Dobra i loša djela
Ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Allah je odredio dobra i loša djela, a zatim je objasnio šta je dobro, a šta zlo. Ko poželi da učini dobro djelo, pa ga ne učini, Allah će mu za to kod Sebe upisati jedno potpuno dobro djelo. A ako ga poželi učiniti i učini ga, Allah će mu za njega kod Sebe upisati nagradu od deset do sedam stotina puta, ili još mnogo više od toga. A ko poželi da učini neko ružno djelo, pa ga ne učini, Allah će mu za to kod Sebe upisati jedno dobro djelo. A ako poželi da ga učini, pa ga i učini, Allah će mu upisati jedno loše djelo. Zaista, kod Allaha neće propasti osim onaj koji sam sebe upropasti.” (Buhari i Muslim)
Citirani hadis nam ukazuje na veličinu Allahove dobrote i milosti prema robovima. Hadisom se ukazuje na veličinu Allahove nagrade i plemenitosti prema onima koji budu činili dobra djela, i obilje Njegove milosti prema onima koji budu činili ružna i nevaljala djela. Isto tako, ukazuje se na vrijednost strahopoštovanja prema Uzvišenom Allahu, a što saznajemo iz jednog drugog rivajeta, koji također bilježi imam Buhari: „Ko ostavi grijeh i ružno djelo zbog Mene, Ja ću mu upisati dobro djelo za to.“
Prije svega, čovjek treba željeti dobro. Od želje sve polazi. Poslije želje dolazi odlučnost, i na kraju realizacija, tj. činjenje djela. Hadis govori o četiri situacije u kojima se nađe čovjek koji namjeri učiniti neko djelo. Naime, čovjek se može naći u sljedećim situacijama: – da želi učiniti dobro djelo, ali ga ne učini, – da želi učiniti dobro djelo, pa ga i učini, – da želi učiniti loše djelo, pa ga ne učini iz straha od Uzvišenog Allaha, – da želi učiniti loše djelo, pa ga i učini. Čovjek može željeti da učini neko dobro djelo, ali da nema mogućnosti da ga i učini. Naprimjer, čovjek može željeti da podijeli sadaku, ali nema novca. U tom slučaju će mu biti upisano kao i da je podijelio. Ali, ako želi učiniti, i ima mogućnosti, a onda odustane, onda mu se ne piše dobro djelo.
U jednom hadisu koji prenosi imam Tirmizi, rahmetullahi alejhi, od Ebu Kebše el-Ensarija, radijallahu anh, stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „I još ću vam ovo reći, pa to zapamtite: dunjaluk je za četiri vrste ljudi: čovjeka kome je Allah dao imetak i (korisno) znanje, pa se on u tome boji svoga Gospodara, pomaže bližnju rodbinu, i ne zaboravlja Allahovo pravo na to (uvakufljenje i podučavanje), i taj je na najboljem stepenu (kod Allaha); čovjeka kome je Allah dao znanje, a nije mu dao imetak, pa on sa iskrenim nijetom i željom govori: ‘Kad bih ja imao imetka i ja bih radio kao što taj i taj radi’, i on bit će nagrađen prema svojoj namjeri, a nagrada njih dvojice (prvog i drugog) je jednaka; čovjeka kome je Allah dao imetak, a nije mu dao znanje, pa se on nepromišljeno razbacuje tim imetkom i u tom se ne boji svoga Gospodara, niti pomaže bližnju rodbinu, niti priznaje u tome (što posjeduje) Allahovo pravo, i taj (čovjek) je na najgorem stepenu kod Allaha; čovjeka kome Allah nije dao ni imetak ni znanje, pa on kaže: ‘Kad bih ja imao imetka, i ja bih radio kao što taj i taj (misli na trećeg) radi!’ On će biti osuđen prema svojoj namjeri i grijeh njih dvojice (trećeg i četvrtog) je jednak.”
Veličina Allahove milosti
Imam Nevevi, rahmetullahi alejh, je u komentaru citiranog hadisa kazao: „Brate – Allah i nas i tebe pomogao! – obrati pažnju na veličinu milosti i dobrote Uzvišenog Allaha. Razmisli o hadisu i riječima ‘kod Sebe’, kada se govori o zapisivanju dobrih djela. To ukazuje na Allahovu pažnju prema tom djelu. Zatim obrati pažnju na sintagmu ‘potpuno dobro djelo’. Čovjek prilikom činjenja djela može da ga ne učini potpuno. Može da ima nedostataka u njemu. Ali, Uzvišeni Allah mu upisuje djelo kao da je ono potpuno i upotpunjeno. Potom, obrati pažnju na to kada se govori o lošem djelu. Uzvišeni Allah ne kaže da će ga upisati kod Sebe i ne kaže da će ga upisati kao potpuno. To sve ukazuje na veličinu Allahove milosti i dobrote.“
Kada Uzvišeni Allah kaže da ga upisuje kod Sebe, misli se na to da izda posebnu naredbu melekima da ga zapišu. To se navodi u rivajetu hadisa koji prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anh, a koji bilježi imam Buhari, rahmetullahi alejh: „Uzvišeni Allah kaže: ‘Kada Moj rob poželi učiniti loše djelo, nemojte mu ga zapisivati sve dok ga i ne učini. A ako ga učini, onda mu ga takvim i zapišite!“
Citirano predanje ukazuje na to da Uzvišeni Allah izdaje naredbu melekima da oni registruju djelo. Primjera za spomenuto ima jako mnogo u sunnetu. Kada čovjek učini jedno dobro djelo, Uzvišeni Allah daje da mu se upiše od deset pa do sedam stotina puta, pa čak i više. Imami Muslim i Ibn Madže, rahmetullahi alejhima, prenose hadis od Ebu Zerra, radijallahu anh, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Allah kaže: ‘Ko učini neko dobro djelo, piše mu se deset takvih djela, pa i više.‘“
Ovdje se ne precizira koliko tačno će mu biti više upisano. Rečeno je na jedan općenit i neodređen način. Hafiz je u „El-Fethu“ kazao da se djelo višestruko vrednuje na osnovu toga kolika je iskrenost, prisutnost srca, slijeđenja sunneta i odlučnosti prilikom činjenja. Veličina Allahove dobrote i milosti se ogleda i u tome da osobi koja namjeri učiniti grijeh i odustane, da mu za to upiše jedno dobro djelo. Samo na osnovu toga da uzmemo posmatrati veličinu Allahove milosti, uistinu bi bilo dovoljno! Odustajanje, dakle, od nečinjenja zla predstavlja činjenje dobra.
Napuštanje zla i grijeha je dobro djelo
Imami Buhari i Muslim, rahmetullahi alejhima, prenose hadis od Ebu Musaa el-Eš’arija, radijallahu anh, u kojem stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Svakome muslimanu je sadaka obavezna.“ Neki su ga upitali o onome koji ne bude imao ništa što bi dao u sadaku, pa je rekao: „Neka se sustegne od zla, jer je i to sadaka.“ Odustajanje srcem od činjenja nečega jeste djelo srca. Zbog toga šerijat propisuje nagradu ili kaznu za djela srca. Imam Nevevi, rahmetullahi alejh, je u komentaru hadisa kazao kako će Uzvišeni Allah dati da se osobi koja odustane od činjenja zla ili grijeha upiše potpuno dobro djelo, a kako bi ukazao na to da ostavljanje zla i grijeha nije ništa manje od činjenja dobra.
Kod imama Buharija, rahmetullahi alejh, navodi se kudsi hadis u kojem Uzvišeni Allah veli: „Ko odustane od zla i grijeha radi Mene, upišite mu dobro djelo.“ Kod imama Muslima, rahmetullahi alejh, navodi se u sljedećem rivajetu: „Upišite mu jedno dobro djelo, jer je od zla odustao samo radi Mene.“ Imam Nevevi i Kadi Ijad, rahmetullahi alejhima, su kazali da svaki onaj ko srcem poželi učiniti zlo djelo da čini grijeh srcem i da mu se tako i piše. Ne piše mu se, dakle, kao grijeh koji je počinio organima tijela. To je generalni stav učenjaka selefa, muhadisa i fekiha. Zbog toga je imam Nevevi, rahmetullahi alejh, kazao da će osoba biti kažnjena ukoliko konstantno srcem bude željela neki grijeh ili neko zlo.
Kao dokaz je naveo sljedeće kur’anske ajete: „One koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovome i na onome svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate.“ (Nur, 19) „O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, nekā sumnjičenja su, zaista, grijeh.“ (Hudžurat, 12) Ima još kur’anskih ajeta koji govore o istome. Šerijat i koncenzus učenjaka tvrde da će osoba biti kažnjena zbog zavisti, nepodnošenja muslimana, i sl. Imam Nevevi, rahmetullahi alejh, veli: „U hadisu u kojem se kaže da ako se dva muslimana susretnu sa sabljama da će obojica u vatru, nalazi se dokaz da onaj koji nanijeti neko zlo, ili bude istrajavao na želji da čini nešto loše, da će mu biti upisan grijeh, pa makar o tome ne progovorio niti to učinio.“ Naime, radi se o sljedećem hadisu: „Kada se dva muslimana sukobe sabljama, i ubica i ubijeni će u vatru.” Prisutni upitaše: ”Allahov Poslaniče, za ubicu nam je jasno, ali zašto ubijeni?”
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, im je na to odgovorio: ”Jer je i on nastojao ubiti onog drugog.” (Buhari, 31; Muslim, 2888) U citiranom hadisu koji tumačimo, navodi se da će čovjeku biti upisan grijeh onakvim kakvim ga je i počinio, ni manjim, a ni većim, u slučaju da ga bude počinio. Ono što dovodi do toga da grijesi budu pobrisani jesu Allahova milost, tevba, istigfar, činjenje dobrog djela nakon grijeha.
