Biti sa iskrenima

“O vjernici bojte se Allaha i budite sa iskrenima (sidikunima)”! (Tevbe, 119)

Navedeni ajet je objavljen povodom izostanka trojice ashaba, r.anhum, sa bitke na Tebuku, međutim propis koji je u njemu sadržan obavezuje sve vjernike. U ajetima koji prethode navedenom, Uzvišeni Allah obznanjuje da je primio tevbu trojice ashaba, r.anhum, koji su izostali iz bitke, upozorava vjernike da ne budu sa munaficima kada pronalaze izgovore kako bi izostali iz borbe i naređuje im da budu uz Poslanika, s.a.v.s., i iskrene vjernike koji idu u džihad. (Imam Ebu’l-Berekat en-Nesefi, Medariku’t-Tenzil ve Hakaiku’t-Te’vil/Nesefi Tefsiri; Fahruddin er-Razi, Tefsir-i Kebir)

Imajući u vidu povod objave, ajetu se može dati sljedeće značenje: “O vjernici ne postupajte poput munafika već budite sa iskrenim – sadik vjernicima koji ne bježe od borbe! Izvršavajte naređeno, bojte se Allaha, dž.š., po pitanju djelā kojima On Uzvišeni nije zadovoljan, i budite sa onima koji su iskreni i ispravni u vjerovanju, riječima, djelima i svim stanjima!”

Strah od Allaha, dž.š., i takvaluk

Termin “ittika”, upotrijebljen u ajetu, znači čuvati se i paziti. Kao istoznačnica riječi ittika koristi se i riječ “takva”, što znači čuvati se onoga od čaga postoji strah. U časnom Šerijatu riječ takva ili takvaluk (bogobojaznost) podrazumijeva vjernikovo čuvanje od grijeha, a to se realizira napuštanjem svega što prouzrokuje Allahovu, dž.š., srdžbu.

To je opće značenje riječi takvaluk i odnosi se na obične vjernike. Za odabrane Allahove, dž.š., robove – evlije, takvaluk je zadovoljstvo kadaom (odredbom) i kaderom (određenjem). (Abdurrezzak Kemaluddin el-Kašani, Letaifu’l-A’lam fi išareti ehlil-ilham; Ragib el-Isfahani, Mufredat)

U osnovi takvaluka je čuvanje od širka. Potom slijedi čuvanje od grijeha i loših dijela, zatim od sumnjivih stvari i na kraju, čuvanje od onoga što nas se ne tiče. Rob vjernik, na svakom koraku treba razmišljati: “Ja nemam pomagača osim Allaha, dž.š. Moj jedini dokaz je Resulullah, s.a.v.s. Moram se čuvati od svega što me udaljava od Stvoritelja i vodi u gaflet (nemar) spram Njega Uzvišenog. Obzirom da Allah, dž.š., kaže: ‘A onaj svijet je bolji za bogobojazne.” (A’raf, 169), svoj trud ću ulagati u stjecanje ahiretske opskrbe i prigrlit ću ibadet i pokornost. I kao što vanjštinu čuvam od prljanja onim što je u suprotnosti sa našom vjerom, tako ću i svoju nutrinu čuvati od duhovnih bolesti. Trudit ću se da u svakom stanju budem pokoran Gospodaru i da Mu robujem sa ihlasom.”

Kaže se da posjeduje takvaluk onaj kod koga je prisutno troje:

•  kada nešto nema i ne postigne, pouzdava se u Allaha, dž.š.–tevekkul
•  kada ima, zadovoljan je i zahvalan
• kada nešto izgubi, lijepo se strpi – sabur. Uspjeh je samo u takvaluku i iskrenosti u istom. (Kušejri, er-Risale) Kako je lijepo stihom kazao Zija-paša: “Čovjeku dolikuje samo iskrenost i ispravnost, čak i kada doživi teškoće, a Pomagač ispravnih je Uzvišeni Allah.”

Ispravnost i istinoljubivost

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Nema sumnje da istinoljubivost vodi u dobročinstvo a dobročinstvo u Džennet. Posredstvom istinoljubivosti čovjek kod Allaha, dž.š., biva upisan kao sadik rob. Nema sumnje da laž vodi u grijeh a grijesi u Džehennem. Čovjek govori neistinu sve dok kod Allaha, dž.š., ne bude upisan kao lažljivac.” (Buhari, Edeb, 69; Muslim, Birr, 103-104)

Sidk (istinoljubivost, ispravnost) je suprotan neistini i znači govoriti o nečemu onako kako jeste. Sidk znači da riječi budu u skladu sa onim što je u srcu i u skladu sa stvarnim činjenicama. Sidk je najveći mekam nakon mekama poslanstva. To je temelj ahlaka, i sa njim je svaki posao potpun. Sidk je istrajnost u zalaganju na putu do cilja, pokornost u stanju teškoće. (Imam Ebu’l-Hasan el-Eš’ari, el-Ibane; Sejjid Šerif Džurdžani, Ta’rifat)

Sidk je kao oštra sablja–gdje udari tu siječe; onome ko ga posjeduje osigurava uspjeh u svakom poslu. U različitim segmentima se različito manifestuje: Sidk u nijjetu i htijenju je ihlas. To znači, da osoba svakim svojim djelovanjem traži samo Allahovo, dž.š., zadovoljstvo, da u srcu gaji želju da sve što čini bude u skladu sa onim što Uzvišeni Allah želi, strahujući od kazne i nadajući se nagradi. Sidk u govoru podrazumijeva usklađenost riječi i stanja. To je čuvanje jezika od laži, čak i onda kada istina vodi u smrt. Zatim, iskrenost u dovama i traženju od Gospodara. Naprimjer, ako jezikom izgovaramo: “Ja okrećem svoje lice ka Onome Koji je stvorio nebesa i Zemlju”, potrebno je da uistinu to i mislimo. U suprotnom, ako je u trenutku dok to govorimo naš razum zauzet dunjalukom, onda smo rekli neistinu.

Sidk u djelima znači da djela budu u skladu sa riječima; da nutrina odgovara vanjštini i vanjština nutrini. To je čuvanje djela od pretvaranja i licemjerja, i neočekivanje dunjalučke koristi za ono što učinimo. Ukratko, to je način života u kojem je sve radi Allaha, dž.š. Svjesno i namjerno ispoljavanje ponašanja suprotnog nutrini naziva se rijalukom i to je stanje koje uništava ihlas. Ukoliko je pak nenamjerno, lišava čovjeka sidka. Jednakost nutrine i vanjštine je pravičnost, a stanje u kojem je nutrina bolja od vanjštine je fadilet (velika vrijednost).

Sidk u duhovnim stanjima znači da rob bude iskren u svim svojim halovima i da bude u skladu sa voljom Uzvišenog Allaha – Gospodara svega. Zatim, čistoća nijjeta od pokvarenih težnji, kao što je želja za posjedovanjem posebnih stanja, želja za ugledom, položajem, kerametima (nadnaravna stanja) i slično. (Imam Gazali, Ihja Ulumid-din; Abdulkerim Kušejri, Letaifu’l-išarat; Ahmed ibn ‘Adžibe El-Haseni, Bahru’l-medid, El-Ibane)

U 69. ajetu sure En-Nisa’, Uzvišeni Allah kaže: “Oni koji su pokorni Allahu i Poslaniku biće u društvu vjerovjesnika, pravednika (siddikuna), šehida i dobrih ljudi (salih), kojima je Allah milost Svoju darovao.”

Ko je sadik?

Sadik je osoba koja se nikako ne odvaja od istine i pravičnosti. Termin sadik je izveden iz korijena riječi sidk i podrazumijeva intenzivnost radnje koju označava. Dakle, sadik je osoba koja je izuzetno ispravna, odana istini i nikada ne laže. Sadik je osoba koja je postigla savršenstvo u vjerovanju i potvrđivanju istinitosti onog što je donio Allahov Poslanik, s.a.v.s., svojim riječima, djelom i znanjem. Iznad mekama sidka nalazi se mekam poslanstva. (Abdurrezzak Kašani, Istilahat-i-sufijje, Letaifu’l-A’lam, Mufredat)

Ahmed b. Hadravejh, rah., je rekao: “Ko želi da Uzvišeni Allah bude sa njim neka se ne odvaja od istine.” Postoji izreka: “Reci istinu čak i kada se bojiš da bi ti to moglo naštetiti, uistinu će ti to donijeti korist. Ne govori laž, makar izgledalo da će ti ona donijeti dobro. Ako tako postupiš, zasigurno ćeš biti na dobitku.” Ibrahim Havvas, rah., je rekao: “Osobu koja posjeduje sidk zateći ćeš ili kako izvršava neki od farzova ili zauzetu nekim korisnim poslom.” Uistinu sadik robovi – oni koji traže Allahovo, dž.š., zadovoljstvo, ne bave se onim što ih se ne tiče. (Kušejri Risala)

Kada su Harisa el-Muhasibija, k.s., upitali gdje je izvor sidka, odgovorio je: “U znanju i svijesti da Allah, dž.š., sve zna i sve čuje, i da je samo On Uzvišeni kadar nagraditi i kazniti, te da te samo sidk može spasiti. Tom spoznajom rob uvećava dobra djela i postiže iskrenost i ispravnost.” Potom je dodao: “Sidk je takvo stanje srca u kojem je čovjek potpuno ravnodušan spram mišljenja ljudi. Ni u slučaju da u očima ljudi izgubi sav ugled, neće osjetiti niti najmanju uznemirenost. Ne gaji želju da ljudi saznaju za njegova dobra djela niti osjeća nelagodu ako saznaju za neko loše djelo koje učini, jer osjećaj nelagode zbog toga ukazuje na želju za ugledom među ljudima, a to nije osobina niti ahlak sadika.” (El-Ibane)

Iz svega navedenog možemo rezimirati da su sidikuni osobe čija je nutrina i vanjština potpuno ispravna i jednaka. Njihovo vjerovanje je čisto od munafikluka (dvoličnosti), a djelovanje daleko od nepokornosti.

Biti sa sidikunima: sadakat

Uzvišeni Allah je naredio vjernicima da budu sa sidikunima što ukazuje na činjenicu da će ti Allahovi, dž.š., robovi biti prisutni u svim vremenima i epohama. Ukoliko bi se neko usprotivio navedenom i rekao: Ajet “Budite sa sidikunima” znači “Budite na putu sidikuna”, te ustvrdio da se iz ajeta ne može izvesti zaključak o postojanju tih robova u svakom vremenu, odgovor na to je sljedeći: Riječi Uzvišenog Gospodara “Budite sa sidikunima” odnose se na naredbu slijeđenja takvih robova i zabranu protivljenja njima, a to je moguće samo ukoliko su oni prisutni. Shodno tome navedeni ajet je dokaz koji svjedoči postojanje sidikuna u svakom vremenu. (Tefsir-i-kebir)

Obzirom da u ajetu nije spomenuto određeno vrijeme, pogrešno bi bilo smatrati da se odnosi samo na vrijeme Allahova Poslanika, s.a.v.s. To što se ajet ne odnosi na određeno vrijeme, a obuhvata sve vjernike do Sudnjeg dana, također potvrđuje činjenicu da spomenuti Allahovi, dž.š., robovi postoje u svakom vremenu. Jedan Allahov evlija je rekao: “Od osobe koja ne izvršava farz koji je permanentan, neće biti primljen farz koji je vremenski određen.” Kada je upitan šta je to farz čija je obaveza stalna, odgovorio je da je to istinoljubivost i ispravnost. (Ismail Hakki Bursevi, Ruhu’l-bejan)

Prema tefsirima Fahruddina Razija i Nesefija, rah., gore navedeni ajet ukazuje na to da je idžma dokaz, jer naređenje “budite sa sidikunima” podrazumijeva i prihvatanje njihovih stavova. Događaj koji se prenosi iz života Allahova Poslanika, s.a.v.s., govori koliko je istina vrijedna i uzdignuta: Jedan čovjek je došao kod Allahova Poslanika, s.a.v.s., i rekao: “Ja bih povjerovao u tebe, ali mnogo volim alkohol, blud, krađu i laž. Ljudi govore da ti sve to zabranjuješ, a ja nemam snage da sve odjednom napustim. Ako prihvatiš da napustim samo jedno od toga, povjerovat ću ti.” Allahov Poslanik, s.a.v.s., mu reče: “Ako je tako, onda napusti laž.” Čovjek se složi i postade musliman. Malo zatim, kada mu je ponuđen alkohol, poče razmišljati: “Ako sada popijem alkohol, a Resulullah s.a.v.s., me upita jesam li pio i ja slažem, prekršit ću datu riječ. Ako pak kažem istinu kazniće me Šerijatom propisanom kaznom. Najbolje je da ne pijem nikako.” Potom odluči da ostavi piće. Kada je htio da učini druge grijehe, poput bluda i krađe, razmislio bi na isti način i odustajao od grijeha. Nakon nekog vremena je došao kod Allahova Poslanika, s.a.v.s., i rekao mu: “Kako si lijepo učinio zabranivši mi laž. Zatvorile su mi se kapije svih grijeha.” I tako je učinio tevbu i napustio sve grijehe.

Skretanje sa istine biva razlogom gubljenja mnogih dobara. Enes, r.a., je rekao: “Uistinu čovjek zbog izgovorene laži biva lišen noćnog namaza i dobrovoljnog posta.” (Bejheki, Šuabu’l-Iman, br: 4890)

Biti uvijek sa sidikunima: rabita

 Kao dokaz za rabitu velikani tesavvufa navode ajet “Budite sa sidikunima”. Prvi koji je to učinio je Hadže Ubejdullah Ahrar, k.s. Njegov stav po pitanju spomenutog prenosi se u djelu “Rešehat”:

“Srce je potrebno vezati za jednog od sadik robova.”

U očima njihovog besireta je nestalo sve što se naziva masivom (sve osim Allaha, dž.š.), prisutna je samo Istina. Oni su u svakom trenutku okrenuti Uzvišenom Allahu zbog čega su ukrasili svoju suštinu i postigli kemalat (potpunost). Biti zajedno sa sidikunima moguće je na dva načina.

Prvi način je biti zajedno s njima fizički, nalaziti se na istom mjestu s njima. Tada pod utjecajem njihovog nura, njihovog lijepog ahlaka i sifatā (osobina) čovjekova nutrina dolazi u stanje prosvijetljenosti.

Drugi način je bivanje s njima u duhovnom smislu, a to se realizira vezivanjem srca za njih. Sidikuni su robovi koji su zaslužili da budu sredstvo stizanja do Allahove, dž.š., blizine. Nema potrebe da se neprestano bude u njihovoj blizini u fizičkom smislu, niti je potrebno držati svoj pogled stalno na njima, to čak treba izbjegavati. Suština je u tome da čovjek bude sa njima svojim srcem. To znači da ih posmatra očima srca i da svojim ruhom bude na njihovim medžlisima (skupovima). Ukoliko se ustrajava u tome, između njihovih ruhova i ruha sufije uspostavlja se veza i jedinstvo.

Čovjek je stvoren kao biće jako podložno utjecaju ljudi koji ga okružuju. Uglavnom se povodi za njima. Upravo zbog toga, Uzvišeni Allah nam ajetom naređuje da budemo sa sadik robovima. S druge strane, moramo naučiti kako da se sačuvamo od onoga što nas baca u zaborav spram Allaha, dž.š., i onemogućava stanja kešfa (otkrovenje) i približavanja Gospodaru.

Ukratko, Hadže Ubejdullah, k.s., je rekao: “Biti zajedno sa sidikunima moguće je fizički-tijelom i duhovno- mislima.” Zatim je tu duhovnu odnosno misaonu vezu nazvao rabitom i hudurom. (Mevlana Ali b. Husejn Es-Safi, Rešehat Ajnu’l-hajat)

Tefsir ajeta završit ćemo dovom Sulejmana, a.s., spomenutom u 19. ajetu sure Neml: “Milošću Svojom me uvedi među Svoje dobre robove.”