Druženje sa sufijama

 Izvodi iz djela “El-Mukaddime fi t-tesavvuf”

Ebu Abdurrahman Muhammed es-Sulemi, k.s., (preselio 463/1071)

Ebu Abdurrahman Muhammed es-Sulemi, k.s. (preselio 463/1071) bio je jedan od velikih učenjaka i sufija 5. stoljeća po hidžri odnosno 11. stoljeća po miladu. Kada se pogleda u djela koja je napisao jasno se uočava da je bio iznimno naklonjen tesavvufu, a uporedo s tim, gledajući njegove učenike, koje je odgojio u različitim granama islamske nauke, razumije se da je istovremeno bio i veliki fakih, muhaddis, mufessir i historičar. Bio je cijenjen među učenjacima i državnicima svoga vremena, a kroz djela koja je napisao, njegovo ime se i danas spominje. Najstarije djelo koje govori o životima sufija, poznato pod nazivom “Tabakatu ‘s-sufijje”, kao i prvi sufijski tefsir pod nazivom “Hakaiku ‘t-tefsir”, njegova su djela. U ovom broju časopisa u rubrici “Klasici tesavvufa” prenosimo izvode iz djela “El-Mukaddime fi ‘t-tesavvuf ve hakikatuhu”, u kojem Imam Sulemi, k.s., za one koji žele da upoznaju put tesavvufa, objašnjava neka od najvažnijih načela ovoga puta. U tom djelu koje je podijeljeno na četrnaest poglavlja, navode se časni ajeti i hadisi, te riječi plemenitih ashaba, r.anhum, i učenjaka iz generacije tabi’ina koji su bili posvećeni zuhdu, kao i riječi sufija prvog perioda.

Ibrahim b. Edhem, k.s., je kazao: “Druženje sa fakirima (derviši koji ništa od onoga što posjeduju ne pripisuju sebi, nego to vide kao vlasništvo Uzvišenog Gospodara), koji su ujedno i arifi, dovodi osobu do mekama arifā.” Vezano za spomenutog velikana Ahmed b. Abdullah Šervini, rah., je ispričao: “Ebu Bekr b. Danjal Ermuni, rah., ga je sanjao i u snu mu je postavljao određena pitanja, a njihov razgovor je ovako tekao: – Koja djela su ti donijela najviše koristi? – Nakon tevhida, nisam pronašao korisnije djelo od druženja sa fakirima. – Dobro, a koja djela su ti bila najštetnija? – Ružan govor o sufijama (Allahovim, dž.š., dostovima)… Jer, da mi oni nisu ukazali dobročinstvo, ja bih bio od onih koji su propali. Ružne riječi koje sam kazao o njima gotovo da su uništile moja djela, međutim, u čast poznanstva s njima, spasio sam se toga.”

Ibrahim b. Muvelled, rah., pripovijeda: “Jedne prilike sam otputovao u Tartus, pa mi je rečeno da se u jednoj kući okupio džemat sufija. I ja sam odlučio da im se pridružim, a kada sam ušao u kuću vidio sam sedamnaest fakira (derviša) čija su srca kucala kao jedno.” Ebu Se’id Harraz, k.s., je kazao: “Pedeset godina sam se družio sa sufijama, a među nama se nikada nije desila niti jedna nesuglasica.” Upitan je zbog čega je to tako, pa je odgovorio: “Zbog toga što sam sve vrijeme bio zauzet samo nedostacima svoga nefsa.” Zunnun Misri, k.s., je rekao sljedeće: “Neka se tvoje prijateljstvo sa Allahom, dž.š., zasniva na pokoravanju Njegovim naredbama; prijateljstvo sa ljudima, na tvome iskrenom odnosu prema njima; prijateljstvo sa tvojim nefsom, na suprotstavljanju njemu; a prijateljstvo sa prokletim šejtanom, na borbi protiv njega.”