koje traži utočište u majčinom zagrljaju, hrlio bi tekiji. Stoljećima su u tekijama otklanjane duhovne i materijalne tegobe ljudi, te su ispunjavane njihove osnovne životne potrebe. Uz sohbete i podstreke, u tekijama su se ljudi duhovno uspinjali, a ponekad su se tu i liječili bolesnici. Nekada su postojale tzv. “tekije miskina” koje su sagrađene samo kako bi bile jedna vrsta karantina za bolesne i kako bi se tu oni liječili, te tekije koje su se nazivale “tekije strijelaca” i u kojima se vršila obuka vojnika. U tekijama se kroz zikr i ibadete popravljalo duhovno stanje pojedinaca, ali i problemi vezani za njihovu vanjštinu. Te iste tekije bile su i utočišta nevoljnicima koji su morali odseliti iz svojih rodnih krajeva, putnicima i onima koji nisu imali nikoga. Dva puta dnevno je postavljana sofra za musafire koji su dolazili u tekije, te im je bilo obezbjeđeno i mjesto za spavanje. Čak se i danas u nekim mjestima u kojima je tesavvuf dominantan, dnevno postavlja sofra za hiljade ljudi i isto toliko kreveta.
Duh jedinstva: Jedno od polja na kojima je jezik tesavvufa najutjecajniji jeste duh jedinstva. Tekije su uvijek imale najveću ulogu u otklanjanu netrepeljivosti ili neprijateljstva među različitim rasama, plemenima i slojevima društva. Te tekije koje su društvo oplemenjivale nacionalnim i duhovnim vrijednostima, stavljajući u prvi plan imansko bratstvo, ujedinjavale su i ujedinjuju ljude iz različitih kultura oko zajedničke ljubavi i svijesti. Tako je tesavvuf kroz historiju imao veliku ulogu u očuvanju veze muslimana za centar vlasti. Kjamil muršidi i sufijski učenjaci koji su u područjima u kojima su živjeli uživali veliko poštovanje bili su i najpovjerljivije osobe kojima su se ljudi obraćali kao sudijama u situacijama kada bi imali nesporazume bilo koje vrste. Ti duhovni autoriteti koji su kroz prizmu islamskih propisa, na miran način rješavali pitanja koja su bila povod nesporazuma, stoljećima su sprječavali nastanak mnogih netrepeljivosti i krvnih odmazda. Neka Uzvišeni Allah ne liši muslimane istinskih vodiča, kjamil muršida i alima koji postupaju po svome znanju.
Sa Allahovom, dž.š., podrškom i pomoći…
Muhammed Mubarek ElHuseyni
