Časopis Semerkand br. 127: Duga nada

Šta želimo?

Naš ispit na ovome svijetu nastavlja se na razne načine i nastavit će se sve do posljednjeg trenutka. No, riječ ispit, generalno biva pogrešno razumijevana kao riječ koja uvijek ide uz nevolje, a mi smatramo da je samo ispit strpljena, istinski ispit. Međutim, ispit obilja jednako je težak kao i ispit tegobe.

Kao što znate, jedan od ciljeva tesavvufa jeste i to da osoba dođe u stanje da imanje i nemanje, dakle, bogatstvo i siromaštvo smatra jednakim. Dakle, ma u kakvom stanju čovjek bio, njegovo srce bi trebalo biti čisto od tuge i radosti zbog ovog svijeta, a njegova jedina preokupacija bi trebao biti Uzvišeni Gospodar. To je stanje u kojem su čovjekova sreća i tuga uslovljeni samo Allahovim, dž. š., zadovoljstvom.

Znamo da kada srce dođe u stanje da je pretjerano zauzeto dunjalukom, onda čovjek ispašta na različite načine, kako s fizičkog tako i s duhovnog aspekta. A postoje i znakovi koji ukazuju na takvo stanje. Naprimjer, žurba prilikom izvršavanja ibadeta je upravo jedan od tih znakova. Zatim, gubljenje ciljeva, beznađe, ili nemogućnost uzimanja iz slasti iz ibadeta …

Stoga, riječi Uzvišenog Gospodara: “Pa kuda onda idete?!” (Tekvir 26), možemo shvatiti i kao “Šta želite?” Uistinu, šta mi želimo? Upitali su hazreti Mevlanu o tome u čemu je čovjekova vrijednost, a on je odgovorio: “U onome čemu težimo.”

Planiranje života zanemarujući smrt, odnosno Ahiret, nikako ne priliči mu’minu. Potrebno je da se na ispravan način suočimo sa svojim željama, nadama i planovima. Ukoliko u tome uspijemo, onda ćemo moći ispraviti svoj nijet.

Do skorog susreta u augustovskom broju inšallah …