Da li su na većem stepenu meleki ili poslanici, a.s., i evlije?
Ebu ‘l-Hasan el-Hudžviri, k.s., (preselio 465/1072)
Izvodi iz djela „Kešfu ‘l-mahdžub“
Velika većina sufijskih šejhova i učenjaci ehl-i sunneta saglasni su u mišljenju da su vjerovjesnici, a.s., i evlije koje su sačuvane od grijeha (mahfuz), na većem stepenu od meleka. Suprotnog mišljenja su mutezile koji kažu da su meleki bolji od poslanika, a.s., i da su na višem stepenu od njih. Prema njihovim navodima, meleki su svojom prirodom prefinjenija stvorenja, i mnogo više čine ibadet, te se stoga nameće zaključak da su oni uzvišeniji.
Mi mutezilama kažemo ovako: Hakikat je suprotan od onoga što vi zamišljate. Predisponiranost za robovanje, visoki položaj, i prefinjena priroda u kojoj su stvorena određena stvorenja, nisu razlozi da bi neka skupina bila bolja od druge. Kome Uzvišeni Allah dadne prednost, taj je bolji.
Po pitanju prirode stvaranja i količine ibadeta imamo primjer Iblisa. On je bio bez premca, ali svi su saglasni u stanovištu da se upropastio i da je proklet. Kome Uzvišeni dadne vrijednost, i koga odabere među Svojim stvorenjima, taj je bolji i uzvišeniji. To što je Allah, dž.š., naredio melekima da učine sedždu Ademu, a.s., dokaz je da su vjerovjesnici, a.s., na većem stepenu. Onaj kome se čini sedžda neminovno ima veći stepen od onoga koji čini sedždu.
Ako kažu: Kaba je beživotni kamen, vjernik je bolji od nje, a ipak joj čini sedždu. Isto tako je moguće i da su meleki učinili sedždu Ademu, a.s., premda su bolji od njega.
Mi ćemo kazati: Ne postoji niko ko kaže: „Vjernik čini sedždu Kabi, ili mihrabu, ili zidu.“ Naprotiv, svako će kazati: „Vjernik čini sedždu Gospodaru i Vlasniku Kabe. A meleki su učinili sedždu Ademu, a.s., kako stoji u ajetu: ‘A kada rekosmo melekima: ‘Poklonite se Ademu!’ – oni se pokloniše.‘ (Bekara, 34)“
Uzvišeni Allah, obraćajući se vjernicima: „O vjernici, namaz obavljajte i Gospodaru svome se klanjajte (…)“ (Hadždž, 77), naređuje nam da samo Njemu robujemo. Stoga, Kaba se ne može porediti sa Ademom, a.s. Sem toga, onaj ko se zadesi na putu, pa na leđima jahalice odluči klanjati namaz, neće biti griješan ako se ne usmjeri prema Kabi; zatim, oni koji se u velikoj tami ili magli nađu na nekoj čistini, a nemaju nikakav orijentir niti kompas pomoću kojeg bi odredili smjer Kabe, na koju god stranu da okrenu svoja lica, ispunit će naredbu Uzvišenoga Gospodara. A meleki po pitanju činjenja sedžde Ademu, a.s., nisu iznijeli nikakvo opravdanje. Iblis, koji je pokušao naći izgovor za sebe, vječno je proklet i ponižen. Za posjednike besireta (srčani vid), navedeni dokazi su sasvim jasni.
Treba znati i sljedeće: Meleki imaju neminovnu spoznaju o Uzvišenom Allahu. U njihovu prirodu nije utkan osjećaj slave, a u njihovim srcima nema pohlepe, niskih želja, niti rijaluka (pretvaranje). Njihova hrana je ibadet, a njihov mešreb, izvršavanje onoga što je naređeno. S druge strane, u Ademu (čovjeku) postoji osjećaj slave i on ima mogućnost da bude nepokoran. Dunjalučki ukrasi ostavljaju utjecaj na njegovo srce, a po svojoj prirodi ima mnoge slabosti. Uz to, šejtan poput krvi kruži njegovim venama i nikako ga ne popušta. A tu je i njegov nefs, koji ga poziva svakoj vrsti zla.
Biće koje, unatoč svim tim osobinama; unatoč mogućnosti za slavom, suzdržava se od grijeha, i okreće svoje lice od dunjaluka; unatoč šejtanskim vesvesama u njegovom srcu, odustaje od grijeha i zauzdava niske nefsanske prohtjeve; a pored toga ustrajava u ibadetu i borbi sa nefsom i šejtanom, uistinu je bolje od meleka. Jer, meleki nemaju strasti, nemaju potrebu za hranom i nasladama, ne moraju voditi brigu o supruzi i djeci, nisu u potrebi za sredstvima i sebebima, niti su zavarani dugom nadom.
Tako mi Allaha, čudim se onome ko fadilet (vrlina) vidi u poslu koji obavlja, čast i dostojanstvo vidi u ljepoti, a veličinu u stjecanju imetka! A svjedok je da blagodati i veličina odjednom nestanu iz njegovih ruku. Pa, kako ne vidi da fadilet dolazi od Uzvišenog Allaha, Koji je vlasnik svega? Kako to da čast i dostojanstvo ne vidi kao trag Njegova zadovoljstva? I kako ne vidi da veličina dolazi od imana i ma’rifeta (spoznaja)? A kada bi tako razmišljao, te blagodati bi vječno ostale pri njemu, srce bi mu na oba svijeta uživalo u njima.
Džibril, a.s., hiljadama godina čini ibadet Uzvišenom Allahu, pa je njegov zadatak bio da čuva ular jahalice Allahova Poslanika, s.a.v.s. U noći Mi’radža bio je vodič puta i činio je hizmet jahalici. Pa kako je onda moguće da postoji neko bolji od poslanika Muhammeda, s.a.v.s., koji je izvrgnuo svoj nefs rijazetu (isposništvo), danonoćno bio zauzet mudžahedom, postigao Njegov lutf (dobrota), i sreću da da ga dotakne Njegova ljepota, te da bude spašen od svake vrste opasnosti?
Kada su meleki, govoreći o čistoći svojih djela, prekorili stanja ljudi, Uzvišeni Allah im je odlučio pokazati njihova stanja. Kazao im je da je njihova čistoća rezultat dobrote Uzvišenog Hakka, jer ih je stvorio kao bezgrješna stvorenja. Rekao im je: „Izaberite među vama tri najveća meleka, u koja se najviše pouzdavate, pa neka siđu na Zemlju da ljude pozivaju dobru. Neka među ljudima postupaju po pravdi i istini.“ Meleki odabraše trojicu, pa jedan od njih, prije nego je došao na Zemlju, shvati svoju grešku i zamoli Allaha, dž.š., da se vrati. Preostala dvojica se spustiše na Zemlju. Prije nego što su nogama dotakli zemlju, Uzvišeni Allah im dade likove i svojstva ljudi. Obojica su osjetila potrebu za hranom i pićem, a kasnije su se odali strastima, zbog čega su na koncu bili kažnjeni. Tako su na osnovu ličnog iskustva jasno shvatili da su ljudi bolji od meleka. (Priča o Harutu i Marutu)
Ukratko, odabrani vjernici su bolji od odabranih meleka, a obični vjernici su bolji od običnih meleka. Prema tome oni ljudi koji su bezgrješni (poslanici) i oni koji su sačuvani od grijeha (evlije) bolji su od Džibrila i Mikaila, a.s., a obični vjernici su bolji od meleka čuvara i kiramen katibina.
Mnogo je rečeno o navedenoj temi. Uzvišeni Allah daje prednost onome kome On želi. Uistinu je vilajet jedna od tajni Uzvišenog Allaha. Evliju ne može poznavati niko osim evlije. Za one koji traže Istinu i koji razmišljaju, ovo što smo kazali je dovoljno. A Uzvišeni Allah najbolje zna.