Časopis Semerkand br. 128: Ko su istinski pobjednici

Nema mjesta beznađu

Otvoriti temu beznađa i pripremiti tekst o tome, ustvari znači uhvatiti se u koštac s jednim velikim problemom koji je posljedica općeg gafleta (nemar), otuđenosti, dekadence … A u rječniku muslimana ne postoji riječ “beznađe”, tačnije, nije postojala. Postojala je zabrinutost da se u životnom toku određene stvari neće završiti onako kako očekujemo i radilo se o prolaznom stanju. No, ta zabrinutost nikada, kao što je to slučaj danas, nije prelazila u tminu, prazninu i stanje blisko depresiji.

Jer, iman i beznađe ne idu jedno uz drugo, ne mogu ići jedno uz drugo. Riječ “iman” u svome korijenu znači “biti siguran”. Ukoliko je čovjek siguran u svoga Gospodara, kako onda može izgubiti nadu po pitanju dunjaluka ili Ahireta? Mi čak i neizbježnim nevoljama koje nas zadese pridajemo samo onoliko značenja koliko pridajemo dunjaluku, pa kažemo: To je Allahova odredba, to je kušnja, sudbina, u tome ima nešto dobro … U takvim situacijama prisjećamo se Vlasnika dobra i zla i obnavljamo vezu s Njim, govoreći: “Mi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti.” (Bekara, 156) Dakle, nikada ne padamo, nikada ne posustajemo. Upravo to je ono što izluđuje naše dušmane. Zbog toga se trude toliko da naštete našem imanu.

To stanje i pojam povezanosti imana i nade o kojem nostalgično govorimo, nije nikakva iluzija niti pusta želja. To je čvrsta odluka u srcu i prirodan rezultat, normalan, štaviše, očekivan rezultat imana na stepenu većeg ili manjeg jekina (ubjeđenje). Ono što jr ustvari začuđujuće jeste toliko često spominjane beznađa. Jer, mi imamo problem zbog otuđenosti i dekadence koje smo na početku spomenuli. Svaka otuđenost je otkidanje koje smo na početku spomenuli. Svaka otuđenost je otkidanje od vlastitog identiteta, a naš identitet je iman.

Međutim, opet nema mjesta za beznađe. Možda zato što smo previše opčinjeni malim ili velikim ekranima, ne možemo podići glavu i pogledati u beskrajno obzorje koje je pred nama. A očito je da ekrane vrlo često koriste šejtani i njegovi sljedbenici. Ali, ne zaboravimo: “(…) Šejtanovo lukavstvo je zaista slabo.”(Nisa’, 76)