Dobročinstvo i vesile (sredstva)
“I kad je Musa za narod svoj vodu molio, Mi smo rekli: ‘Udari štapom svojim po stijeni!’ – i iz nje je dvanaest vrela provrelo, i svako bratstvo je vrelo iz kojeg će piti znalo. ‘Jedite i pijte Allahove darove, i ne činite zlo po Zemlji, nered praveći!’” (Bekara, 60)
U spomenutom ajetu Uzvišeni Allah govori o velikim blagodatima koje su darovane narodu Benu Israila. Kada je Musa, a.s., sa svojim narodom, ostao u pustinji gdje nije bilo ni traga od vode i kada je njegov narod bio u opasnosti da umre od žeđi, Allah, dž.š., mu je naredio da udari štapom po stijeni i iz stijene je potekla voda, dovoljna za sve njihove potrebe. To je bila jedna od najvećih blagodati ovog svijeta koja im je data. Iako je voda svakodnevna potreba svakog čovjeka, u pustinji ta potreba postaje mnogo veća i izraženija. U trenutku kada je bila izgubljena svaka nada, Allahovo davanje vode, nakon Musaovog udarca štapom po stijeni, je nešto što se ne može porediti ni sa jednom blagodati ovog svijeta. Osim toga, poticanje vode u trenucima kada je čovjek klonuo od žeđi, potpuno nemoćan da doprinese tome na bilo koji način, jedan je od dokaza velike Allahove moći, i dokaz da je Musa, a.s., Allahov poslanik. Bila je to uistinu velika blagodat i mudžiza spuštena narodu Benu Israila.
Hazreti Musaova mudžiza
Kada je narod Benu Israila došao u pustinjsku dolinu Tih, ostali su bez vode i suočili se sa velikom žeđi. Tražili su pomoć od Musaa, a.s. Musa, a.s., je činio dovu Gospodaru i Uzvišeni Allah mu je objavio: “Udari štapom po stijeni!” Štap Musaov je bio džennetski štap, visine Musaovog rasta. Imao je dvije račve, i iz vrha svake od njih izlazile su po dvije svjetlosti. To je štap koji je Adem, a.s., donio na Zemlju iz Dženneta i poslije ga ostavio u miraz drugim poslanicima, a.s. Od poslanika do poslanika, a.s., štap je najzad došao u ruke Šuajba, a.s., i on ga je dao Musau, a.s. Stijena ili kamen koji se spominje u ajetu je, veoma vjerovatno, bio običan kamen, međutim, postoje i predaje koje govore da je to bio kamen u obliku kocke, veličine ljudske glave, ali veoma lahak težinom, koji je Musa, a.s., donio sa planine Tur. Po Allahovom naređenju, nosio ga je uvijek sa sobom. Kada mu je Gospodar svjetova objavio da udari štapom o kamen, spustio ga je na zemlju i udario. Tada su na četiri mjesta potekla po tri izvora vode, za svako pleme među sinovima Israilovim, po jedan izvor. Prema stanovištu Hasana el- Basrija, Kadi Bejdavija i još nekih mufessira, rah., to je bio obični kamen. Shodno tome, Allahove riječi “Udari štapom svojim po stijeni”, imaju značenje “Udari štapom u bilo koji kamen”, iz čega se Allahova moć vidi na veoma jasan i očit način. Jer, događaj u kojem voda poteče nakon što poslanik, a.s., udari štapom u bilo koji kamen ili stijenu, je nepobitan dokaz njegovog poslanstva. A Uzvišeni Allah najbolje zna.
Dvanaest izvora
Među Israilovim sinovima je bilo dvanaest plemena. Njihovo potomstvo dolazi od dvanaest sinova Jakuba, a.s. Kada je Musa, a.s., udario štapom po stijeni, poteklo je dvanaest vrela. Za svako pleme po jedan izvor. Svako je znao izvor iz kojeg će piti i niko nije pio vodu iz drugog izvora. U predajama stoji da je Uzvišeni Allah svakom plemenu dao zasebno vrelo, kako među njima ne bi bilo svađe i nesuglasica. Jer, svako pleme je htjelo da prednjači nad ostalim i da bude najmnogobrojnije. Ženidba i udaja se mogla dešavati samo unutar jednog plemena, nisu se miješali. Ukupan broj ljudi u tih dvanaest plemena bio je oko šest stotina hiljada. Da se ne bi svađali i sporili, Uzvišeni Gospodar je svakome dao po jedno vrelo. U tefsiru spomenutog ajeta, Fahruddin Razi i Kurtubi, rah., su kazali: “Svaka od mudžiza sadržanih u spomenutom ajetu, je uistinu veličanstvena. Međutim, mudžiza poslanika Muhammeda, s.a.v.s., kojom je voda potekla između njegovih mubarek prstiju, još je veća i snažnija. Jer, dešavalo se da voda potekne iz kamena, ali da potekne iz ljudskih prstiju, to je nešto što nikad prije, a ni poslije njega, s.a.v.s., nije viđeno. Takva mudžiza nije darovana niti jednom poslaniku prije poslanika Muhammeda, s.a.v.s.” U vezi s tim događajem, važno je razumjeti sljedeće: Uzvišeni Allah je moćan da razdvoji more i podari da iz kamena poteče voda i bez Musaa, a.s., i njegovog udaranja štapom. No, da bi podučio robove da će ono što žele, postići posredstvom određenih sebeba (uzroci, povodi) i da će shodno tim sebebima imati nagradu ili kaznu na Ahiretu, dao je da se te dvije mudžize realiziraju upravo preko sebeba. Ko porekne takve mudžize, pokazuje da nema nikakvo znanje o Uzvišenom Allahu i da ne razmišlja o Njegovim djelima koja su vrijedna divljenja.
Duhovni i materijalni sebebi
Poznati učenjak tefsirskih nauka, Elmalılı Hamdi Yazır, rah., u djelu “Hak dini Kur’an dili” ističe neke od mnogobrojnih mudrosti sadržanih u ajetu, i kaže: “Na pitanja kakav je bio štap Musaa, a.s., kolika je bila njegova veličina; kakav je bio kamen, je li to bio poseban kamen ili bilo koji obični kamen, Fahruddin Razi, rah., u tefsiru odgovara: ‘Iako po pitanju Musaovog štapa, kao i kamena postoje mnoge različite predaje, ne postoji niti jedan jasan dokaz u pogledu kojeg su učenjaci ujedinjeni. Zbog toga je najispravnije suzdržati se od ulaska u detalje, reći da Allah, dž.š., najbolje zna, i zaustaviti se na tome. Mi nismo obavezni da spoznamo detalje o Musaovom štapu i kamenu, jer o tome ne postoje jasni i očiti dokazi. Zbog toga ne trebamo ulaziti u detalje.’ Umjesto bavljenja pojedinostima glede štapa i kamena, iz ajeta trebamo razumjeti sljedeće: Uzvišeni Allah nas je, spomenuvši jednu od najvećih blagodati ovog svijeta – vodu, podsjetio na veliku mudžizu kao sredstvo upute. Musa, a.s., je činio dovu Gospodaru svjetova i tražio kišu za svoj narod koji je bio iznemogao od žeđi, a kao odgovor na tu dovu Uzvišeni Allah mu daruje blagodat koja je veća i bolja od onoga što je tražio i koja prevazilazi prirodne zakone ovog svijeta. Umjesto prolazne kiše, Plemeniti Gospodar im daje dvanaest izvora, svakom plemenu po jedno, kao jasan dokaz Svoje neizmjerne moći i dobrote. I to tako što kao odgovor na dovu, zapovijeda Musau, a.s.: ‘Udari štapom svojim po stijeni!’ Dakle, Gospodar svjetova Koji je kadar da stvori vodu iz kamena, ne čini to direktno, nego uključuje duhovne i materijalne sebebe. Duhovni sebeb je dova, i ona biva uzrokom upućivanja na materijalni sebeb ili sredstvo. Posezanjem za materijalnim sredstvom tj. udaranjem štapom po stijeni, voda počinje da izvire. Tada se Allahova dobrota manifestuje jasno i očito, i biva uzrokom upute. Nakon toga, Gospodar ih upozorava riječima: “Jedite i pijte ali ne činite zlo po Zemlji…” I uistinu, kada Uzvišeni Allah nešto želi, On olakša sebebe do toga. A sebebi su tako mnogobrojni i raznoliki da ljudski razum to ne može ni zamisliti. Stoga, u spomenutom slučaju, umjesto na prirodu štapa i kamena, važno je da obratimo pažnju na cijeli niz događaja i detalje sadržane u njemu. U svim Allahovim blagodatima skriven je spoj duhovnih i materijalnih sebeba. Čovjek nikada ne smije gubiti nadu zbog propuštenih prilika, niti smije zanemarivati prilike i sredstva koji ga vode do ostvarenja cilja. U svim situacijama treba se obraćati Allahu, dž.š., i moliti Ga iskreno iz srca. Istovremeno treba znati da su duhovna otkrovenja najveći plodovi dove i, koristeći se nadahnućima od Uzvišenog Allaha, treba posegnuti i za onim sebebima koji djeluju potpuno za nemarivi. Ako dobro razmislimo, vidjet ćemo i da su najveća otkrića iz prirodnih znanosti produkt čovjekovih misli koje su poput bljeska bile nadahnute u njegovo srce. Onaj ko je to koristio na putu dobra, postigao je dobro, a ko je izabrao da koristi na putu zla, postigao je zlo.”
Želje Allahovih poslanika, a.s.
Nakon što je Uzvišeni Allah podario Musaovom narodu ono što su željeli, naredio im je da ispunjavaju Njegove zapovijedi i klonu se grijeha. Naredio im je da budu zahvalni, kako bi im se blagodati uvećale, i da ne pokazuju nezahvalnost spram Njegovog davanja. U riječima “Ne činite zlo po Zemlji” upotrijebljen je termin “isij”, što znači ≪najgori oblik nereda”. Prevedeno rječnikom današnjeg jezika, to bi značilo “anarhija, terorizam”. Narodu Benu Israila je rečeno: “I ne činite zlo po Zemlji nered praveći (ne napadajte jedni druge)!” Dakle, ne postoji ništa na osnovu čega bi se moglo izvesti značenje: “Kao oni koji uspostavljaju red, možete napadati.” Uzvišeni Allah im je to kategorično zabranio, jer su oni bili narod koji je uvijek bio spreman da napada i pravi nered. Zbog toga ih je Uzvišeni Allah opomenuo riječima: “Jedite i pijte (ali ako zbog te vode među vama bude nesuglasica, ne prelazite granice i) ne činite zlo po Zemlji…” Jedna od mudrosti iz spomenutog ajeta jeste išaret (znak) koji ukazuje na veličinu ummeta Allahova poslanika Muhammeda, s.a.v.s. Naime, Musaov narod je vodu tražio preko svoga poslanika Musaa, a.s. I sve druge želje i potrebe koje su imali, od Allaha, dž.š., su tražili preko Musaa, a.s. A ummetu Muhammedovom, s.a.v.s., darovano je da ono što želi, traži direktno od svoga Gospodara. U Časnom Kur’anu, Uzvišeni Allah je obznanio radosnu vijest: “Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati.” (Mu’min, 60) Musa, a.s., je za svoj ummet tražio vodu, Isa, a.s., je tražio sofru, a Muhammed Mustafa, s.a.v.s., je za svoj ummet tražio oprost grijeha, jer mu je Gospodar u ajetu rekao: “Traži oprosta za svoje grijehe i za vjernike i za vjernice!” (Muhammed, 19) Ako je Gospodar svjetova primio dovu Musaa, a.s., za njegov narod i dovu Isaa, a.s., onda će zasigurno primiti i dovu Svoga Miljenika, s.a.v.s., koju je on, s.a.v.s., činio po Njegovom naređenju.
Tesavvufski išaret
Oni koji su spoznali hakikat (istina) ukazali su na skrivena značenja sadržana u spomenutom događaju: U svijetu srca, čovjek svojim ruhom i osobinama, liči na Musaa, a.s., i njegov narod. Musa, a.s., je želio da u srcu njegova naroda poteče rijeka mudrosti i spoznaje. Naređeno mu je da štapom “la ilahe illallah” udari o stijenu srca. Riječ tevhida ima dvije račve; “nefij” i “isbat”. Kada te dvije račve dotaknu unutrašnji svijet čovjeka, donose mu nur i otklanjaju tamu nefsa. Kada srce, otvrdlo kao kamen ili još gore, udari štap tevhida, iz njega potekne dvanaest vrela mudrosti. Jer, u riječima “la ilahe illallah” nalazi se dvanaest harfova i svaki od njih predstavlja izvor od nura. Na taj način ruh se čisti od duhovnih nečistoća. Oslobađa se masive (zaokupljenolst stvorenjima) i dolazi do potpune slobode. Obasjava ga Allahov nur i iz njega izviru tajne. Onaj ko se očisti na taj način i dođe do potpune čistoće, postaje jedan od Allahovih dokaza na Zemlji. Kada štap himmeta (duhovna podrška) dotakne srce ili udari nefs koji se udaljio od Allaha, dž.š., on ih smekšava i u njima počinje da teče vrelo uzvišenog znanja. Svaki čovjek zadobija znanje i halove (stanja) shodno svojoj prirodi. Uzvišeni Allah najbolje zna.
