Čaršije i pijace
Ponos svjetova, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Ukoliko trgovci budu govorili istinu jedni drugima i postupali iskreno, bit će im dat bereket u njihovoj trgovini. A ako budu govorili neistinu i skrivali nedostatke onoga što prodaju, bit će podignut bereket iz njihove trgovine.” (Buhari, Buju’ 19; Muslim; Buju’ 47) Islam je vjera lijepog ahlaka. Ponos svjetova, Poslanik, s.a.v.s., je rekao da je poslan da upotpuni lijepu ćud i nama je, iza sebe, ostavio generaciju za primjer. To je generacija ljudi koji su mjerilo lijepog ahlaka svojim životima i riječima.
Navest ćemo nekoliko lijepih primjera vezanih za njihov ahlak prilikom boravka i trgovanja na čaršijama i pijacama, te ahlak onih koji su slijedili njihove stope. Prenosi se sljedeći događaj: Džerir b. Abdullah, r.a., je postao musliman dajući bejat (prisega) Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Kada je krenuo da ustane, Allahov Poslanik, s.a.v.s., ga povuče za odjeću i kao uvjet mu postavi iskren i pošten odnos prema svim muslimanima. Nakon toga, Džerir, r.a., bi prilikom trgovanja najprije ukazivao na sve mahane robe koju bi donio da proda na pijaci, a onda bi govorio: “Ako želiš, kupi to u ovakvom stanju, ili ostavi…” Ljudi koji bi se zatekli na pijaci i čuli njegove riječi, govorili bi mu: “Uzvišeni Allah ti podario Svoju milost! Ako budeš stalno tako govorio, nećeš ništa prodati.”
Međutim, Džerir, r.a., bi svaki put odgovarao riječima: “Mi smo dali prisegu Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., da ćemo postupati iskreno prema svim muslimanima.” Plemeniti ashab Vasile b. Eska, r.a., je stajao i posmatrao ljude kako trguju na kufanskoj pijaci. Jedne prilike je neki čovjek kupio devu za tri stotine dirhema. U tim trenucima Vasile b. Eska, r.a., je bio zamišljen zbog nečega, te ne vidje kako se realizovala kupoprodaja. Čim shvati šta se desilo potrča za čovjekom koji kupi devu i pozva ga da se vrati nazad. Kada čovjek dođe, upita ga: “Jesi li tu devu kupio zarad mesa ili kao jahalicu?” Čovjek odgovori da ju je kupio kao jahalicu, a on mu na to reče: “Ima nešto što ti nije rečeno, ta deva nije pogodna za putovanje na njoj.” Čovjek tada odluči da vrati devu, nakon čega vlasnik snizi cijenu za stotinu dirhema. Zatim se okrenu Vasileu, r.a., i reče: “Uzvišeni Allah ti podario svaki hajr! Pokvario si mi trgovinu!” Na to mu Vasile, r.a., reče: “Mi smo dali riječ Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.! Sve dok čovjek ne obznani sve što se tiče robe koju prodaje, nije mu dozvoljeno da je proda. Sem toga, muslimanu koji zna za takvo stanje, nije dozvoljeno da to skriva.” Ebu Talib el-Mekki, k.s., u djelu “Kutu ‘l-kulub”, nakon što je naveo prethodu predaju, ovako savjetuje: “O pravovjerni! Neka ti Uzvišeni Allah podari Svoju milost. Dobro pazi na iskrenost i poštenje koje zanemaruje većina! Allahov Poslanik, s.a.v.s., je poštenje učinio uvjetom da bi njemu data prisega bila validna. Plemeniti ashabi, r.anhum, su davali bejat zaklinjući se da će biti istinoljubivi i pošteni u svakom poslu prema svim muslimanima. Ne postoji granica bliskosti sa Uzvišenim Allahom za one koji posjeduju istinski takvaluk.” Varanje muslimana u prodaji i proizvodnji je haram. Osoba u čijoj naravi se ustali varanje, smatra se velikim grješnikom.
Varanjem se smatra isticanje samo dobrih strana robe, prikrivajući njene nedostatke, kao i izlaganje u izlog kvalitetnije robe, a prodaja one koja je lošijeg kvaliteta. Ebu Hurejre, r.a., prenosi: Allahov Poslanik, s.a.v.s., je na čaršiji svratio kod nekog čovjeka koji je prodavao pšenicu. Svidjela mu izložena roba, ali kada je rukom zahvatio malo dublje u vreću, osjetio je vlažnost. Upitao je: “Šta je ovo?!” Prodavač se poče pravdati: “Allahov Poslaniče, to je od kiše.”, ali ga Allahov Poslanik, s.a.v.s., oštro upozori riječima: “Zar nisi trebao taj vlažni dio staviti na površinu kako bi mušterije vidjele? Ko nas vara nije od nas!” (Muslim, Iman 164; Tirmizi, Buju’ 74; Ebu Davud, Buju’ 52; Ibn Madže, Tidžaret 36)
Ebu Talib el-Mekki, k.s., prenosi da je jedan velikan ispričao: “Došao mi je neki čovjek koji se bavi obućarskim zanatom i upitao me kako da bude na selametu baveći se tim poslom. Ja mu na to rekoh: ‘Kada praviš cipele, najprije napravi đon. Neka oba budu od iste kože. Zatim i njihov vanjski dio napravi od istog materijala. Neka ne bude jedna cipela ljepša od druge. Neka i pete na cipelama budu jednake. Zatim provjeri vezice na cipelama, neka niti jedna rupa za vezicu ne bude drugačija od druge.’” Naši alimi su naglasili da oni koji se bave proizvodnjom i prodajom trebaju u potpunosti pokazati robu koju prodaju, te tako omogućiti mušterijama da vide dobre i loše strane proizvoda. Učenjaci su tokom historije uvijek naglašavali da muslimani trebaju posvetiti posebnu pažnju učenju propisa vezanih za brak i trgovinu, u onoj mjeri u kojoj su im potrebni, odmah nakon učenja propisa vezanih za imanske i islamske šarte. O tome su napisali na hiljade djela i narodu su uvijek o tome govorili sa džamijskih ćurseva. Muslimanu je mustehab (pohvalno) da dobro istraži i posavjetuje se sa onima koji su iskusni prije nego što započne sa trgovinom. Ebu Talib el-Mekki, k.s., prenosi da je jedan od dobrih robova ovako kazao: “Nekada su ljudi živjeli u takvom vremenu da, kada bi neko otišao nadzorniku čaršije i pijace i upitao ga da mu preporuči nekog pouzdanog, odanog i poštenog kod koga bi mogao kupiti šta mu treba, on bi mu govorio: ‘Slobodno možeš kupovati od koga god želiš.’
Kasnije je došlo vrijeme u kojem, kada bi neko svratio nadzorniku čaršije i postavio isto pitanje, on bi odgovarao: ‘Možeš kupovati samo kod tog i tog.’” Vjernika bi njegov iman trebao navoditi na ispravno postupanje. Njegovi namazi, post, zekat, hadž, sadaka koju daje i znanje koje stječe, trebali bi uljepšati njegov ahlak. Onaj ko vidi muslimana, trebao bi vidjeti ljepotu, onaj ko sa njim trguje, trebao bi imati povjerenje u njega, biti zadovoljan njime i ponovo mu se vraćati.
Nemuslimani koji su kroz historiju dolazili u muslimanske predjele, nakon što bi se vratili u svoje krajeve, hvalili su tu povjerljivost i poštenje muslimana. Kako stoji u izvorima, to što danas muslimani naseljavaju Maleziju i Indoneziju rezultat je lijepog ahlaka muslimana koji su kao trgovci došli u te zemlje. Ono što nam danas najviše treba jeste povratak islamskom ahlaku kroz iskrenost, poštenje i marljivost. Neka Uzvišeni Allah nas i naše potomke ukrasi lijepim ahlakom i neka nas ne liši bliskosti sa velikanima koji su svojim lijepim ahlakom naši predvodnici.
Sa Allahovom, dž.š., podrškom i pomoći…
Muhammed Mubarek Elhuseyni
