Džennetske bašče na dunjaluku
U zvišeni Gospodar u našoj svetoj knjizi, Časnom Kur’anu, kaže: “I nastavi savjetovati, savjet će vjernicima, doista, koristiti.” (Zarijat, 55) Allah, dž.š., dakle, od Svoga Poslanika, s.a.v.s., traži da vjernike podsjeća na Istinu. A on, s.a.v.s., odazivajući se toj zapovijedi, svoje ashabe, r.anhum, okuplja u halkama sohbeta i govori im o lijepom ahlaku, ibadetima, halalu i haramu, te ih podsjeća na ahiret i Dan polaganja računa. Riječ “ashab” zapravo je izvedena iz istog korijena kao i riječ “sohbet”. Tako riječ sohbet ima također i značenje bliskosti i druženja. Polazeći od tog značenja, možemo reći da je sohbet sredstvo zbližavanja ljudskih srca i uklanjanja prepreka i rastojanja među njima. Vjernici koji su boravili u medžlisu Allahova Poslanika, s.a.v.s., vidjeli ga, slušali i razgovarali sa njim, ponijeli su čast da budu njegovi ashabi (bliski drugovi). Kada posmatramo sa tog aspekta, biva očito da sohbet ima mnogo dublji smisao od samog prenošenja lijepih i korisnih riječi. Suština sohbeta, odnosno suština lijepog i korisnog govora, jeste ostvarivanje osjećaja bliskosti, koji će biti povodom da Uzvišeni Allah na srca prisutnih spusti Svoju milost.
Hrana za razum i srce
Da bismo stigli do dženneta, moramo biti od onih sretnih robova koji su zavrijedili Allahovu, dž.š., veliku milost, i moramo proći kroz kapiju smrti. Međutim, postoje i džennetske bašče koje su ovdje, na dunjaluku. U tim baščama vjernici kušaju džennetske naslade i istovremeno sebi pripremaju džennetske bašče na ahiretu. Te bašče su medžlisi sohbeta. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je jedne prilike svojim ashabima, r.anhum, rekao: “Kada naiđete na džennetske bašče, okoristite se o njih.” (Enes b. Malik, 3432) Plemeniti ashabi, r.anhum, znajući da Poslanik, s.a.v.s., ne govori o džennetu na ahiretu, nego o džennetu u prenesenom smislu, upitaše: “O Allahov Poslaniče, šta su džennetske bašče?”, a Poslanik, s.a.v.s., im odgovori: “To su halke zikra.” U drugom predanju istog hadisa se navodi da je odgovorio: “To su halke znanja.” Medžlisi sohbeta, na kojima se govori o svim vjerskim temama, od temeljnih pitanja vezanih za svrhu stvaranja čovjeka, pa sve do najprefinjenijih edeba, istovremeno su i medžlisi zikra, ali i medžlisi znanja. Sohbet se, dakle, sastoji od prenošenja znanja, koje je hrana razuma, i od zikra, koji je hrana srca. Prisustvovanje sohbetu i slušanje sohbeta je put ashaba, r.anhum. Oni su se na takav način odgojili i upotpunili. Tako i danas, vjernik koji posjećuje sohbete, čini ono što su ashabi, r.anhum, činili. Onaj ko čini sohbet, kao i vjernici koji ga slušaju, bereketom slijeđenja puta ashaba, r.anhum, postižu mnoga dobra i ovoga i budućeg svijeta.
Svjedočenje meleka
Hazreti Omer, r.a., je vezano za halke sohbeta kazao: “Kada čovjek naiđe na medžlis u kojem se govori o Uzvišenom Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., pa se pridruži i sluša, kada ustane iz tog medžlisa, bit će potpuno čist od grijeha, kao na dan kada ga je majka rodila.” Dakle, imamo priliku da se, zahvaljujući nuru koji se spušta na mjesta sohbeta, potpuno očistimo od grijeha. Jer, sohbet se ne sastoji samo od riječi. Na sohbetu koji se čini sa lijepim nijetom, Uzvišeni Allah vjernike časti posebnim duhovnim počastima. Osim toga, kada se na nekom mjestu vjernici okupe radi Allaha, dž.š., i čine sohbet u skladu sa Kur’anom i Sunnetom, meleki prisustvuju takvom sohbetu. Oni traže oprosta za sve prisutne. Tada se na srca vjernika spušta poseban mir i obuhvata ih Allahova milost. Meleki izvještavaju Allaha, dž.š., o njihovom stanju, a On Uzvišeni, uzimajući njih za svjedoke, oprašta svim prisutnima u tom medžlisu. Mnogo je časnih hadisa koji govore o tome. A sve te duhovne počasti su, naravno, odraz Allahove, dž.š., dobrote i plemenitosti. Ono što čujemo na sohbetu moguće je pročitati i u knjigama ili poslušati na radiju i televiziji. Međutim, utjecaj koji se postigne na sohbetu, neuporediv je u odnosu na svaki drugi utjecaj. Jer, prisustvovanjem u medžlisu sohbeta realizuje se i drugo značenje sohbeta, a to je bliskost. Osim toga, duhovna ljepota i slast koje se pojave u srcima vjernika, šire se i prenose sa srca na srce. Spomenuta bliskost, koja se postiže na sohbetu, ima mnogo veću važnost od samih riječi, jer biva povodom Allahove, dž.š., milosti zahvaljujući kojoj vjernici dolaze u stanje hudura.
Medžlisi sohbeta
Sohbet koji se čini sa lijepim nijetom, radi Allahova zadovoljstva, i u skladu sa edebom, od početka do kraja biva ispunjen dobrom i počastima. Te božanske počasti započinju donošenjem nijeta da se priredi sohbet. Prije svega, oni koji žele prirediti sohbet, postižu veliku duhovnu dobit zbog tog lijepog nijeta. Kasnije se donosi odluka da se održi sohbet, pa i oni koji donesu odluku bivaju na dobitku. Nadalje, oni koji oglašavaju sohbet, pozivaju Uzvišenom Allahu, zbog čega i oni zadobijaju Allahove, dž.š., počasti. Na koncu, oni koji čuju poziv i požele da se odazovu, također su na dobitku zbog tog lijepog nijeta. I tako, dolazi dan sohbeta. Međutim, čovjekov nefs ne voli da se druži samo radi Allaha, dž.š., ne želi da sluša savjete, ne želi da ide na sohbet. Želi da ostane kući i uživa, ili da se bavi drugim dunjalučkim okupacijama. U tome ga, naravno, podržava i šejtan, i tu zapravo započinje prava borba protiv nefsa i šejtana. Oni koji uspiju savladati prokletog šejtana i svoj nefs, daju se na put kako bi stigli na sohbet. Ta borba je pohvalna borba na putu Uzvišenog Allaha. Samo oni koji pobijede u toj bici uspijevaju doći na sohbet. Bilo da se na sohbet dolazi prevoznim sredstvom ili pješke, svaki pređeni metar biva sredstvom postizanja velike nagrade. Svaki uloženi trud i svaki trošak smatraju se investicijom na Allahovom, dž.š., putu i upisuju se u knjigu dobrih djela kao sadaka.
Radost sohbeta
Allahov Poslanik, s.a.v.s., nas je obradovao sljedećom radosnom viješću: “Kada se dva vjernika sretnu, pa se rukuju i osmjehnu jedan drugom, sa njih spadaju grijesi, kao što sa drveta spada sasušeno lišće.” Došlo je vrijeme sohbeta i svi sjedaju i slušaju. Za sve prisutne, to je posebna duhovna pobjeda. Kada su pozvani, donijeli su nijet da se odazovu. Savladali su i prevazišli sve nefsanske i šejtanske prepreke i uspjeli realizovati lijepi nijet koji su imali u svojim srcima. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je jedne prilike naglasio kako je nijet vjernika bolji od njegova djela, ali je nakon toga dodao i sljedeće: “… Ako vjernik lijepi nijet iz svoga srca pretoči u djelo, onda taj nijet u njegovom srcu postaje nur.” Srca ispunjena nurom, gledaju nurom i slušaju nurom. A takvo stanje biva vesilom (sredstvo) da se osoba okoristi milošću i fejzom koji se spuštaju na sohbetu. Nakon što završi sohbet, lica vjernika bivaju ozarena, a srca ispunjena radošću. Taj duhovni utjecaj i zanos koji su osjetili na sohbetu, odražavat će se u njihovim stanjima i djelima jedan određeni period. Dobit će novu snagu da čvršće i temeljitije izvršavaju Allahove, dž.š., farzove i udalje se od harama. Čak će i nafile izvršavati s ljubavlju i duhovnom slašću. Oni koji to osjete, bivaju ustrajni u posjećivanju halki sohbeta i do kraja života se okorištavaju tim džennetskim baščama.
Tesavvuf i sohbet
Allahovi dostovi su, kao što je to činio i Allahov Poslanik, s.a.v.s., sa svojim ashabima, r.anhum, kao usul usvojili odgajanje murida putem sohbeta. Šah-i Nakšibend, k.s., je, potencirajući važnost sohbeta, kazao: “Naš put je put sohbeta.” Šejh Abdurrahman Tahi, k.s., je u pismu koje je poslao Halilu Efendiju iz Bitlisa, ukazao na veliki utjecaj sohbeta. Kazao je da sohbet umanjuje ljubav prema dunjaluku i da u srca unosi ljubav prema Allahu, dž.š. Šejh Muhammed Dijauddin, k.s., bi, kada ne pronađe nikoga kome bi činio sohbet, okupljao djecu i njima činio sohbet. Kada su ga upitali zašto djeci čini sohbet, budući da ga djeca ne mogu shvatiti, on je ovako odgovorio: “Moj cilj i nije da djeca nešto razumiju i nauče. Moj cilj je da, uspostavljajući medžlis sohbeta, privučemo Allahovu, dž.š., milost.” Uistinu je tako, svako ko dođe na sohbet, okorištava se milošću koja se spušta na taj medžlis. Čak i onaj ko bi došao radi neke dunjalučke koristi, okoristit će se tom milošću bereketom ostalih vjernika. U časnom hadisu se navodi da će i onima, koji u medžlis sohbeta dođu sa nekim drugim nijetom, biti oprošteno bereketom ostalih vjernika, koji su tu zarad Allaha, dž.š. U medžlisima sohbeta slušamo o lijepim halovima (stanja) ašikā i arifā, i upoređujemo ih sa svojim stanjem. Slušajući predanja o Allahovim poslanicima, a.s., i evlijama, uočavamo svoje grijehe i kajemo se zbog njih. Koliko je samo grješnika koji su u halkama sohbeta spoznali svoga Gospodara i Njemu se usmjerili. Vjernici, koji se zamore od dunjalučkih poslova, u halkama sohbeta pronalaze smiraj i priliku da predahnu. Na neke ljude sohbet ostavlja toliki utjecaj, da se njihova srca u potpunosti čiste od dunjalučkih prljavština. Takvi vrlo lahko zadobijaju istikamet i postižu visoke stepene. Da nas Uzvišeni Allah učini od onih koji će se na najljepši način znati okoristiti o blagodati sohbeta, i da nam podari istikamet, pa da u skladu sa usulom i edebom, ustrajemo u prisustvovanju sohbetima.
ADABI SOHBETA
Da bi se vjernik mogao u pravom smislu okoristiti sohbetom, neophodno je, kako su to kazali arifi, da se pridržava određenih adaba. Prema njihovim riječima, neki od adaba na koje treba paziti na sohbetu su sljedeći:
-
DONIJETI ISPRAVAN NIJET: Na sohbet treba dolaziti isključivo sa ciljem postizanja Allahova zadovoljstva. Prije sohbeta, srcem treba donijeti takav nijet.
-
SJESTI ŠTO JE MOGUĆE BLIŽE: Plemeniti ashabi, r.anhum, nikada nisu slušali sohbet Allahova Poslanika, s.a.v.s., rasuti po mesdžidu. Sjediti na takav način, bio je običaj predislamskih Arapa. Iz tog razloga su arifi, kada god bi započinjali sa sohbetom, govorili: „Približite se.“
-
NASTOJATI RAZUMJETI SOHBET: Kada bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., činio sohbet, ashabi, r.anhum, bi pažljivo slušali. Bili su nepomični, kao da su im na glavama ptice koje će poletjeti ukoliko se pomjere. Svoja srca i misli su u potpunosti predavali sohbetu, te su na taj način mogli razumjeti smisao sohbeta, kao i sve njegove suptilne poruke.
-
USREDOTOČITI SE NA ONO ŠTO SE PRIČA, A NE NA ONOGA KO PRIČA: Prilikom sohbeta ne smijemo sebi dozvoliti da zapadnemo u različita razmišljanja o osobi koja čini sohbet. Naprimjer, dok sohbećar kroz hadise i riječi velikana objašnjava važnost noćnog namaza, nije ispravno razmišljati da li on klanja noćni namaz. Klanjao ili ne klanjao, ono što se nas tiče jeste to da što više saznamo o noćnom namazu. Ako budemo pažljivo poslušali o fadiletima noćnog namaza, te malo pritisnemo svoj nefs po tom pitanju, možda ćemo, kao nagradu za to, započeti sa činjenjem tog veoma vrijednog djela.
-
BITI U RABITI: Za vrijeme sohbeta veoma je korisno biti u rabiti sa muršidom. Ukoliko murid, na mjestu sohbećara zamisli svoga muršida, te savjete koji se govore na sohbetu bude slušao kao da ih upućuje muršid, zahvaljujući tome će postići veliku korist.
-
RIJEČI PRETOČITI U DJELA: Cilj dolaska na sohbet jeste da ono što čujemo na sohbetu primijenimo u životu. Kada se neko djelo spominje po fadiletima, ne bismo se trebali zadovoljiti samo slušanjem o njemu, nego bismo ga trebali pokušati i učiniti. Jer, svrha znanja i učenja je praktična primjena, a ne samo priča.
