Da li je dovoljno znati?
Poznati učenjak jedanaestog stoljeća, Imam Gazali, rah., u svome djelu “Ejjuhe ‘l-veled: Savjeti mladima”, ovako kazuje: O mladiću! Ovi savjeti su za one koji slijede zabranjene porive nefsa i koji iz njih uzimaju slast. Jer, zabranjena djela njihovim srcima se čine lijepim. To stanje je naročito često kod učenika koji nastoje uzdići vlastiti nefs i postići ovosvjetske koristi. Oni misle da će im njihovo znanje biti dovoljno za spas i da nemaju potrebu za djelima.
A dovoljna opomena bi im trebale biti sljedeće riječi Allahova Poslanika, s.a.v.s.: “Na Sudnjem danu, najveću patnju će imati učenjak kome Uzvišeni Allah nije dao da se okoristi vlastitim znanjem (onaj ko nije postupao po znanju).” (Bejheki, Šuabu ‘l-iman, br. 1778; Taberani, Mu’džemu ‘s-Sagir, br. 182-183)
Prenosi se da su Džunejda Bagdadija, rah., nakon smrti sanjali neki dobri robovi, pa kada su ga upitali: “Kakvo je tvoje stanje u svijetu berzaha?”, on je odgovorio: “Oni beskorisni spisi i dugi govori su nestali. Nije ostalo ni traga od gizdavih riječi. Jedino od čega smo se ovdje okoristili jeste onih nekoliko rekata namaza koje smo klanjali noću, dok su drugi ljudi spavali.” O mladiću! Ne dozvoli da izgubiš sva dobra djela. Nemoj da ostaneš praznih ruku, pa da budeš lišen svih lijepih stanja. Budi uvjeren u to da sāmo znanje nije dovoljno da čovjeka drži za ruku; nije dovoljno da ga spasi. Razmisli o ovome primjeru: Šta bi trebao uraditi hrabri borac koji se nađe na pustom ostrvu, a ima mnogo oružja među kojim i deset oštrih mačeva, pa ga napadne lav?
Da li se taj čovjek može spasiti ako ne upotrijebi niti jedno oružje? Nesumnjivo, neće se moći spasiti ukoliko ne krene u napad i ne upotrijebi svoja oružja. Isto tako, ukoliko čovjek ima znanje iz hiljadu oblasti, ali ne postupa po onome što zna, onda mu to znanje neće nimalo koristiti. Po tom pitanju možemo navesti i sljedeći primjer: Da li je moguće da ozdravi osoba koja je bolesna i pred njom su lijekovi za njeno teško oboljenje, ali ih ne koristi. Da li može ozdraviti samo na osnovu poznavanja karakteristika lijeka i tako što će ga nositi uz sebe? Naravno da ne! Postoji mnogo toga izrečenog vezano za spomenutu temu i mnogo stihova koji govore o tome. Čak i da stotinu godina učiš i da napišeš hiljadu knjiga, ukoliko ne postupaš po tom znanju, ne možeš zavrijediti milost Uzvišenog Allaha.
O tome, Uzvišeni Allah, u Časnom Kur’anu kaže: “I da je čovjekovo samo ono što sam uradi.” (Nedžm, 39) “(…) Pa ko se nada susretu s Gospodarom svojim, neka čini dobra djela i neka u ibadetu Gospodaru svome nikoga ne pridružuje.” (Kehf, 110) “Neka se oni malo smiju, a dugo će plakati, bit će to kazna za ono što su zaradili!” (Tevbe, 82) “Onima koji budu vjerovali i dobra djela činili – bašče Firdevsa će ugošćenje biti, vječno će u njima boraviti i neće poželjeti da ih nečim drugim zamijene.” (Kehf, 107-108) “Osim onih koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine; Allah će njihova loša djela u dobra promijeniti, a Allah je Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.” (Furkan, 70)
