Darežljivost
Izvodi iz djela “El-Mukaddime fi t-tesavvuf”
Ebu Abdurrahman Muhammed es-Sulemi, k.s., (preselio 463/1071)
Uzvišeni Gospodar u Svojoj Veličanstvenoj Knjizi spominje darežljivost na sljedeći način: “(…) I više vole njima (svojoj braći) nego sebi, mada im je i samima potrebno (…)” (Hašr, 9) Ebu Hafs Nisaburi, k.s., je bio upitan o darežljivosti, pa je ovako odgovorio: “Darežljivost je da željama i potrebama svoga brata daješ prednost nad vlastitim željama i potrebama, kako po pitanju dunjaluka, tako i po pitanju Ahireta.” Uzvišeni Allah je u Časnom Kur’anu darežljive i plemenite osobe pohvalio riječima: “I hranu su davali – mada su je i sami željeli – siromahu i siročetu i sužnju.” (Dahr, 8) S druge strane, one koji škrtare ukorio je riječima: “(…) Na Sudnjem danu biće im o vratu obješeno ono čime su škrtarili (…)” (Al-i ‘Imran, 180)
Allahov Poslanik, s.a.v.s., je kazao: “Darežljivost je džennetsko drvo, i u Džennet će ući samo darežljivi. A škrtost je džehennemsko drvo, i u Džehennem će ući samo škrtice.” (Bejheki, Šuabu ‘l-iman, 13/309; Sujuti, Džamiu ‘l-ehadis, 6/40; Ali el-Muttaki, Kenzu ‘l-ummal, 6/391) U drugom hadisu je upozorio riječima: “Onaj ko prigovara na učinjenom dobročinstvu, neće ući u Džennet.” (Tirmizi, Bir ve sila, 41; Darimi, Ešribe, 5) Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao i sljedeće: “Darežljiva osoba je bliska Allahu, bliska Džennetu i ljudima, i daleko od vatre. A škrta osoba je daleko od Allaha, daleko od Dženneta i ljudi, i bliska vatri. Darežljiv neznalica draži je Uzvišenom Allahu od škrtog pobožnjaka.” (Tirmizi, Bir ve sila, 40) Hazreti Aiša, r.anha, veli da je Pejgamber, s.a.v.s., rekao: “Džennet je domovina darežljivih.” (Kudai, Musnedu ‘š-Šihab, 1/100; Sujuti, Džamiu ‘l-ehadis, 4/208)
Uzvišeni Allah kaže: “(O Muhammede!) Da li je doprla do tebe vijest o uvaženim gostima Ibrahimovim?” (Darijat, 24) Ukoliko se pitamo kako je to Ibrahim, a.s., počastio svoje goste, odgovor možemo pronaći u ajetima koji slijede, a u kojima se navodi da im je lično bio u hizmetu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Ko vjeruje u Allaha i u Sudnji dan, neka počasti gosta.” (Buhari, Edeb, 31, Rikak 23; Muslim, Iman, 19) Hazreti Aiša, r.anha, je kazala: “Kada neko od vas postavi sofru (da počasti nekoga), meleki za njega čine dovu sve dok se ta sofra ne podigne.” Ebu ‘l-Abbas Zevzeni, rah., kaže: “Do mene je došla vijest da je Uzvišeni Allah Ibrahima, a.s., upitao: ‘Znaš li zbog čega sam te odabrao kao Svoga halila (prijatelja)?’, pa Mu je Ibrahim, a.s., odgovorio: ‘Ne znam Gospodaru moj.’ Na to mu je Uzvišeni Allah rekao: ‘Ja poznajem tvoje srce; vidim da ti je draže da daješ nego da uzimaš.’”
Rečeno je: Tri su obilježja darežljive osobe, a to su:
• udjeljuje čak i kada je i sama u potrebi
• udjeljuje ne očekujući naknadu, a ono što udijeli smatra malim
• voli da obveseljava ljudska srca, a pribojava se da pri tome, u neznanju, ne pohvali svoj nefs.
Još je rečeno: “Darežljivost se ogleda u tome da ono što smatraš najvrjednijim, utrošiš na ljude koji su najslabašniji i najsiromašniji.” Neki sufija je bio upitan o darežljivosti, pa je kazao: “Darežljivost se ogleda u tome da požuriš da dadneš, prije nego bude zatraženo od tebe.” Kada su Omera b. Abdulaziza, rah., upitali o darežljivosti, on je odgovorio: “Darežljivost pokriva sramote.” Prenosi se da je Isa, a.s., kazao: “Prema svim ljudima se lijepo odnosite i činite im dobročinstvo. Jer, da bi neko mogao biti od dobrih robova, potrebno je da čini dobročinstvo i onima koji njemu čine zlo.” Ali b. Ebi Talib, r.a., je rekao: “Darežljivost je da se sačuvaš prigovaranja u trenutku udjeljivanja.” Ahmed b. Ebi Havari, rah., je kazao: “Teže je upotpuniti dobročinstvo, nego li započeti ga. Jer, da bi neko započeo sa dobročinstvom, potrebno je da ima želju. A da bi ga upotpunio, potreban mu je sabur (strpljenje). A teže je pokazati sabur nego imati želju.” Ebu Osman Hiri, k.s., veli: “Dobročinstvo ima sljedeća tri uvjeta: da osoba požuri sa njim, da ga smatra malim, i da ga sakrije…”
Rebi b. Hajsem, rah., je kao sadaku udjeljivao cijeli hljeb i ovako bi govorio: “Ja se stidim zbog toga što je moja sadaka tako mala.” Ebu Abdullah, rah., je bio upitan: “Kada će čovjek zadobiti svojstvo darežljivosti?”, pa je odgovorio: “Kada bude udjeljivao svima, bližnjima i daljnjima, ne prigovarajući zbog toga.” Od njega se također prenosi da je rekao: “Udjeljuj! Jer, suštinsko siromaštvo je ono koje čovjek doživi u želji da postigne bogatstvo. Stoga, zašto se bojiš?” Kada su Ebu Saida Harraza, k.s., upitali koja je krajnja granica darežljivosti, on je odgovorio: “To je stanje u kojem osjećaš stid dok svoj imetak i svoj život trošiš u hizmetu ljudima.” Rečeno je: “Jedan narod je umro i nestao, ali nisu umrla dobročinstva koja je počinio. A jedan narod je nastavio da živi, ali je u očima ljudi mrtav.” Ali b. Ebi Talib, r.a., je rekao: “Uzvišeni Allah voli darežljive osobe, pa makar se njihova darežljivost ogledala u udjeljivanju polovine hurme.” Prenosi se da je neki beduin došao Amru b. Asu, r.a., i zatražio nešto od njega, pa je on svome hizmećaru naredio: “Dadni mu pet stotina!” Hizmećar na to upita: “Da li da mu dadnem pet stotina dinara (zlatnika) ili pet stotina dirhema (srebrenjaka)?”, a Amr, r.a., mu reče: “Dadni mu pet stotina dinara.” Beduin je uzeo pare, a potom počeo plakati. Tada ga Amr, r.a., upita: “Zašto plačeš, jesam li ti dao malo?”, a beduin mu na to reče: “Ne, ne plačem zbog toga. Plačem jer sam pomislio na to kako će zemlja moći pojesti nekoga poput tebe.”
Mutaffir b. Abdullah, rah., bi govorio: “Kada budete imali neku potrebu, napišite na papir i pošaljite mi. Nemojte dolaziti da tražite od mene lično, jer ne volim da vidim ozlojađenost i potištenost na vašim licima dok tražite.” Neki čovjek je došao Abdullahu b. Mubareku, rah., i požalio se da ima dug od sedam stotina dirhema (srebrenjaka). Abdullahov pisar je to zapisao, međutim, greškom je zapisao da je u pitanju sedam stotina dinara (zlatnika), pa je čovjeku tako i isplaćeno. Uzevši novac, čovjek ovako reče: “Ja sam nešto tražio, međutim, Uzvišeni Allah mi je iz Svoje milosti podario mnogo više.” Talha b. Abdullah, rah., je kazao: “Kada bi cijeli dunjaluk bio samo jedan zalogaj u ustima djeteta, plemenita i darežljiva osoba ne bi posegnula za njim, nego bi ga prepustila tom djetetu.”
